Izazovno je, ali i posebno raditi za sebe

U prošlom broju Compasa pisali smo o tome kako Dobrovac u posljednjih godinu dana daje sve veći broj obrtnika, a nakon što smo predstavili Ivana Žunčića, u ovom broju predstavljamo još jednog mladog Dobrovčanina - Davora Dolića, vlasnika „TLT uslužnog obrta.

Ovaj građevinski tehničar koji će uskoro napuniti 30 godina, obrt je otvorio 1. studenog 2019. godine i kako sam kaže, usprkos kriznom i neobičnom vremenu punom ograničenja, posao mu je išao jako dobro.

Zadovoljan prvom godinom

- Općenito mislim da građevina kao gospodarska grana nije toliko pogođena ovom krizom i ne bih bio pošten kada bi se žalio na prvu godinu rada ili kada bi rekao da nisam zadovoljan s količinom odrađenog posla. Imao sam posla više nego što sam očekivao, priznaje Davor započinjući svoju obrtničku priču.

Dolićev „TLT uslužni obrt“ ime nosi po njegovim trima kćerkama Tei (7), Loreni (5) i Teni (3), a pretežita djelatnost su radovi završnog unutarnjeg uređenja, dakle suhi montažni radovi, postavljanje podnih i zidnih obloga, ugradnja knaufa,  krečenje i gletanje, ali i ugradnja unutarnje i vanjske stolarije. Davor je paušalni obrtnik i trenutno je jedini zaposlen, ali kako kaže, zbog obima posla već je u pregovorima s jednim radnikom kojeg, ako ne bude nepredviđenih okolnosti, planira zaposliti već u veljači sljedeće godine. 

Prva godina je bila važna da uhoda posao, ali i da se isprofilira na tržištu u čemu misli da je uspio jer ima sve više upita i privatnih narudžbi. – Moram priznati da mi je za posao jako važno bilo što sam oko pola godine radio kao kooperant za kolegu obrtnika Zlatka Viskovića i na tome sam mu zahvalan. Najviše sam radio na području Pakraca i Lipika, a radio sam i u Daruvaru, kaže Davor.

Prije nego što je postao obrtnik, radio je u jednoj privatnoj građevinskoj tvrtki gdje je, kako sam kaže, najviše radio kao stolar, a radio je i kao domar na održavanju u Osnovnoj školi „Lipik“. Nakon što mu je prošlog ljeta posao smanjen na samo pola radnog vremena, Davor kaže da ga je to najviše motiviralo da otvori obrt i okuša se na tržištu. – Mislim da je bio veliki nesrazmjer posla koji smo nas dva domara odrađivali i plaća koju smo dobivali. Iskreno, to me je sve više ljutilo, a kada sam „pao“ na pola radnog vremena to je bilo previše. Budući da sam tvrdoglav po prirodi, odlučio sam otvoriti obrt. 

Sve naučio od oca Željka

Nikad se nisam bojao posla, znam raditi dosta toga, a praktički sve što znam raditi, naučio sam od oca Željka, kaže Davor koji je iskoristio potporu za zapošljavanje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. – To mi je bila velika početna pomoć jer sam tim novcima nabavio praktički sav alat koji mi je potreban za obavljanje mog posla. Bez tog alata ne bi mogao ništa, a stvarno ne znam kada i kako bi ga nabavio da sam ga morao nabavljati vlastitim sredstvima, priznaje Davor. 

Obzirom da je radio za privatnika, potom i u javnom sektoru, a na kraju je i sam postao privatnik, Davor može usporediti kako je to raditi za drugog i za sebe. 

– Razlika je ogromna jer kad radiš za nekog drugog, bilo da se radi o privatniku, bilo da je to u školi gdje sam ja radio, odradiš svoj radni dan i to je to. Ideš kući i posao ostavljaš na radnom mjestu. Mi takve poslove oduvijek doživljavamo kao nekakve sigurne poslove, ali danas više nema te sigurnosti nigdje pa ni na takvim poslovima. 

Voditi privatni posao je dosta zahtjevno jer u tom poslu ne samo da fizički odrađuješ posao, nego si taj posao moraš i stvoriti. Nakon odrađenog radnog dana, on se nastavlja i dolaskom kući kada na red dolaze mailovi, kontakti, pisanje ponuda, dogovaranja novih poslova. To stvarno zna biti dosta zahtjevno, a meni je ovo ljeto bila velika gužva. Znalo se dogoditi da radim i do 21 sat, a onda još kod kuće odrađuješ dogovore za dalje. Bez obzira na to, stvarno je poseban osjećaj raditi za sebe i zadovoljstvo je kada čovjek vlastitim radom, znanjem i sposobnostima, kako se kaže „svojim prstima“ zaradi plaću, kaže Davor i dodaje kako nije požalio što se odlučio otisnuti u privatne vode. 

U planu – izložbeni salon 

Bez obzira na sveopću neizvjesnost koja nas okružuje, Davor ima ambiciozne planove za predstojeću 2021. godinu. 

– U obiteljskoj kući u kojoj živim sa suprugom Danijelom i našim kćerkama, imam registriran poslovni prostor koji u skoroj budućnosti namjeravam proširiti i preurediti u izložbeni salon. Ideja je i u pregovorima sam s nekim dobavljačima da napravim izložbeni salon unutarnje stolarije, konkretno unutarnjih sobnih vrata. Nadam se da bi to mogao otvoriti do ljeta, a u salonu bi vjerojatno radila supruga koja je trenutno na porodiljnom dopustu. 

Davor ističe da mu je osnovni plan nastaviti i proširiti postojeći posao jer, kako sam kaže, drugog posla i izbora nema. – Naravno, da dođe do nekih nepredviđenih okolnosti, vjerojatno bi bilo izbora i mogao bih raditi kod nekog drugog. Ali trenutno o tome ne razmišljam, stvarno mi se sviđa pozicija obrtnika, sviđa mi se raditi za sebe i biti svoj gazda. Sada drugačije i više cijenim sve ono što sam prije radio za druge, jer vidim koliko u stvari možeš za to biti plaćen. Zato se nadam da ću i dalje u svom poslu biti dovoljno uspješan i da će mi posao biti isplativ, zaključuje Davor Dolić.