Utjecaj rata u Ukrajini na ekonomiju

Imala sam loš osjećaj u želucu vezano za poduzetništvo, kojih 3-4 mjeseca prije početka ruske invazije na Ukrajinu. Mislim da tome nisu bili krivi (samo) Rusi i politika, nego ekonomija i činjenica da se osjećao rast cijena pojedinih artikala i inflacija. Budući da sam o svojim strahovima javno pričala, sad, kad je počeo rat u Ukrajini, ispala sam (nezasluženo) stručnjak za svjetsku politiku i ekonomiju, a zapravo se samo radilo o „deja vu“ osjećaju.

Očekivano, tržište je reagiralo na sankcije nametnute Rusiji. Podigla se temeljna kamatna stopa, cijena nafte je porasla, europski burzovni indeksi izgubili su preko 10% vrijednosti. Možda mislite da vas se rat ne tiče, jer ne poslujete s ruskim poduzećima. Nemojte živjeti u zabludi. Svi ćemo osjetiti posljedice smanjene ponude energenata, žitarica i važnih metala.

Kako smanjiti rizike koje ovaj rat nosi u globalno povezanom gospodarstvu?

Informirajte se, što više. Za stabilno poslovanje važno je pratiti rast inflacije, kamatnih stopa, svjetske trendove (šta na tržištu nedostaje, čega neće biti). Nije nam više najbitniji korona virus (kad ste zadnji put pogledali ima li novih mjera i koliko ima oboljelih?); nego se svi nastojimo informirati o cijenama energenata, potencijalnim nestašicama sirovina.

Možda ja pušem na hladno, ali želim upozoriti na nekoliko stvari koje jako mirišu (da ne kažem smrde) na novu svjetsku recesiju: američka inflacija u veljači je iznosila 7,9% (zvanična) – ovako visoke stope 12-mjesečne inflacije u SAD nisu bile već 40 godina. Ako inflacija nastavi rasti, to bi moglo utjecati da se povećaju kamatne stope – a to znači posljedice za financiranje širom svijeta. Pokretači te inflacije su brzo rastući energetski troškovi (a ne rat u Ukrajini). Cijene sirove nafte u zadnjih mjesec dana skočile su na najvišu razinu u zadnjih 13 godina (130 dolara po barelu). Rusija je treći svjetski proizvođač nafte s oko 11 milijuna barela dnevno (od ukupnih 100 milijuna u svijetu). Cijena plina na razini EU nalazi se na povijesnim razinama. Trenutno se trguje na razini iznad 154 eura po megavatsatu, i cijena će još rasti.

Ovisnost cijele EU i cijelog Zapada o ruskim energentima nije zanemariva, a ipak su zapadne zemlje prve posegnule za ekonomskim sankcijama Rusiji.

Nisam nikako za rat, ali jesmo li dobro razmotrili posljedice? Kako ćemo pomoći Ukrajincima koji prelaze naše granice, kad možda uskoro nećemo moći zaraditi niti za sebe?! Koliko se Europa zaista oslanjala na energente iz Rusije? Jesmo li previdjeli i veliku ovisnost o hrani, poglavito žitaricama iz Ukrajine i Rusije? Kakve će posljedice ove ekonomske sankcije imati na poznate nevolje s opskrbnim lancima (sjetite se – blokirane su crnomorske luke)?

Po pitanju energije, EU navodi kako je u 2019. gotovo dvije trećine uvoza sirove nafte izvan EU-a dolazilo iz: Rusije (27 %), Iraka (9 %), Nigerije i Saudijske Arabije (po 8 %) te Kazahstana i Norveške (po 7 %). Tri četvrtine uvoza prirodnog plina u EU dolazi iz četiri zemlje. To su Rusija (41 %), Norveška (16 %), Alžir (8 %) i Katar (5 %). Više od tri četvrtine krutog goriva (uglavnom ugljen) potječe iz Rusije (47 %), Sjedinjenih Država (18 %) i Australije (14 %). Rusija je vodeći partner po pitanju nabave energenata. Da li su pronađene alternative; čime se uvoz energenata iz Rusije planira supstituirati? Ili nema smislenih planova, ili ih ja nisam čula.

Na snazi je prekid transporta željeznicom kroz Ukrajinu i Rusiju te zapadne zabrane pristanka ruskih brodova i aviona. Očekivano je da će to dovesti do rasta cijena roba (zbog rasta troškova transporta). Neke analize spominju rast prijevoznih usluga preko 30%. Događat će se i događaju se već sada (vidi Njemačku) manjkovi različitih sirovina.

Obustavljeni robni i novčani tokovi s Rusijom otvaraju put u novu recesiju.

Svaka druga rečenica kad se govori o razvojnim planovima EU spominje zelenu tranziciju. Zasad će Europa (a i cijeli Zapad), morati odustati od zelene tranzicije ako želi izbjeći rastuću inflaciju te nedostatak hrane i energije.

Sve gore navedeno upućuje da nije moguće smanjiti negativne posljedice rata i da će se razbuktati inflacija, ali i da će se ponovo uništiti ekonomski i politički odnosa između Zapada i Rusije. Rezultat je, neminovno, nova recesija.

Savjet: nema smisla kupovati tone i tone sirovina za proizvodnju, stvarati zalihe, a i malo koji poduzetnik to može financirati. Niti ima smisla kupovati ogromne zalihe hrane za kućanstva. Sjetite se da živimo u ruralnom području, da je i naša Slavonija žitnica, da ako posadimo već i komadić vrta, kod nas ne bi trebalo biti nestašice hrane i gladi.

Poslujte racionalno i oprezno. Vidjeli smo bolje. Preživjeli smo i gore. Pa ćemo i ovo.

Foto: Canva