Lipik banner
banner sezame okoliš
Medianno
RUKOMETNI KLUB LIPA

Intervju: Mario Lopar, prvi čovjek Rukometnog kluba LiPa

22.07.2019. 17:11 | 973 pregleda | Intervju

Budući da nismo bili u mogućnosti izvijestiti vas o izvanrednoj izbornoj skupštini RK LiPa održanoj 11. srpnja u Pakracu, kako bismo upoznali naše čitatelje s dosadašnjim radom i rezultatima kluba te planovima za njegovu budućnost, razgovarali smo s novoizabranim prvim čovjekom kluba Mariom Loparom.

Piše:
Tomislav Ević

Za početak čestitam Vam na izboru za novog predsjednika kluba!

Hvala!

Što rukomet predstavlja u Vašem životu te koliko se dugo bavite njime?

Rukometom se bavim od 1999. kad je poslije rata klub osnovan, tada sam krenuo igrati, uz jednu kasniju pauzu radi posla, ali aktivno sam se opet priključio klubu prije nekih 5 godina. Krenuo sam radi druženja, fizičke aktivnosti i zdravlja, a kasnije radi rada s djecom i njihovog uključivanja u sport. Više se na bavim aktivno igranjem, ne smatram se toliko starim ali ima mlađih i boljih, stoga sam se usmjerio na rad s mladima.

Koga ste zamijenili na čelu kluba i kako ocjenjujete rad svoga prethodnika?

Krešimir Hihlik je bio predsjednik prije mene, čiji rad ocjenjujem vrlo vrlo dobrim. Nažalost predsjednik je bio svega dvije godine radi obiteljskih obaveza više to nije, povukao se. Iako nikada nije bio u rukometu, njegove tri kćeri su u rukometu pa je to bio motiv da uđe u to sve s nama. Još uvijek će nastaviti biti na raspolaganju klubu ali prepustio je dužnost prvog čovjeka dalje. Ima nas 7 - 8 koji se aktivno bavimo rukometom i „guramo“, a on je stvarno odradio vrhunski posao.

Da li je osim Vašeg imenovanja na zadnjoj izbornoj skupštini bilo još nekih promjena u vodstvu i zašto je ona bila izvanrednog karaktera?

Izvanrednog karaktera je bila baš zbog Krešimirovog povlačenja s dužnosti predsjednika. Bilo je još promjena, Siniša Karačić je odstupio s mjesta predsjednika nadzornog odbora, u koji su sada ušli Petar Rudolf Sommer, Dino Poliganović i Lana Bodić Lucić, iz uprave je izašao bivši predsjednik Krešimir Hihlik, a ušao Antun Gamberger inače aktivni član i igrač.

U prošlogodišnjem proračunu od cca 200.000 kuna Pakrac i Lipik sudjelovali su sa 135.000, iz kojih izvora ste financirali razliku, imate li sponzora?

Razlika dolazi od članarine i roditelja polaznika jer se treninzi plaćaju, dok što se sponzora tiče dobivamo donacije od KTC-a, i lokalnih kafića poput Conversana, Zeleni vrh - Omanovac, Elixir, INFO trgovina Pakrac a nastojat ćemo pronaći još kojeg sponzora jer donacije su svakako dobrodošle.

Da li je povećanje dotacija gradova Pakraca (sa 105 tis. na 115 tis. kuna) i Lipika (s 30 tis. na 45 tis. kuna) u ovogodišnjem proračunu odraz vašeg kvalitetnog rada ili neke šire strategije Lipika i Pakraca za veću participaciju mladih u sportu?

Pa rekao bih i jedno i drugo, jer iz godine u godinu sve više i više djece ulazi u rukometni klub, nije to samo RK LiPa već i škola rukometa LiPa i Ženski rukometni klub Lipik. Pod ženskim rukometnim klubom Lipik treniraju tri ekipe cura, ali u školi rukometa LiPa. Nažalost cura za seniorsku ekipu nije bilo dovoljno, pa umjesto da se klub ugasi integrirali smo ga u RK LiPa jer bi u protivnom sve te djevojke i djevojčice bile bez rješenja za treniranje što bi bila prava grehota. Nadamo se da će se seniorska ženska ekipa uspjeti oformiti kroz koju godinu jer sada stasavaju, a one starije posvetile su se daljnjem obrazovanju pa nisu u mogućnosti trenirati i igrati. Seniorski dio ekipe i kod muških i kod cura je problem jer ljudi odrastaju nove obaveze, obrazovanje, posao... Rad je svakako prisutan i nadam se da je povećanje proračuna pokazatelj da su Pakrac i Lipik to prepoznali.

Kakvi su bili klupski rezultati seniorske ekipe u okviru 3. HRL Istok, kako ste se plasirali, da li ste zadovoljni postignutim i ima li mjesta za poboljšanje?

Završili smo peti u konkurenciji 14 klubova, a s obzirom na odaziv igrača radi posla i školovanja, znalo je svega 7-8 igrača ići u gostovanja koja su dosta daleko (Osijek, Županja, Borovo) svakako možemo biti zadovoljni postignutim mjestom. Poboljšanja, nadam se, će biti, sljedeću sezonu ćemo nadam se uspjeti otići korak dalje. Ovu smo sezonu željeli biti među prva tri kluba, ali ni peto nije loše s obzirom na mogućnosti i odaziv igrača na utakmicama. Mjesta za poboljšanje svakako ima.

Na čemu treba najviše poraditi kako bi se poboljšao plasman kluba u budućnosti?

Na igračkom kadru, da se razumijemo nismo u mogućnosti „kupovati“ igrače, sve što se sada radi je na volonterskoj bazi i nitko od igrača za svoj angažman nije plaćen. Možda je najveća potreba za radom s golmanima jer nam Keščec dosta izostaje nažalost, tj. nasreću jer momak je zaposlen i radi, a na raspolaganju nam je kada uspije... Izgubili smo i Alena Smiljčića iz Daruvara koji je otišao za poslom u Dansku, vrlo dobar igrač koji je bio tražen i od drugih klubova primjerice Virovitice i Garešnice ali priključio se nama i vjerujem da mu se danas osigura posao da bi se vrlo vjerojatno vratio i igrao što bi bio veliki plus za klub ali tako je kako je, život...

Koliko članova u svim uzrastima broju RK LiPa i kako funkcionira škola rukometa koja bi trebala biti „rasadnik“ budućih igrača?

Pa sve skupa stotinjak članova, od igraonice do seniora. Imat ćemo tri ekipe djevojčica i dječaka koje će igrati prvu ligu dok će se ostale natjecati u međužupanijskim ligama. Škola rukometa ima igraonicu, ne igraju već samo treniraju dvaput tjedno, svojevrsno uvođenje u sport i učenje o njemu. Vodi ih prof. Lucić, bitno je da se djeca aktivno bave nečim da razvijaju motoriku, dok kasnije od prvog razreda prelaze u mini rukomet tj. ja ih treniram i tada počinju malo aktivnije raditi loptom.

Koliko aktivno roditelji sudjeluju u treninzima i radu kluba?

Vrlo su aktivni, voze djecu na treninge naravno, a u radu kluba ne svi naravno, čast iznimkama, ima onih koji kad treba na utakmice i turnire voziti odazovu se i svaka im čast. Da bi mogli više, naravno bi, ali hvala im na svemu do sada, zadovoljni smo, što god treba uvijek se odazovu, a nadam se da će tako biti i u budućnosti.

Imate li podršku sugrađana, tj. iskazuju li svoju potporu klubu dolaskom na utakmice i u kolikom broju?

Svakako kada djeca igraju na tribinama su majke, očevi, bake, djedovi, rodbina i prijatelji ali seniori muška ekipa uživa dosta dobru podršku gledatelja što je znalo biti i na gostovanjima, odaziv je vrlo dobar i odlično i glasno navijaju čime se mogu postidjeti i neki nogometni klubovi na ovim prostorima, čak su najavili i glasnije navijanje za sljedeću sezonu. Bilo je i slučajeva kada nas je puna dvorana igrački ponijela da smo objektivno parirali boljoj ekipi i na kraju izvukli neriješeno, a skoro i pobijedili. Navijačima svaka čast!

S obzirom na velik broj kategorija u klubu imate li uvjete za treniranje te kakva je razina suradnje sa Sportskom zajednicom Grada Pakraca?

Imamo uvjete, s obzirom na to da smo dvoranski sport, na raspolaganju imamo dosta termina u dvorani u Pakracu i u Lipiku, i odbojkaški klub koristi isti prostor ali nema nikakvih problema organizirati se ni oko trening ni oko utakmica. Zimi kada se i nogomet preseli unutra, korigiramo se ali nije problem, sve se riješi. Isto tako i u Lipiku nam je omogućeno korištenje dvorane, i curama i seniorima. Sve u svemu razina suradnje je sasvim zadovoljavajuća.

Kakve ste si ciljeve zacrtali za vrijeme vašeg predsjedničkog „mandata“?

U svakom slučaju nastaviti raditi što smo i do sada uspješno radili, pokušati privući što više mladih da se bave sportom tj. rukometom, da se natječu i idu na turnire, lige, što više igre i što bolji rezultati koliko nam uvjeti budu dozvoljavali. Također bismo željeli u rad kluba privući i uključiti što više ljudi, roditelja i simpatizera.

I za kraj kakvu biste poruku poslali članovima i simpatizerima kluba u Pakracu i Lipiku?

Nastaviti onim putem koji je Hihlik započeo, nastaviti ovaj projekt, rad s mladima, da se opet u bližoj budućnosti opet osnuje i seniorska ženska ekipa za što postoje jake naznake, da se još malo više aktivno u rad kluba uključe roditelji, pa i drugi koji žele podržati sve ovo što radimo.

Nagodinu u Lipik dolazi na pripreme rukometni klub PPD Zagreb, bili smo već ispred Grada Lipik kao gosti na utakmici gdje nas je dočekala „krema“ hrvatskog rukometa izbornik, Goluža, Červar, Dominiković i priuštili su djeci pravi doživljaj, a i uspomenu fotografirajući se s njima. Nadamo se da će ih u Lipiku djeca moći doći pogledati koji trening i družiti se s njima, nije to mala stvar.

Probat ćemo u bližoj budućnosti aktivirati i veterane poput Sikija, Renca, Ostrmana koji su stari igrači i koji su igrali kada dvorane nije bilo i kad se igralo i krvarilo na asfaltu na partizanu, da možda oformimo veteransku ekipu, da se druže i da dio svog znanja i iskustva prenesu mlađima. Ne smijem naravno zaboraviti ni Dejana Nađa - Dekija koji je dobri duh kluba, koji je uvijek bio i uvijek će biti dio njega. Želim da se nastavi ovo sadašnje zajedništvo i odlična suradnja svih nas u klubu, od uprave, trenera, igrača i roditelja, da se dosadašnji rad nastavi i da rezultati budu sve bolji i bolji.