Treba li gladovati da biste smršavjeli?

Neželjeni kilogrami uvijek pronađu svoj put i polako se počnu gomilati na našem tijelu. I onda jednoga dana počnemo popuštati remen za jednu rupicu više ili s nevjericom gledati u vagu.

Tipična reakcija na takve neugodne situacije iskren je vapaj: „Moram smršavjeti.“ Tada ljudi vrlo često započinju s nekom od brojnih danas popularnih dijeta koje obećavaju brz, ali najčešće privremen rezultat. Međutim, ima i onih kojima su čak i takve dijete prespore pa se, umjesto njih, odlučuju riješiti suvišnih kilograma potpunim prestankom uzimanja hrane. Tijelo, stvoreno za fizičku aktivnost, jednostavno nije zamišljeno da se nosi s dugim razdobljima potpunog uzdržavanja od hrane.

Što se događa kada se gladovanjem prekine redovita opskrba organizma hranjivim tvarima? Budući da tijelu trebaju kalorije ne samo kao gorivo za fizičku aktivnost, nego i za održavanje normalnih metaboličkih funkcija, poput disanja, rada srca, krvne cirkulacije, probave i obnavljanja stanica, smanjenje unosa hranjivih tvari dovodi do usporavanja bazalnog metabolizma. Kao posljedica toga, pokreti postaju spori, tromi i nekoordinirani, smanjuje se sposobnost koncentracije, a javljaju se i slabost, glavobolja i mučnina.

Na početku gladovanja, kada energija ne dolazi hranom, tijelo koristi zalihe glikogena u jetri. Kada se one iscrpe, a budući da se glukoza ne može sintetizirati iz masti, organizam počinje razgrađivati vlastite mišiće i tkivne bjelančevine kako bi dobio glukozu. Uz to, na svaki gram izgubljenog proteina gube se i tri grama vode. Upravo se tim gubitkom tjelesne tekućine objašnjava nagli pad tjelesne težine u prvim danima gladovanja. Budući da tjelesne tekućine sadrže i niz važnih minerala, dolazi do znatnog smanjenja količine natrija i kalija u organizmu.

Tek nakon nekoliko dana posta tijelo počinje razgrađivati masno tkivo. Gladovanje također predstavlja velik napor za jetru, koja mora sudjelovati u pretvorbi masti u energiju, kao i za bubrege, koji moraju izlučivati tvari nastale razgradnjom masti i bjelančevina.

Ipak, gladovanje nije potpuno beskorisno. Pod strogo kontroliranim uvjetima, brojni cijenjeni stručnjaci primjenjuju ga kao krajnju mjeru kod izrazito pretilih pacijenata ili kod osoba koje iz medicinskih razloga moraju brzo smršavjeti (primjerice prije operacije koja se mora obaviti do određenog datuma). U takvim rijetkim slučajevima gladovanje se provodi u bolnici ili kod kuće, ali uz stalni i pažljiv liječnički nadzor.

Iz svega navedenog jasno je da dugotrajno potpuno gladovanje nije neškodljivo ni bezazleno te da nije metoda koju bi se smjelo provoditi po načelu „uradi sam“.

Iako su kalorije važne, način na koji ih smanjujemo još je važniji. Moguće je provoditi uravnoteženu, pa čak i ukusnu prehranu, a pritom gubiti na težini. Na primjer, dnevni manjak od 500 kalorija — što odgovara jednom hamburgeru — rezultirat će gubitkom oko pola kilograma tjedno. Iako se to na prvi pogled čini malo, tijekom jedne godine to znači gubitak više od 25 kilograma.

Dugoročno gledano, samo trajna promjena prehrambenih navika i uvođenje sustavne tjelesne aktivnosti (idealno oboje zajedno) mogu imati trajan učinak na tjelesnu težinu i tjelesnu spremnost, odnosno kondiciju. Stoga se može uvesti jedan dan posta svakih dva do četiri tjedna kao čin samodiscipline, solidarnosti s drugima ili kao sredstvo duhovne obnove i osvježenja. Međutim, ne treba kontinuirano gladovati kroz dulje razdoblje s ciljem mršavljenja.

Izlagati vlastito tijelo takvom nepotrebnom stresu zbog nekoliko kilograma, osim u slučaju stvarne medicinske nužde, uistinu je krajnje besmisleno.