Prve kupališne zgrade između 1820. i 1850. godine

Bogata je povijest i tradicija našega grada prvenstveno zahvaljujući lječilišnoj aktivnosti. Baveći se već nekoliko godina navedenom tematikom došao sam do određenih spoznaja koje prikazujem u ovom članku potaknut pokretanjem  novih novina pod starim imenom.  

U našem doživljaju jednoga grada, prostora ili određenog vremenskog razdoblja postoje neke kvalitete i specifičnosti koje se  poistovjećuju sa sredinom i postaju prepoznatljiv znak, gotovo simbol tog mjesta. U Lipiku su to svakako lječilište i lječilišna aktivnost zasnovani na prirodnim ljekovitim činiteljima – prvenstveno termomineralnoj vodi te uz to povezani zaštićeni neobarokni perivoj i stogodišnji lječilišni objekti među kojima se ističe „Kursalon“.

Ovom prilikom ističem samo važnije činjenice iz povijesti Lipika, a koje se odnose prvenstveno na lječilište.

Općenito se misli da se  ljekovita vrela u Lipiku koriste još od rimskog doba. 

1543. god. Turci su zaposjeli ovaj kraj i vladali njime do 17. listopada 1691. god.

Turski putopisci iz tih vremena spominju mjesto kao ljekovito kupalište. Iz tog doba još i danas su ostali nazivi nekih toponima npr. potok u parku zvan Ilidža, dio susjednog sela –Tabor. 

Nakon oslobođenja od Turaka  Lipik je pripao bečkoj  Dvorskoj komori, koja ga je darovala zaslužnim osobama.

1760. god. vlastelinstvo kupuje grofovska obitelj Janković, koja slijedeće stoljeće posebno utječe na razvoj cijelokupnog područja, pa time i Lipika i kada se započinje sa sustavnim liječenjem u kupeljima te se izgrađuju prvi kupališni objekti.

Između 1820. i 1850. god. grof Izidor Janković podiže kupališnu zgradu s trima kupeljima: Opća kupelj, Kupelj od čardaka i Mala kupelj te počinje oblikovanje perivoja.

1867. god. vlasnik kupališta Lipik postaje Gosp. Antun Knoll, bačvar iz Vukovara, koji je uvidio značaj i mogućnost lječilišnog i komercijalnog iskorištavanja termomineralne vode. 

Ovo je bila prekretnica za Lipik i početak uspona među najznačajnija lječilišta Europe.

Tada Dr. Kern ovako opisuje taj događaj: „Tim nastala je za Lipik nova era, pošto je novi posjednik, uvaživ znamenitost ovog rudnog vriela odma bušiti dao artežki zdenac, sazidao veliko svratište, liepu dvoranu za goste, posadio nov vrt, izposlovao da bude u Lipiku poštarska, a za vrieme sezone i brzojavna postaja, te time Lipiku oduzeo značaj primitivnosti i svakojakih nepodopština, i dovede ga u stanje odgovarajućem kulturnim zahtievom današnjega doba. Od toga vremena neprestano se u Lipiku radi i stvara“.

Gosp. Antun Knoll,  osim gradnje lječilišnih objekata,  dovodi i prve stalne liječnike Dr. Hinka Kerna i Dr. A. Holzera. Njegovom zaslugom 1870. god., a pod nadzorom tada poznatog rudarskog inžinjera iz Budimpešte  Wilmosa von Zsigmondy-a, ručno je izbušen «arteški bunar» dubine 234,7 m.,  temperature  vode 64 st. Celzijusa. To je jedna od prvih bušotina termomineralne vode u ovom dijelu Europe.

Dr. Kern ovako oslikava taj pothvat: „Ovo je spomenik, koj su si u vječitu slavu podigli posjednik gosp. Knoll i mjernik gosp. Žigmondy. Ovi su muževi spasili Lipik, da ne propadne posve, a time su mu stekli glas, koj dopire preko granica naše domovine“. 

Nad izvorom – bušotinom sagrađen je krasni paviljon od umjetničke bravarije  sa slavinom i  skulpturama djevojaka koje predstavljaju 4 godišnja doba ( „Antunovo vrelo“ ). 

Nakon toga nastaje zamah gradnje lječilišnih objekata. 1870. god. su izgrađene“ Kamene kupke“. 1872. god. se uređuju prve zelene površine. Osnove za uređenje perivoja povjerio je  Gosp. Knoll stručnjaku izvjesnom Gosp. Jamboru koji je uredio i nasade na Margaritinom otoku kod Budimpešte. 1872. god. sagrađen je hotel „Garni“ kasnije nazvan „Kurhotel“, a ubrzo nakon toga i hotel „Dependence“.