LIPIK test
Delfin
Medianno
Manuela Lipušić, predsjednica Hrvatskog planinarskog društva „Lipa“ Lipik

Kretanje, boravak u prirodi i planinarenje je sve popularnije

08.06.2020. 09:32 | 997 pregleda | Intervju

Za Manuelu Lipušić, predsjednicu Hrvatskog planinarskog društva „Lipa“ Lipik, prva godina drugog četverogodišnjeg mandata započela je u znaku karantene uzrokovane korona virusom što je i u svijetu planinara značilo mnoga i stroga ograničenja. Iako je smisao njihove aktivnosti boravak u prirodi i na otvorenom, planinari su itekako osjetili posljedice karantene, a o daljnjim planovima i aktualnoj situaciji među lipičkim planinarima porazgovarali smo s predsjednicom Lipušić.

Piše:
Sezame.pr

Koliko vaše Društvo trenutno ima članova i je li to povećanje ili smanjenje broja?

Trenutno imamo registrirana 43 člana i zadnjih godina broj se stalno povećava, a čak smo i ove godine, neposredno prije karantene, dobili nekoliko novih članova. Kao i u većini društava i u našem su barem polovina članova starija populacija, a druga polovina su mlađe osobe ili osobe srednjih, zrelih godina. Želja nam je bila da se što više populariziramo i među djecom pa je prije ove korone bio plan da idemo prema osnovnim školama, ali nas je pandemija u tome spriječila.

 

Pretpostavljam da vas pandemija nije spriječila samo u tome?

 

Zbog karantene upitni izleti, otkazane manifestacije

Da, i među nama planinarima se ova karantena itekako osjetila. Evo, tek danas (25. svibnja, kada je rađen ovaj intervju op.a.) imat ćemo prvi radni sastanak na kojem ćemo razgovarati o novim planovima jer ono što smo u planu rada usvojili na zadnjoj skupštini, sigurno neće moći biti potpuno realizirano. Nama po planu ide Dinara, idu otoci, ali vidjet ćemo što će od svega toga biti.

Za vrijeme karantene otkazani su svi izleti, a ni ovdje lokalno nismo hodali organizirano nego su se ljudi međusobno dogovarali i hodali u manjim grupama od dvoje, troje ljudi. Morali smo otkazati i našu tradicionalnu manifestaciju „Lipanj u Lipiku“ koju u pravilu organiziramo za naše goste i na kojem se okupi i više od 200 planinara. Upitno je što će biti s „Livadama Gaja“, druženje koje je bilo planirano u rujnu. Općenito gledajući teško je bilo što planirati jer svi naši planovi ovise o epidemiološkoj situaciji i mjerama Stožera za civilnu zaštitu.

 

Spomenuli ste da je primjetan trend povećanja broja članova. Znači li to da ljudi sve više pažnje posvećuju boravku u prirodi, kretanju i takvom zdravom načinu života?

Da, sve je više članova, ali i općenito gledano primjećujem da ima sve više ljudi koji hodaju, koji se kreću. U zadnjih godinu dana baš se primijeti poboljšanje. Također sam sada u vrijeme ove karantene često na našim planinarskim stazama sretala ljude koje do sada nisam viđala da hodaju, koji nisu planinari. Naše odmaralište Točkica, pa Vidikovac nikad nisu bili toliko posjećeni kao u ova dva posljednja mjeseca. To znači da su se izgleda ljudi više posvetili sebi, svom zdravlju i to su pozitivne stvari koje je korona donijela. Vidjet ćemo da li će to tako i ostati, a ja se nadam da hoće i da to nije bilo samo u ovom periodu kada ljudi nisu radili i kada su imali puno vremena.

Ali to je sa sobom donijelo i drugu vrstu problema jer su na Točkici i Vidikovcu često boravili mladi koji su za sobom ostavljali, krš i smeće, ali i koji su uništavali odmaralište i planinarsku stazu. Tako smo imali slučaj uništavanja markacija do te mjere da su na mjestima markacija s drveta skidali koru. Šteta i to je znak totalne neodgovornosti i nesvjesnosti da uništavaju nešto što pripada njima i svima nama. Mi smo malo društvo koje nema novaca i skromno se financira, puno radimo, ulažemo vlastiti rad i trud i takve štete su za nas veliki problem jer moramo izdvajati sredstva za popravak ili potpunu zamjenu opreme i sadržaja.

 

Spomenuli ste odmaralište Točkica. Koliko je ono udaljeno od grada?

Od grada je udaljeno nekih sat i pol laganog hoda. Ali automobilom se može dovesti do spomenika u Skenderovcima i onda slijedi laganih 45 minuta hoda „Stazom srca“ koju smo mi radili i koja je jednostavna i nije zahtjevna. 

 

Ima li potrebe da se to izletište dodatno uredi i proširi?

 

Odmorište ostavite uredno i čisto

Naravno da ima iako je i sada Točkica pravo izletište koje ima bogatu ponudu. Posjetitelji na raspolaganju imaju prostor za roštiljanje, stolove i klupe, nadstrešnicu, u funkciji je i kućica. Stvarno ugodan ambijent uz izvor pitke vode. Naravno, i ovom prigodom molimo i apeliramo na sve korisnike da se prema sadržajima koji su im ponuđeni odnose kao prema svome vlasništvu, odgovorno i s pažnjom, da za sobom počiste i ostave uredno jer je odmorište namijenjeno svima.

 

Kako se postaje planinar?

Treba zavoljeti prirodu, odlučiti više vremena provoditi u njoj, više se kretati, družiti i to je to. Zainteresirani se mogu učlaniti u planinarsko društvo na upit, ali naglašavam da se ne moraš učlaniti u Društvo da bi hodao po prirodi.

Članstvo ipak nosi neke pogodnosti i prednosti, prije svega što se tiče organiziranih izleta na kojima planinar ima dodatno osiguranje. Članarina u našem društvu je 100 kuna godišnje za zaposlene, a 50 kuna za djecu, nezaposlene i umirovljenike. Od tih iznosa, dio ide Hrvatskom planinarskom savezu, a dio ostaje Društvu.

 

U kakvom su stanju planinarske staze na našem području i koji su najveći problemi?

 

Sječa šuma – najveći problem

Staze su nam super, zajedno s planinarima iz pakračkog društva stvarno se trudimo i brinemo da budu u što boljem stanju, čistimo ih, pazimo da budu kvalitetno markirane kako bi se gosti mogli sami snalaziti na stazi. Prema reakcijama istih tih gostiju, mogu reći da su oni jako zadovoljni i hvale naše staze i uvjete za planinarenje.

Najveći problem je sječa šuma prilikom koje se sve razvali i napravi puno štete. Problem je što mi ne znamo gdje sve ljudi sijeku i izvlače drva i onda nam se dogodi da mi napravimo markacije i označimo stazu i tek što smo to napravili, oni poruše taj dio šume. Sad imamo problem na dijelu šume od Točkice prema Begovači i Omanovcu. To je veliki problem za koji ćemo uskoro morati naći rješenje. Komunikacija ne postoji i mi ćemo u narednom periodu pokušati doći do informacija o planu sječe šuma kako bi mogli planirati naše aktivnosti.

 

S kime još dijelite šume i kakva je suradnja?

U šumi su šumari, mi i lovci i s njima nema nekakvih većih problema. Iako nemamo informacije kada oni imaju lovove pa i po tom pitanju ne bi bilo loše da je bolja komunikacija. Mi pokušavamo napraviti jednu novu stazu, lipičku obilaznicu preko lipičkih vinograda i Kovačevca, prema Bijeloj stijeni i natrag prema Čagliću i Točkici i tu stazu želimo uvrstiti među službene staze Hrvatskog planinarskog saveza. I onda smo u Kovačevcu naišli na lovačke čeke i sad ćemo vjerojatno morati izmjestiti taj dio staze. Kažem, do sada nije bilo problema s lovcima, ali bilo bi dobro da je komunikacija bolja.  

 

Kako se Društvo financira?

Dijelom iz članarina kao što sam već i spomenula, a djelom nas financira Grad Lipik prema kojem pišemo projekte i koji nas podržava u radu i suradnja je jako dobra.

 

Kakvo je stanje u vašem Društvu po pitanju stručnog usavršavanja odnosno imate li licenciranih vodiča, markacista?

Imamo tri planinarska vodiča licencirana od strane Hrvatskog planinarskog saveza i imamo dva markacista i to zadovoljava potrebe našeg Društva. Iako smo prije ove pandemije imali u planu educiranje još jednog markacista, ali to će još malo sačekati.

 

Koja je vaša poruka za kraj intervjua?

 

Priroda „puni baterije“, u njoj nema stresa ni svakodnevnih briga

I ovim putem pozivam ljude da više vremena provode u prirodi, da se kreću, hodaju, da iskoriste ove blagodati koje imamo i koje nas okružuju. Puno naših sugrađana ni ne zna kakve sve ljepote ima praktički „pod nosom“. Na sat vremena hoda na raspolaganju imamo staze s potocima, stijenama, kulama, slapovima. Boravak u prirodi je zdrav, pozitivno utječe na psihu, u prirodi i u šetnji nema stresa, barem na neko vrijeme nestanu svakodnevne brige koje nas opterećuju, čovjek se opusti. Tu je i druženje, zafrkancija, smijanje, zabava. To nas sve nekako liječi i „puni nam baterije“ i to je jako važno kao bi živjeli što kvalitetniji život.