Ne bojte se!
Stoljetnom mudrošću i živom vjerom oblikovan Vazmeni hvalospjev koji se pjeva na Veliku subotu na početku vazmenog bdijenja uči da je to »noć kad je Krist raskinuo okove smrti i kao pobjednik od mrtvih ustao..., noć u kojoj se nebesko sa zemaljskim, božansko s ljudskim povezuje... «, noć u kojoj Krist »ništi grijehe, pere krivice, i nevinost vraća palima, a radost tužnima..., dokida mržnju, uspostavlja slogu i svladava nasilje«. Stoga u liturgiji te noći radosno odjekuje pobjednički Aleluja, a njezina veličanstvenost poručuje »Ne bojte se!«. Svjetlo pobjeđuje mrak koji skriva grešnika pred Bogom i našu vlastitu tamu. Hladnoću groba, svijeta i naših međusobnih odnosa zagrijava plamen. Zlo nema zadnju riječ, ljubav je definitivno trijumfirala. Krist je uskrsnuo. Živ je i nas poziva na život s njime. To je osvit prvoga dana u tjednu, početak novoga svijeta, dijeljenje tame od svjetla.
Piše:
Vlč. Stjepan Škvorc
Dvije Marije dolaze na grob. Njihova je gesta plemenita i pobožna. Ostale su vezane uz svoga učitelja te mu služe i nakon smrti. Već time svjedoče snagu života i ljubavi. Vjeruju da je živ jer ne može se voljeti nekoga tko ne postoji. Ta ljubav im je otvorila oči za nebesku stvarnost, za anđela. Njegovo lice i odjeća predstavljaju slavlje, jer Uskrs je slavlje svega stvorenja. Krist je patio u Velikom tjednu, ali raj je bio u patnji od prvog grijeha sve do sada. Sve do Uskrsa Božja obitelj bila je bez jednog svoga člana. Danas je s Isusom Kristom čovjek ponovno postao stanovnik neba. Božja obitelj opet je ujedinjena i to je razlog slavlja na koje su pozvana sva Božja djeca. Zato Isus ide pred ženama u Galileju, a anđeo ih šalje ostatku učenika. Sav svijet treba sabrati u uskrsnom slavlju. Ta poruka nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Od nje se može zadrhtati i obamrijeti, ili osjetiti strah pred težinom zadatka, ali i veliku radost koja je poticaj na žurno djelovanje. Iako je pobjeda postignuta, bitka nije završena. Krist nam je otvorio prolaz, ali svatko treba proživjeti vlastito uskrsnuće i izabrati ulazak u darovani život.
Zato Isus učenike šalje u Galileju - u njihovu svakodnevicu. Šalje ih nastaviti tamo gdje je on stao: propovijedati, liječiti bolesne, koračati ljudskim stazama živeći od milosti uskrsnuća i svjedočeći zajedništvo djece Božje. Evanđelist ne bilježi ni jedne riječi koju su izgovorile žene, jer se Uskrs manje naviješta riječima, a više svjedoči životom. Dokaz Uskrsa nije prazan grob, čak niti ukazanje ženama i učenicima, nego život. Znak uskrsnuća je novi život koji ih je zahvatio, polet koji je od poraženih učinio pobjednike, od kukavica junake, od izgubljenih slučajeva nositelje nade, od tužnih neosmišljenih života svjedoke radosne vijesti koji su spremni i život žrtvovati da bi prenijeli poruku.
U evanđeoskom izvješću o uskrsnuću dva put se ponavljaju riječi »Ne bojte se«. Anđeo govori ženama »Vi se ne bojte«, a nešto kasnije prve riječi uskrslog Krista su »Ne bojte se«. On će se tim riječima obratiti i ostalim učenicima kad dođe k njima i nađe ih skrivene. Najavljujući Kristovo rođenje anđeo se obraća Mariji riječima: »Ne boj se«. Pri Isusovu rođenju javlja pastirima: »Ne bojte se«. Danas istim riječima najavljuje njegovo uskrsnuće. Međutim, one imaju i svoj nastavak koji ih objašnjava, daje im težinu te određuje njihov učinak povezan s poslanjem onih kojima su upućene. Iza tih riječi slijedi: »Idite«. Anđeo pastire šalje vidjeti novorođenče u štalici. Marijama govori da pođu vidjeti grob. Anđelovo »Ne bojte se« još nije dovršeno. Strah još uvijek postoji i tek se treba mjeriti da je bezrazložan. S druge strane, Isus jednako govori: »Idite«, ali njegovo» Ne bojte se« je dovršeno. On je jamac da nema više razloga za strah. Zato ne šalje žene da se uvjere, nego da idu i jave, naviještaju i svjedoče. Jednako govori i učenicima: »Ne bojte se«, ali idite i učinite mojim učenicima sve narode. Već ste vidjeli pa idite i recite, propovijedajte i svjedočite!
Sva čitanja u noći vazmenog bdijenja imaju istu poruku: Čovječe ne boj se! Slika si Božja, dijete Božje, sestra i brat međusobno. Nemaš više razloga za strah ni od Boga, ni od drugoga. Ne boj se, jer ako si ti napustio Boga, nije on tebe. Ako ti ne možeš doći do njega, može on do tebe. Ako ti imaš za njega srce od kamena, on radi tebe uzima srce od mesa i dopušta da ga kopljem probodu. U kakvu god nevolju zapao, u kakvu god grijehu ogrezao, u kakvom god blatu bio, Bogu nije ispod časti doći k tebi. Zato pjevamo u hvalospjevu uskrsnoj svijeći o sretnoj krivici, o potrebnome Adamovu grijehu, o neshvatljivoj ljubavi Božjoj koji Sina predaje da roba otkupi. Njegovo nas predanje čini slobodnima, oslobođenima od straha. To više nije nada i neizvjesna budućnost, nego sadašnjost. Sveti Pavao poručuje da smo u krštenju umrli grijehu, da bi uskrsnuli na novi život s Kristom.
Iako je liturgija Uskrsnog bdijenja sadržajno najbogatija, pa zasigurno i vremenski najdulja, tek nakon nje slijedi »najvažniji dio« koji nije zapisan u knjigama. Život svakoga od nas treba biti jedno poglavlje knjige o uskrsnuću. Uskrsna svijeća, simbol samoga Krista, donijela je plamen svjetla u tamu liturgijskoga prostora. No, tek naše brojne svijeće, na njoj zapaljene, u potpunosti su osvijetlile tamu prostora. Isus je donio svjetlo u tamu svijeta, ali tek zajedno možemo učiniti da svijet bude mjesto svjetla, života, toplote i ljepote. Krist je umro, ali i uskrsnuo te pokazao da je milosrđe jače od bezakonja, milost od grijeha, život od smrti. Zato i nama govori: »Ne bojte se!«. Idite i svjedočite radost vazmene noći, snagu uskrsnuća. Živite dostojno svoga krštenja i svijetlite da ljudi vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima (Mt 5,16).
