LIPIK test
Delfin
Medianno
ZAŠTITA DOBARA OD LOKALNOG ZNAČAJA (1.)

Arheološki lokalitet Gradina u Kukunjevcu i ostaci crkve sv. Stjepana u Dragoviću

29.03.2020. 10:20 | 1166 pregleda | Kolumne

Početkom ožujka u lipičkom Multikulturalnom centru održano je predstavljanje jedanaestog po redu Zbornika Povijesnog društva Pakrac - Lipik. Radi se o dosad najopsežnijem izdanju Zbornika, a jedan od istraživačkih radova koji se u njemu nalaze nosi naziv "Zaštita dobara od lokalnog značaja" autorice Danele Vujanić, više stručne savjetnice konzervatorice u pakračkom uredu Konzervatorskog odjela u Požegi. U tom su radu opisani višegodišnji napori kojeg su članovi lokalnog Povijesnog društva uložili kako bi zaštitili petnaest dobara od povijesnog i kulturnog značaja koji se nalaze na području Lipika i Pakraca. Osam dobara se nalazi na području Grada Lipika, a sedam na području Grada Pakraca. U narednom periodu objavljivat ćemo nešto više o svakom pojedinom javnom dobru.

Piše:
Danela Vujanić

 

 

Kukunjevac, Arheološki lokalitet Gradina

Arheološki lokalitet Gradina u Kukunjevcu nalazi se, uz samu željezničku prugu, nešto više od 800 metara istočno od željezničke postaje u Kukunjevcu, odnosno 3 kilometra zapadno od željezničke postaje u Dobrovcu. Nalazi se na k.č. 1378/1 i 1378/2, k.o. Kukunjevac.  

Na satelitskim snimkama i kartama vidljivi su obrisi kružnog oblika – središnji dio okružen prstenom. Radi se o ostatcima srednjovjekovne utvrde koja je bila opasana širokim, kružnim opkopom koji se punio vodom iz obližnjeg potoka Crnaja. Smještena je na riječnoj terasi koja nadvisuje okolno močvarno područje što je čini teško pristupačnom. S ove pozicije lako je kontrolirala ovaj dio doline rijeke Pakre. Južno od utvrde nalazi se plavljen i neprohodan poloj rijeke Pakre, a zapadno poloj potoka Crnaje. Središnji dio gradine dimenzije je oko 55 X 65 metara dok je opkop širine oko 20 metara.

Gradinu u Kukunjevcu obišli su članovi Povijesnog društva Pakrac – Lipik u studenom 2018. godine. Lokalitet je u prilično lošem stanju. Zbog guste šikare te močvarnog područja koje ga okružuje, iznimno je teško pristupačan. Iako nekih vidljivih građevinskih ostataka utvrde nema, na središnjem dijelu utvrde još uvijek se mogu pronaći pojedinačni ulomci kamenja i cigli od kojih je utvrda bila građena.

Vlasnici šumskog zemljišta na kojem se lokalitet nalazi svjedoče da su svojevremeno ovdje pronalazili hrastove pilote koji su nosili nekadašnji most utvrde. Cigla kojom je građena utvrda naknadno je iskorištena za gradnju pravoslavne crkve sv. Petke u selu 1782. godine. 

Do sada, osim terenskog pregleda, na lokalitetu nisu provedena nikakva arheološka istraživanja, a budući da se radi o iznimno značajnom nalazištu to bi u skoroj budućnosti svakako trebalo što prije obaviti.

 

 Kukunjevac, arheološki lokalitet Gradina

 

 

Dragović, Ostaci crkve sv. Stjepana

Crkva sv. Stjepana u Dragoviću bila je gotička srednjovjekovna crkva. Njeni ostaci nalaze se u voćnjaku kbr. 45. Arhitekt Zorislav Horvat smješta nastanak crkve u 13. stoljeće s mogućnošću da je građena i početkom 14. stoljeća. Andrija Mohorovičić smatra je gotičkom. Crkva u Dragoviću zacijelo je sagrađena na prijelazu romanike u gotiku, dakle u 13. stoljeću, na što nas upućuje njezin tlocrt. 

Njeni vlasnici, graditelji i patroni bili su plemići Tiboltovići. Oni su inače bili vlasnici velikog feudalnog posjeda Toplica, Dobra Kuća, Sirač i dr. Smatra se da je ova crkva kao i selo Dragović bilo na  krajnjem južnom rubu njihovog posjeda Sirač. Poznato je da su Tiboltovići bili bogat rod, donatori i zaštitnici Crkve. Između ostalog bili su patroni benediktinske opatije u Bijeloj. Vjerojatno su i ovoj crkvi bili patroni i financirali njenu izgradnju. 

Crkva je za ono doba bila relativno velika cca. 12 × 6 metara i građena kamenom što znači da je njen patron bio imućan. Danas su sačuvani samo jugozapadni i dio sjeverozapadnog zida te veći dio temelja koji je uglavnom u zemlji. 

Vodeći hrvatski konzervator Đuro Szabo je početkom 20. vijeka ovdje pronašao kamen s natpisom na gotici. O ovoj crkvi je napisao: Još danas nalazi se u selu Dragoviću, koje nije no dio današnjeg (a i starog) sela Čaklovca, ruševina crkve u šljiviku do ceste. Da to nije, kako tradicija hoće, kasna pravoslavna crkva Svetog Stevana iz turskog doba, dokazuje bjelodano sam način gradnje i ploča iskopana uz crkvu. Na toj ploči (danas stepenica pred ulazom u seosku krčmu) neprotumačiv natpis, gotskim pismenima srednjeg vijeka napisan. Toj ploči s natpisom danas nema ni traga.

Putopisac Mito Petrović  u svom djelu U Gornjoj Slavoniji (Letopis Matice srpske, 1890. Novi Sad str.31) spominje u kamenu uklesanu 1369. godinu.  

Ruševine u voćnjaku sastoje se od zidova debljine oko 1m koji zatvaraju tri stranice pačetvorine (lađe crkve), duljine 14 metara, širine 10,5 metara. Ulazni otvor se nalazi na zapadnoj strani koja je viša, poput pročelja crkve. Istočni zid je srušen, a ostali su jedva primjetljivi tragovi zida te nedostaje polukružna apsida. Na vrhu pročelnoga zida bila je neka rozeta koju je nacrtao još Ernest Kramberger 1876. godine, a Szabo 1913. godine nacrtao komadić svodnog rebra. Oba ova kamena su zauvijek izgubljena, ali elementi koji su nam sačuvani na crtežima upućuju na ranu gotiku. 

Ova je crkva jedinstvena građevina na području Grada Pakraca ali i cijelog pakračkog područja. Očuvanih ostataka ovako stare crkve (13. stoljeće) više nema u ovom kraju.

 

Dragović, ostatci crkve sv. Stjepana