LIPIK test
Delfin
Bazeni Lipik
ZAŠTITA DOBARA OD LOKALNOG ZNAČAJA (2.)

Spomenik Franji Filipoviću u Kukunjevcu i kapela sv. Vida u Pakracu

15.05.2020. 11:01 | 756 pregleda | Kolumne

Donosimo vam drugi dio istraživačkog rada "Zaštita dobara od lokalnog značaja", čija je autorica Danela Vujanić, viša stručna savjetnica konzervatorica u pakračkom uredu Konzervatorskog odjela u Požegi. U tom su radu opisani višegodišnji napori kojeg su članovi lokalnog Povijesnog društva uložili kako bi zaštitili petnaest dobara od povijesnog i kulturnog značaja koji se nalaze na području Lipika i Pakraca. Osam dobara se nalazi na području Grada Lipika, a sedam na području Grada Pakraca.

Piše:
Danela Vujanić

 

 

 

Kukunjevac, Spomenik Franji Filipoviću

Spomenik Franji Filipoviću u Kukunjevcu podigli su građani Pakraca 1879. godine u znak zahvalnosti tadašnjem zapovjedniku Vojne krajine zaslužnom za izgradnju ovog dijela ceste. Nalazi se s desne strane županijske ceste ŽC 4236 koja vodi iz Lipika prema Kutini.

Spomenik se sastoji se od tri dijela: kamene baze od dva kamena bloka kvadratnog tlocrta, kamenog postamenta u obliku kvadra na kojem je natpis: Pakrac 1879. Na postamentu se nalazi kameni obelisk na kojem je teško čitljiv uklesani natpis: Preuzvišenom gospodinu barunu Franji Filipoviću za izgradnju ove ceste zahvalni gradjani. Oko spomenika se nalazi metalna kovana željezna ograda.

Podizanje spomenika Franji Filipoviću u Kukunjevcu mora se sagledati u kontekstu Velike istočne krize (1875. – 78.) – jedne od većih europskih kriza XIX. stoljeća. Kada su europske velesile na Berlinskim kongresom 1878. godine dale mandat Austro-Ugarskoj Monarhiji da okupira Bosnu i Hercegovinu pod izgovorom uspostave reda i mira, austrougarska 2. armija na čelu s jednim od najistaknutijih austrijskih generala Josipom Filipovićem prešla je rijeku Savu kod Broda i ušla u Bosnu i Hercegovinu. U zaposjedanju Bosne i Hercegovine, sa svojom vojskom, pomagao mu je i mlađi brat Franjo Filipović – tadašnji zapovjednik Vojne krajine.

Stariji Kukunjevčani prenosili su naraštajima priču kako je za vrijeme odlaska austrougarske vojske u Bosnu i Hercegovinu jedan njen dio zaglibio u blatnjavu putu Kukunjevca. Na mjestu današnje Ulice stari put (kojom je vodila stara cesta prema Pakracu) ostali su zaglibljeni austrougarski topovi koje su vukli konji i magarci. Priskočili su im u pomoć mještani te volovima izvukli topove na povišeni teren kod današnjeg križa. Nakon uspješnog odlaska vojske u Bosnu i Hercegovinu general Filipović, među ostalim kako bi se odužio mještanima, daje izgraditi novu dionicu zidane ceste kojom se izbjegava onaj najkritičniji dio prometnice prema Pakracu. Već sljedeće godine u znak zahvalnosti slavnom generalu i zapovjedniku Vojne krajine podignut je spomenik uz novosagrađenu cestu.

Franjo Filipović potječe iz obitelji hrvatskih graničara podrijetlom iz Bosne. Otac mu je kao niži časnik službovao na području Gospića gdje su mu se rodili sinovi Josip i Franjo. Završio je vojnu školu u Tullnu nakon čega je postigao zavidnu vojnu karijeru. Sudjelovao je u revolucionarnim zbivanjima 1848./49. godine u Italiji i Ugarskoj te bio odlikovan Viteškim križem Leopoldova reda, Vojnim križem za zasluge i ruskim Križem Reda sv. Vladimira. U nekoliko godina promaknut je u čin majora, potpukovnika i pukovnika. Godine 1859. sudjeluje u čuvenoj bitci kod Solferina nakon čega je odlikovan Redom željezne krune 2. razreda i stekao naslov baruna. Godine 1861. premješten je za brigadira u Zadar, a sljedeće godine unaprijeđen u čin general-majora te imenovan zapovjednikom brigade i tvrđave u Dubrovniku. Godine 1865. promaknut je u čin podmaršala te imenovan carskim namjesnikom za Dalmaciju i tajnim savjetnikom. Godine 1868. odlikovan je Redom željezne krune 1. razreda, a sljedeće godine premješten za vojnog zapovjednika u Košice. Godine 1874. postaje zapovjednikom 70. petrovaradinske pješačke pukovnije, a zatim general topništva i zapovijedajući general u Moravskoj i Šleskoj sa sjedištem u Brnu. U rujnu 1877. premješten je u Zagreb gdje je kao zapovijedajući general zamijenio generala A. Mollinarija. Svojim je četama pomogao bratu Josipu pri zaposjedanju BiH te bio odlikovan Velikim križem Leopoldova reda. Umirovljen je 1881. godine.

Ovaj spomenik ima značajnu povijesnu vrijednost jer svjedoči o povijesnim događajima s kraja XIX. stoljeća te velikoj povijesnoj osobi kao što je bio proslavljeni general i zapovjednik Vojne krajine. On stavlja ovo malo mjesto našeg zavičaja u kontekst velikih povijesnih zbivanja koja su prethodila Prvom svjetskom ratu.

 

 

Pakrac, Kapela sv. Vida

Kapela sv. Vida sagrađena je na južnim padinama Kalvarije na mjestu gdje završava šuma, a počinju pakrački vinogradi. Posvećena je 1869. godine kao zavjetna kapela čiji su donatori bili brojni građani Pakraca. Među njima najistaknutiji je grof Julije Janković. Podignuta je u vrijeme pakračkog župnika Nikole Švajcara. Ova jednobrodna simetrično koncipirana kapela sa polukružnom apsidom sagrađena je od klesanog kamena i opeke starog formata koja se nalazi u gornjim zonama kapele. Temelji su izrađeni od kamena. Manji zvonik nalazi se na ulaznom pročelju. Strop lađe bio je drveni grednik, a ulazni prostor imao je križne svodove. Krovna konstrukcija bila je drvena sa pokrovom od utorenog crijepa. Ožbukana je glatkom žbukom, a jedini ukrasi su plitke lezene. Kapela je duga je oko 9, a široka oko 7 metara. Zajedno sa zvonikom bila je visoka oko 12 metara. Nadvoji svih otvora su polukružni. Zvonik je imao krov u obliku četverostrane piramide pokriven pokrovom od lima. Ulazna vrata u kapelu su dvokrilna metalna, sa ukrasnom rešetkom u gornjoj zoni.

Svetog Vida kao zaštitnika, između ostalih slave i vinogradari te se njegova zaštita moli za vrijeme grmljavine, nevremena, požara i neplodnosti. Spomendan ovog svetca je 15. lipnja. Prema evidenciji iz 1987. godine oltar unutar kapele je bio zidani, a retabl drveni i na njemu se nalazila slika na platnu, sv. Vida. Ova kapela teško je oštećena u vrijeme Domovinskog rata. Kapela sv. Vida ima izuzetnu povijesnu vrijednost i nezaobilazan je dio graditeljskog i povijesnog nasljeđa grada Pakraca.