HOTEL KRNDIJA: Živa glazba
Lipik i Pakrac šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stojeća imali su nekoliko destinacija gdje se mogla slušati tzv. živa glazba i uživati u istoj, ali i zaplesati na taktove dobre plesne glazbe na tim destinacijama.
Piše:
Siniša Njegovan Starek
U Lipiku su to bili hotel u parku, odnosno nadaleko poznati Kursalon, šetnica Wandelbahn i Zelen dvor, koji se nalazio izvan samog parka. Pakrac je imao nešto manje i skromnije plesne dvorane u Hotelu Krndija, Hotelu Pakrac, bašči istog hotela, Društvenom domu Pilana i Češkom domu u Prekopakri. Vrlo često, tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća, manja skupina glazbenika svirala je u Planinarskom domu na Omanovcu. Svirali su uglavnom domaći glazbenici raznih generacija, ali česti su bili gosti, glazbeni sastavi iz Daruvara, pa i drugih mjesta iz Hrvatske.
Glazbeno-plesne večeri uglavnom su održavane subotom i nedjeljom. Ponekad i petkom i to uglavnom u Planinarskom domu na Omanovcu.
Glazbeno-plesne večeri u ugostiteljskim objektima uglavnom je organiziralo Ugostiteljsko poduzeće Pakrac i najposjećenije takove večeri su bile u bašči Hotela Pakrac.
Osim redovitih plesnih večeri u bašči Hotela Pakrac, dakako tijekom lijepih dana u proljetnim, ljetnim i toplim jesenskim mjesecima, često se moglo zaplesati i zapjevati na tzv. „plesnim balovima“ koje su priređivale i razne kulturne, društvene ili sportske organizacije iz Pakraca i Lipika, također u objektima Hotela Pakrac u Pakracu i Lipiku.
Najpoznatiji takovi balovi, odnosno zabave, bile su: planinarska, ribička, kuglačka, obrtnička te zabave pojedinih razreda srednjih škola u Pakracu. Sve te zabave uvijek su bile vrlo posjećene i dobro organizirane. Uglavnom su bile organizirane u prostorijama hotela „Krndija“ (stari naziv hotel „Pollak“). Na tim zabavama vrlo često je glazbeni ugođaj davala domaća glazba, sastavljena od glazbenika profesionalaca i glazbenika amatera iz Pakraca i Lipika. Bez obzira na svoj status glazbenici su vrlo solidno prezentirali svoje glazbene repertoare. Skoro redoviti član tih raznih glazbenih sastava, toga vremena, bio je Strahimir Bosnić Straho, nastavnik glazbe iz Pakraca. Nekada je svirao sa starijom ekipom glazbenika, a kada bi oni zbog godina ili nekih drugih razloga odustali od svirke po pakračkim i lipičkim hotelima i kavanama, Straho je našao mlađe glazbenike i s njima nastavio uveseljavati Pakračane i Lipičane.
Fotografija: Planinarska zabava u hotelu „Krndija“ u Pakracu. Tijekom stanke glazbenici (s lijeva) Kornelije Plažanin i Strahimir Bosnić našli su vremena i za brzu večeru. Vidljivo je kako su vinske čaše pred njima, dok se u isto vrijeme „mesarska muha zunzara“ kupa na šanku u Strahinoj čaši za konjak. Fotografiju ustupio Kornel Plažanin iz Pakraca.
Straho je bio čest gost u tom hotelu. Dakako kada je za to imao vremena. Najčešće su to bili večernji sati kada su pakrački šahisti i kartaši dolazili na svoje redovito druženje ili kada su pakrački kuglači dolazili na redovite treninge na kuglanu u sklopu hotela „Krndija“.
Naime, u sklopu hotela bila je dvostazna betonska (kasnije asfaltna) kuglana. Na kuglani su trenirali i nastupali na raznim kuglačkim prvenstvima kuglački klubovi iz Pakraca, Prekopakre i Lipika. U Općinskom kuglačkom centru Pakrac bilo je registrirano preko 10 klubova (broj je varirao iz godine u godinu) s više od pet stotina registriranih kuglača. Svi su oni nastupali tijekom cijele godine na raznim prvenstvima OKC Pakrac, kako pojedinačnim tako i na ekipnim prvenstvima. Vrlo često su se održavale i prijateljske utakmice s klubovima iz susjednih općina: Požega, Nova Gradiška, Slavonski Brod, Daruvar, Novska, ali i s klubovima iz Zagreba.
Nekoliko puta gosti kuglane u hotelu „Krndija“ bili su i svjetski prvaci u kuglanju: Duje Smoljanović, Nikola Dragaš i Štefica Krištof. Možemo tu ubrojiti i Nadinića koji je bio svjetski prvak u bowlingu, odnosno članove KK Medveščak Zagreb i KK Grmoščica Zagreb koji su bili višestruki prvaci Europskog i Svjetskog kupa u bowlingu.
No, to i nisu bili jedini svjetski prvaci koji su nastupali kao gosti OKC Pakrac na kuglanama u Pakracu i Lipiku. Mate Parlov, Svjetski i Olimpijski prvak u boksu također je bio gost pakračke kuglane, ali one u naselju Pilana, odnosno kuglane KK „Papuk“ Pakrac.
OKC Pakrac imao je i vrlo uspješnu reprezentaciju grada, kao i klubove KK „Papuk“ i KK „Budućnost“ koji su nastupali na prvenstvima Hrvatske – ekipno, u parovima te pojedinačno.
Fotografija: Reprezentacija OKC Pakrac na prvenstvu Hrvatske u Slavonskoj Požegi 1970. godine. Stoje s lijeva: Davor Lorković, Danijel Bobić, Roko Ivezić, Milan Svjetlačić, Ivo Jakšetić, Siniša Njegovan Stárek, Vlado Hartman. Čuče: Jovo Petković, Drago Kovač, Vlado Hudorović i Đuro Bosanac.
Straho Bosnić je bio nekoliko godina član KK „Hajduk“ Pakrac te je kao takav i bio čest gost, odnosno igrač na kuglani hotela „Krndija“ u Pakracu.
Kada u svoje slobodno vrijeme nije bio na kuglani Straho je redovito imao kartaško druženje s nekoliko tadašnjih vrsnih pakračkih igrača preferansa. Neizostavno su tu bili Vjekoslav Slavko Vadjon, upravitelj pakračke pošte, Hinko Kulhavy, trgovački putnik i Braja Pavlović, trgovac - pakrački šaljivđija i vic-maher.
Kartaških je stolova bilo nekoliko i svake večeri su bili popunjeni zanesenim igračima preferansa ili belota. Ipak, najveselije i najzanimljivije bilo je kod Strahinog stola i tamo je uvijek bilo najviše promatrača preferansa kojeg je igrala Strahina družina. No, nisu oni dolazili samo radi zanimljive kartaške igre već i radi najnovijih viceva i pošalica u izvedbi dva najbolja pakračka vic-mahera Strahe Bosnića i Braje Pavlovića. Ta dvojica su toliko pričala viceve i šale na svoj i tuđi račun da su jedva za cijelu večer uspjeli odigrati jednu partiju i to ne do kraja.
U podosta prigoda, tijekom dvadesetak godina, održavala se i „Godišnja planinarska zabava„ u prostorijama Hotela Krndija u Pakracu. Planinarske zabave uvijek su bile najposjećenije, najkulturnije i najveselije. Učesnici zabave vrlo su veseli, kulturni štih zabavi davali sami planinari, koji su zaista bili pravi veseljaci, ali bilo je tu uz planinare i drugih posjetitelja, koji su vrlo rado i vrlo često, zaista lijepo pjevali za vrijeme kada sam glazbeni sastav nije svirao.
Nije to ni bilo nikakvo čudo, jer većina od tih posjetitelja bili su članovi Gradskog pjevačkog društva Pakrac. Njih je uvijek na takovim zabavama bilo barem dvadesetak. Bilo ih je zaista lijepo čuti, oduška srcu si dati.
I tako opet jednom je „Godišnja planinarska zabava“ u Hotelu Krndija i dakako svira glazbeni sastav Strahimira Bosnića Strahe. Straho ima mladu ekipu glazbenika, svojih bivših učenika, i to ne bilo kakvu ekipu glazbenika, već ekipu vrsnih mladih glazbenika, od kojih će poneki u životu postići i znanstvene doktorske titule.
Našnjim popularnim šlagerima, pa se nastavlja evergrinima i starogradskim melodijama. Uglavnom klasičnim plesovima: valcer, tango, polka, samba, rumba i ča – ča – ča ritam. Poslije odsviranih pet pjesama, i glazbeni Strahin sastav ima pravo na kraću stanku. U vrijeme tih pauzi, pjesmu počinju članovi pjevačkog zbora, koji su nekako uvijek sjedili zajedno kod spojenih stolova. U to su vrijeme Straho i glazbenici „skoknuli“ do šanka u susjednoj prostoriji i „podmazali“ svoja grla, piskove i žice.
Straho, zažmiri
Od toga njihovog kartaškog stola, do glavnog šanka u hotelu bilo je par koraka. Teško je reći kako jedna stalno otvorena vrata dijele dvije prostorije, ali tako je to tada bilo. Straho je to sve jako dobro poznavao. Za istim stolom je sjedio kada je kartao i kada je svirao na raznim zabavama u tom hotelu Krndija. No, za razliku od kartanja, kada je konobarica nosila piće na stol kartašima, za vrijeme sviranja Straho i njegova ekipa glazbenika sami su išli „na šank“ po zasluženo (ili željeno) piće.
Nije se znalo što su pili, jer nije lijepo zavirivati u tuđe čaše, ali odmah na samom početku zabave, već kod prve pauze Straho ima problema sa svojom čašom. Pred Strahom se nalazi malo teži ali rješiv problem, i ne bi Straho bio Straho, da ga ne rješava na svoj način.
Potiho, na uho, tako da ne čuju ostali gosti za šankom, Straho se obrati konobarici:
- Sida, pogledaj, u konjaku je debela mesarska muha!
Sida (Persida), dugogodišnja konobarica u tom hotelu i dobra Strahina znanica, pogleda u čašu, i vidi da je zaista tamo debela plavkasta muha, raširenih krila uči leptir stil plivanja u povećoj Strahinoj čaši. No, ta sigurno nije popila sav konjak iz Strahine čaše. Smirenim glasom, pomalo šeretski konobarica odgovori Strahi.
- Straho, zažmiri! – potiho odgovori konobarica Strahi, pa nastavi, - zašto nisi na vrijeme popio svoj konjak!
Strahi ne preostane ništa drugo nego ostaviti tu čašu s ostatkom konjaka što ga muha nije popila. Čašu ostavi na šanku i s glazbenicima nastavi veselo svirati nekakvu tužnu pjesmu o neispijenoj čaši vina.
Nakon dva seta odsviranih plesnih melodija evo Strahe ponovo na šanku.
- Sida, daj mi sada manju čašu konjaka, tako da ona debela muha ne može u nju zaći.
Konobarica posluša i pruži Strahi novu, manju čašu konjaka, koju on popije odjednom i ode na podij za glazbu. Dakako da je glazba odmah bila vedrija i veselija jer se nije osjećao utjecaj debele muhe zunzare.
Redali su se setovi za setovima lijepih glazbenih melodija. Gosti na zabavi oduševljeni su glazbom tog mješovitog glazbenog sastava, ali još više su planinari i ostali gosti oduševljeni svojim veseljem, svojim plesom, svojom pjesmom, svojim partnerima. Posebno su bili zadovoljni tekućom žesticom i kvalitetnim proizvodima pakračkih vinogradara, što je zasigurno davalo ton sveopćem veselju.
Nema boljeg osjeta od klizanja kvalitetne Pakračke graševine niz ustreptale ugrijane glasnice pjevača.
Straho je tijekom tih pauzi još dva ili tri puta išao do šanka, kako bi vidio kakvo je stanje njegove čaše sa konjakom, i nije li muha, možda, poslije teškog pijanstva došla k sebi.
U odličnom raspoloženju polako dođe i kraj „Godišnje planinarske zabave“. Planinari su vrlo zadovoljni svojom zabavom. Naročito tombolom koja im je vrlo izdašno prošla. Razdragani i sretni posjetitelji zabave uzimaju svoje kapute, a Straho i njegov glazbeni sastav uzimaju svoje instrumente, i svi krenuše svojim kućama. Zaista su zaslužili odmor, jer odavno je već prošlo pola noći.
Straho, noseći veliku harmoniku, zaželi konobarici laku noć, ali konobarica se nasmiješi Strahi te reče:
- Straho, a tko će platiti popijeno piće?
- Sida, zažmiri! Zašto nisi na vrijeme naplatila piće – glasno šeretski odgovori Straho konobarici i kažiprstom pokaže na veliku čašu bez konjaka, u kojoj je nakon popijenog konjaka blaženo spavala muha zunzara.
Fotografija: Glazbenik Kornelije Kornel Plažanin. Fotografija snimljena na početku ovog stoljeća. Kornel je dugi niz godina svirao sa Strahom Bosnićem. Nekada njih dvojica, a nekada i u sastavu od pet glazbenika.
*Napisano prema stvarnom događaju o Strahi i Sidi kojeg je autoru priče „Hotel Krndija“ ispričao glazbenik Kornelije Plažanin iz Pakraca.
III susret pjevačkih zborova u Lipiku
Priče iz osmogodišnje škole u Pakracu
Običaj spravljanja piva (II. dio)
Običaj spravljanja piva (I. dio)
Brzaci i virovi Pakre (III. dio)
Brzaci i virovi Pakre (II. dio)
Brzaci i virovi s Pakre (I. dio)
Priče iz mlina: Mlinski i politički utezi
Priče iz mlina: Rika jelena (2.)
Priče iz mlina: Rika jelena (1.)
Straho i direktor "Budućnosti" Pakrac
Filipovačka ciglana i ciglari iz Ploštine (II. dio)
Filipovačka ciglana i ciglari iz Ploštine (I. dio)
Osmoškolci iz Prekopakre/Pakrac - Beirut via Ljubljana
Barun Franjo Trenk i panduri (3.)
Barun Franjo Trenk i Pakrac (2.)
Barun Franjo Trenk u Pakracu i Požegi (1.)
Sokolska društva: Previranje i raskol
Pakračka sokolska društva: "Hrvat tko je - Sokol da je!"
Pakračka sokolska društva: Sokoli i Aquae Balissae
Oslobađanje Lipika - svjedočenje vojnika
Pravda je ponekad kao paučina – propušta ptice, a zadržava komarce
MOJI POSLJEDNJI DANI U PAKRAČKOJ BOLNICI: Sjećanja mr. ing. Đurđice Vicković
Pakrački vatrogasci (III. dio)
Doseljavanje Čeha na područje bivše Općine Pakrac (II. dio)
Doseljavanje Čeha na područje bivše Općine Pakrac (I. dio)
Gradnja željezničke pruge Barč - Daruvar - Pakrac (II. dio)
Gradnja željezničke pruge Barč - Daruvar - Pakrac (I. dio)
Pripovijesti iz pakračke i lipičke povijesti: Stradanje i spašavanje knjižnice u Pakracu (2.)
Pripovijesti iz pakračke i lipičke povijesti: Stradanje i spašavanje knjižnice u Pakracu (1.)
Pripovijesti iz pakračke i lipičke povijesti: Rimski nadgrobni spomenici iz Kusonja i Brusnika
Dva romana, Martin Kukučin - Peter Štrelinger
Pripovijesti iz pakračke i lipičke povijesti: Ogranak Matice hrvatske, Pakrac