Zadružno poduzetništvo

U posljednje vrijeme poduzetnici se često susreću s izazovima koje nisu ni u snu mogli predvidjeti ili planirati. Da nam je netko prije samo četiri ili pet godina pričao o ograničenom kretanju, izolaciji, nemogućnosti isporuke ili nabave sirovina, pandemiji na svjetskoj razini – mislili bismo da nije normalan. A ipak to „novo normalno“ je došlo u obliku korone i svijet se preko noći promijenio, a time i poduzetništvo.

Sve češće čujem pitanje kako se postaviti u krizi, kako opstati. Neminovno je da će poslovanje biti otežano u uvjetima korone i da sigurni poslovni dogovori postaju manje sigurni. Svaki nedostatak sirovina, svako kašnjenje u isporuci proizvoda, povećani broj dana bolovanja radnika,… - sve to se odražava u konačnici na poslovni rezultat tvrtke. Ne postoji firma koja je neosjetljiva na to.

Ipak, ima jedan pravni oblik u poduzetništvu koji se u vremenu krize pokazao jačim, prilagodljivijim od ostalih, i koji teže „propadne“. Taj pravni oblik je zadruga. Radi se o obliku poduzetništva koji je kod nas nepravedno zanemaren, a koji je (po mom mišljenju) jako dobar za mlade poduzetnike, koji nemaju mnogo iskustva, kao i za malo starije, koji tako mogu udružiti kapital i znanje, uz smanjeni rizik.

Zadruge nisu dobrovoljne udruge u koje se ljudi uključuju da bi promicali svoje ideje i interese već se osobe udružuju kako bi zajedno gospodarski djelovale, donoseći odluke na demokratski način, poštujući zadružna načela i međusobnu solidarnost. Zadružno poslovanje ima određene prednosti kao što su odgovaranje na potrebe članova, stvaranje za zajednicu, poboljšanje kvalitete života, ostvaruje ekonomsku održivost i društvenu odgovornost te se dokazano odupire krizama učinkovitije od ostalih poslovnih modela.

Tradicionalna tržišna ekonomija nije se znala nositi s velikim problema poput ogromne dugotrajne nezaposlenosti, društvenog isključivanja, loših životnih uvjeta u ruralnim područjima, zdravstva, obrazovanja itd. te je zadrugarstvo i društvena ekonomija doživjela pravi procvat (Petričević, 2013.).

Zakonodavstvo koje se odnosi na zadruge na žalost češće je ograničavajućeg karaktera umjesto poticajnog. 

Zadruga ima više vrsta i osnivaju se u raznim djelatnostima i s različitim ciljevima. Poljoprivredna zadruga je zadruga koja kao glavnu djelatnost obavlja djelatnosti bilinogojstva, stočarstva, šumarstva, lovstva ili s njima povezane uslužne djelatnosti, te djelatnosti prvog stupnja prerade poljoprivrednih proizvoda. Ribarska zadruga je zadruga kojoj je osnovna djelatnost ribarstvo, a djelatnost njezinih članova ulov, uzgoj, prerada proizvoda ribarstva, uključujući i njihov plasman na tržište, a sukladno posebnom propisu. Stambena zadruga je zadruga osnovana radi zadovoljenja stambenih potreba svojih članova. Graditeljska zadruga je zadruga koja obavlja djelatnost građenja. Potrošačka zadruga je osnovana radi zajedničke kupnje, odnosno nabave roba ili usluga. Obrtnička zadruga je zadruga u kojoj najmanje polovina članova obavlja djelatnost sukladno Zakonu o obrtu. Sekundarna zadruga je zadruga koju osnivaju dvije ili više zadruga radi zajedničkog nastupa na tržištu, povećanja konkurentnosti i ostvarenja drugih zajedničkih ciljeva.

Razvoj zadruge je proces koji još traje te se javljaju novi oblici kao što su socijalne i zadruge lokalnih zajednica kako bi se osigurale usluge kojih je ponuda bila nedostatna, uključujući socijalne i obrazovne usluge te usluge radne integracije u lokalne zajednice te usluge za osobe u nepovoljnom položaju. Također, pojavile su se i zadruge koje pomažu zajednicama da bolje iskoriste lokalne resurse (Hagedorn, 2012.).

Zadruga se temelji na zadružnim vrijednostima kao što su: samopomoć, odgovornost, demokratičnost, ravnopravnost, pravičnost i solidarnost te moralnim vrijednostima: poštenje, otvorenost, društvene odgovornosti i skrb za druge.

Temeljni razlog dugovječnosti zadruga je činjenica da one nisu motivirane stjecanjem najvećeg mogućeg profita već odgovaranjem na potrebe zajednica.

Odnosi među članovima zadruge uređeni su društvenim načelima, a to su: dragovoljno i otvoreno članstvo, nadzor poslovanja od strane članova, gospodarsko sudjelovanje članova zadruge i raspodjela, samostalnost i neovisnost, obrazovanje, stručno usavršavanje i informiranje članova zadruge, suradnja među zadrugama i briga za zajednicu.

Zadrugari mogu i lijepo zaraditi, kao i na svakom drugom poduzetničkom pothvatu. Kada je riječ o upotrebi dobiti, zadruga može nakon pokrića gubitka i obveznih zakonskih izdvajanja preostali dio dobiti isplatiti članovima zadruge, ali vodeći računa o sudjelovanju svakog pojedinog člana u aktivnostima zadruge, dakle opet razmjerno radu. Članovi raspoređuju dobit za: razvitak zadruge, porast pričuva, članovima – razmjerno poslovanju sa zadrugom i kao potpora drugim aktivnostima zadruge.

Što se tiče razlike između zadruge i obrta, zadruge su pravne osobe koje imaju svoj OIB kojeg stječu registracijom kod Trgovačkog suda, dok obrti nisu pravne osobe te samim time ne dobivaju OIB već se koriste OIB – om vlasnika obrta. Obrt se upisuje u Obrtni registar te se osniva brže i jeftinije. Obrtnik za nastale obveze odgovara svom svojom imovinom, a zadrugar do visine vrijednosti članskog uloga. Obrtnici su obveznici poreza na dohodak, a po želji postaju i obveznici poreza na dobit.

Kad planirate ući u svijet poduzetništva, razmislite o zadrugama. Možete udružiti svoje resurse (kapital) s drugima, možete koristiti razne potpore (kao i sva druga poduzeća), možete podijeliti znanje i odgovornost, ne odgovarate svojom imovinom.

Evo malo primjera za razmišljanje mladim (i malo starijim) poduzetnicima: U Finskoj je 75% stanovništva učlanjeno u zadruge, a u Belgiji je svaka peta ljekarna zapravo zadruga. U Poljskoj svaka treća osoba živi u kući koja je u vlasništvu zadruge, a u Francuskoj zadruge osiguravaju približno milijun radnih mjesta, točnije 3,5% zaposlenih u toj zemlji. Zadružne banke u Njemačkoj imaju više do 16 milijuna članova, a u Italiji je 50% sektora poljoprivrednih proizvoda u rukama zadruga te djeluje 34 000 uslužnih zadruga.

Svi pomalo strahujemo od posljedica epidemije koja nas je zadesila – i većina se zapravo ne boji toliko korone - bolesti, koja je teška, ali izlječiva; koliko se brinemo zbog posljedica na ekonomiju, bojimo se globalne krize, nestabilnosti tržišta, smanjenja broja radnika u poduzećima, nesigurne budućnosti. Ako želite  u vremenu krize pokrenuti neki vlastiti posao, razmislite o zadruzi. Prošlost je dokazala, u gotovo svim europskim zemljama, iznimnu „otpornost“ zadruge u vremenu krize. Uvijek je lakše u društvu, gdje se dijeli i dobro i zlo, zar ne?

Foto: ilustracija/Compas.hr