Tradicijske zabave koje su okupljale generacije

Tradicijske zabave u Pakracu i Prekopakri 

Sve zabave, o kojima se piše u ovome odjeljku, imaju nešto zajedničko. Sve one za cilj su  imale  razveseliti ljudsku svakodnevicu, ali i donijeti financijsku dobit organizatoru. Većina od njih održava se od kraja XIX. st., pa sve do XXI. stoljeća.  Sada tih zabava više nema u Pakracu i Prekopakri.

Među iznimkama možemo smatrati   mikulašsku i katarinsku, koje se  ne organiziraju poslije 1991. godine, te  planinarsku koja se organizira od tridesetih godina XX. stoljeća.

Mnoge imaju korijenje duboko u prošlost na području Pakraca i Prekopakre, ali u nešto drugačijem obliku. Većina od tih tradicionalnih zabava vezana je uz nekoji kršćanski blagdan. Sama zabava, kao događaj, bila je završetak obilježavanja pojedinog običaja. No, može se smatrati kako je i sama zabava  (plesna večer uz glazbu, tombolu i šaljivu poštu) bila u neku ruku narodni običaj ili običaj određene skupine ljudi, na određenom mjestu, kroz duži vremenski period. Najbolji primjer za takav zaključak bila bi redovita godišnja zabava Planinarskog društva Pakrac, te godišnje zabave raznih društava kao što su:  ribiči, nogometaši i kuglači. 

P l a n i n a r s k a   z a b a v a

Planinari iz Pakraca (tijekom djelovanja kao društvo  imali  su različita imena) redovito su svake godine održavali   Planinarsku zabavu za članove svoga društva i poklonike planinarstva, odnosno osobe koje su voljele uljuđene i kulturne građanske zabave. Početak organiziranog planinarstva u Pakracu valja tražiti u radu dva planinarska udruženja i to Planinarski klub „Omanovac“ i udruženje pod imenom  „Čaklovac“. Oba udruženja osnovana su 1927. godine. Nije mi poznato jesu li te godine održavali planinarske zabave.

Slijedeće 1928. godine osnovano je prvo službeno planinarsko društvo u Pakracu kao podružnica HPD–a u  Zagrebu pod imenom „Čaklovac“. Od  te godine planinari redovito održavaju svoju godišnju planinarsku zabavu.

 Planinarsko društvo, koje će nešto kasnije (1935.g.) promijeniti svoj naziv prema imenu planine Psunj, od tada pod imenom „Psunj“ nastavlja s organizacijom svojih planinarskih zabava. Planinari su  u  svoju  zabavu održavali početkom veljače. Ponekad je održavana za poklade kao pokladna zabava. Bili su to dani kada planinari imaju malo zatišje u svojim planinarskim akcijama. Zabave su pretežno održavane u većim prostorijama u Pakracu, od 1937. god.  u Hrvatskom domu u Pakracu, a kasnije u prostorijama hotela „Krndija“.

U prostorima Hrvatskog doma organizirane su zabave s programom u kojem sudjeluju ne samo članovi društva već i ostali građani - simpatizeri planinara. Kroničari bilježe da je jedna od najuspješnijih planinarskih zabava održana 3. veljače 1934. god. U programu, među ostalima nastupili su Adela Grünvald, Zdenko Stantejský i Josef Rostočil s kupletom pjesama na planinarske teme. Svo troje su u to vrijeme već poznati pakrački dramski amateri i aktivni glumci Češke besede Prekopakra. U programu je sudjelovao i predsjednik Podružnice Josip Svoboda, vlasnik ljekarne u Pakracu, koji je zajedno s gospođom Olgom Wilder otplesao tirolski ples, sve uz primjerene tirolske kostime.

Kako je već kazano, nakon izgradnje Hrvatskog doma od 1937. godine planinarske zabave održavaju se u njemu zbog prostrane pozornice i  prostora za orkestar te ostalih pratećih prostora za veće i složenije scenske prikaze.

Nakon II. sv. rata i obnove rada planinarskog društva 1953. godine,  zabave  se održavaju u prostorijama hotela „Krndija“ u Pakracu. Nema više scenskih predstava, jer su pojedini istaknuti članovi društva stradali u ratu, no planinari nastavljaju svoj rad i nakon ratne tragedije.

Sala hotela „Krndija“ bila bi posebno ukrašena planinarskim rekvizitima, planinarskim oznakama, svježim crnogoričnim granama i grančicama, zelenim isprepletenim bršljanom, grančicama zelena veprine te posebno lijepim grančicama božikovine s plavo-zelenim listovima i crvenim bobicama. Dakako da nisu nedostajale i svrsishodne i duhovite pisane planinarske poruke o očuvanju planina i šuma. Gostima zabave, put do njihovog rezerviranog stola, pokazivale su precizne planinarske oznake i smjerokazi.

Dobrodošlicu i ugodno druženje sudionicima zabave redovito bi poželio predsjednik Planinarskog društva. Zabave su bile vesele uz mnogo plesa i pjesama samih planinara, a ponekada i kraćim scenskim prikazima. Na zabavi je bila  organizirana redovita  tombola sa zanimljivim  i simpatičnim darovima, najčešće vezano uz planinarenje.

No vratimo se još malo u predratno vrijeme (za područje bivše Jugoslavije) II. sv. rata.

Jedna od najzanimljivijih zabava održala se 6. veljače 1940. g. u Hrvatskom domu u Pakracu. Organizator je bilo Hrvatsko planinarsko društvo Podružnica „Psunj“ u Pakracu. Zabava je održana kao:

„Pokladna zabava pod devizom Televizija u Pakracu“ 

Ideju i nacrte za scenski prikaz Televizije u Pakracu dao je Mr. ph. Renzo Martinelli, a riječi i plesove priredio je Marko Khon. U samome uprizorenju (prijenosu ) sudjelovali su mnogi viđeni Pakračani koji su često nastupali kao amaterski kazališni glumci ili pjevači: Pajo Crnolatac, Emil Stvrteczky, M. Delmaschio, A. Radl, Olga Wilder, Marko Khon, Vinko Erb, Adam Štetić, Mr. ph. Josip Svoboda, Z . Moguš, Miško Kordić.

Na samoj zabavi nastupila su čak dva orkestra: Jazz   - orkestar „The dancing boys“ i Pakrački mandolinski orkestar.

Pjevne arije izvodila je Zlata Stahuljak uz glasovirsku pratnju dr. Ive Stahuljaka. Dr. Ivo Stahuljak  i Zlata  Stahuljak bili su  Zagrepčani, ali su  bili  i članovi planinarskog društva „Psunj“ iz Pakraca i bili su redoviti učesnici planinarskih zabava u Pakracu.   

Kao napomenu navodim, da su ovdje navedeni glazbenici  Ivo i Z. Stahuljak  pripadnici obitelji Stahuljak jedne od najvećih europskih glazbenih obitelji, koja je više od dvije stotine godina prisutna u europskoj glazbi. Obitelj Stahuljak potječe s graničnog češko – poljskog područja.

Cilj ovoga glazbeno – scenskog djela bio je prikazati Pakračanima što se događa u nekim državama tadašnjeg svijeta već zahvaćenih ratom. Bili su to prikazi iz života  Engleske, Francuske, Njemačke, Španjolske, Mađarske, Rusije, Japana, Havaja, a zatim iz Splita i Pakraca. 

Silvestrovski bal (Doček Nove godine) i Novogodišnja zabava

Ako su planinarsku zabavu uvijek organizirali planinari, novogodišnju zabavu u Pakracu i Prekopakri organizirao je tko je stigao (tko je prvi dobio termin od vlasti i rezervirao neku od sala u Pakracu i Prekopakri). U Pakracu je to bilo na nekoliko mjesta u samom gradu i organizatori su bili razni.

Najčešći organizator novogodišnje zabave u Hotelu Krndija bilo je Ugostiteljsko poduzeće Pakrac. Bili su to vrlo lijepi i veseli  dočeci Nove godine. Goste zabave uveseljavali su domaći glazbeni sastavi koji su već dostigli zavidan renome u  sferi plesne instrumentalne i pjevne glazbe.  

U ostalim pakračkim plesnim dvoranama bili su razni organizatori i nisu imali svoj kontinuitet, a niti je bilo nekih posebnih običaja, ako u običaje ne brojimo ponešto veselije obučene goste ili ponekog maskiranog gosta. Na tim zabavama vrlo često je bila organizirana i bogata tombola, dakako prema mogućnostima samog organizatora zabave.

Situacija u Prekopakri  bila je podosta drugačija. Silvestrovske zabave već krajem XIX. st. priređivali su Česi u gostionama kod Antuna Bárte u gornjem dijelu sela, te kod Karla Bárte u donjem dijelu sela.  Od 1907. g. pa sve do 1931. g. zabave priređuje Češka beseda   u prethodno navedene dvije gostione,  a u vremenu 1931. - 1940. g. u Češkom domu u Prekopakri. Poslije 1945. do 1990. g. organizatori su razni. Najčešće su organizatori Češka beseda Prekopakra, Dobrovoljno vatrogasno društva Prekopakra, Seljačka sloga Prekopakra i druge organizacije u selu. No, bez obzira tko je zabavu organizirao, zabave su bile vrlo slične. Teško da bi im se mogla naći nekakva razlika, tek možda učešće, na zabavi  većeg broja članova pojedine organizacije, koja je zabavu organizirala.

Kako je u naslovu ovog odjeljka napisano, u te novogodišnje dane, organizirane su bile ustvari dvije zabave. Jedna za doček Nove godine, 31. 12. (Silvestrovska), a druga 1. siječnja. Organizatori i jedne i druge zabave uglavnom su bili članovi istog društva. Zabave su počinjale u kasne poslijepodnevne sate i trajale do ranih jutarnjih sati. Bile su to najbolje posječene zabave u Prekopakri. Većinom su na zabavi svirali domaći glazbenici. Repertoar je se sastojao uglavnom od valcera, polki, čardaša i trenutno popularnih šlagera.

Negdje oko pola noći, skoro na svakoj zabavi u Češkom domu, članovi KUD-a „Seljačka sloga“ Prekopakra započinjali su plesati svoje kolo s pjevanjem bećarca. To kolo i pjesma bećarca trajala je skoro sat vremena. U to vrijeme glazba nije svirala, a tko je htio plesati kolo taj je plesao, a tko nije taj se je zabavljao na drugi način ili je ispijao svoje naručeno piće.

Učesnici zabave bili su svečano obučeni ali bilo je i podosta maskiranih gostiju  u razne likove. Poneki učesnici imali su tek novogodišnje šaljive kape. Tijekom noći bilo je različitih šaljivih igara, a često puta bila je organizirana i tombola.

Nastavak u slijedećem broju.

Daruvar, 2012. godine – dopunjeno 2024. godine.

Siniša Njegovan Stárek