banner sezame okoliš
Lipik banner
Radio Daruvar
Ako je čovjek od rođenja lovac, onda čitav život uživa u lovstvu

Razgovor sa Stjepanom Šarcem u povodu njegovih 50 godina aktivnog lovstva

19.07.2019. 11:15 | 836 pregleda | Intervju

Piše:
Matija Kulhavi

Ove godine se napunilo 50 godina Vašeg aktivnog lovačkog staža. S obzirom na veliko iskustvo, zamolili bi Vas za razgovor o Vašem dosadašnjem iskustvu u lovstvu?

Već se 12 godina nalazim u zasluženoj (starosnoj) mirovini, a sad se, eto, navršava i pedeset godina mog aktivnog lovačkog staža. Moram priznati da u lovstvu nema vremenskog ograničenja za odlazak u mirovinu, kao što je u vrijeme kad sam odlazio u mirovinu bio zakon da sam s navršenih 65 godina i punog mirovinskog staža morao napustiti rad u bolnici. Danas je na sreću ozakonjen rad liječnika i poslije pune starosne mirovine, hvala Bogu!

Da se vratim na moj hobi - lovstvo. I nakon 50 godina ja sam ostao aktivan lovac sa svim uobičajenim privilegijama. Moram priznati da je lovstvo jedan od rijetkih sportova koji ne pripada dvoranama. Moja teretana je pod vedrim nebom. Ne bi bilo pošteno da ne spomenem da je naša lovačka branša krajnje "fer" prema nama i ostalim lovcima moje generacije pa nas je velikim dijelom oslobodila ne samo novčanih izdataka, nego i brojnih radnih akcija. Koliko mogu, ja se svejedno priključujem radnim akcijama iako ne moram.

Kakav je odnos s ostalim (mlađim) lovcima?

Umjesto da ih pohvalim, rekao sam, dabogda i vi doživite ovako dugi lovački staž, i da prema vama budu mladi lovci ovako kolegijalni. Zbog kolegijalnosti velikim dijelom se inače odlazi u lov.

Što Vas je navelo da budete lovac?

Živimo u vremenu kad je čitav planet ugrožen pa je svaki segment u zaštiti prirode neobično značajan. Dobar dio stanovništva ne zna da i lovstvu pripada uloga zaštitara prirode jer i divljač spada u prirodu. Povijest lovstva seže u prethistoriju i ono doba kad je čovjek od sakupljača hrane iz prirode (šumski plodovi, uginule životinje) postao aktivni lovac. Razvojem čovječanstva lovstvo se toliko mijenjalo da su napisane brojne studije i knjige, a ovisilo je i o društvenim i ekonomskim prilikama, ali i napretku tehnike. Danas je najveća briga lovstva uspostava ravnoteže u živoj prirodi, ali i značajan kotač u razvoju u napretku privrede, turizma (deviznog turizma), ekologije i kulture življenja uopće.

Što Vam danas najviše smeta u valorizaciji lovstva kod nas?

Da nisam prije mjesec dana na Radio Garešnici čuo pjesmu koja mi se melodično i po aranžmanu svidjela, ali tekst nikako, ne bi ni pristao na ovaj razgovor. Bio sam i bijesan i tužan. Nemojmo zaboraviti da su mediji vrlo važni, ponekad i otrovni. Dio te pjesme ću citirati:

"Lane malo dozivalo majku,
ubiše je lovci na proplanku."

Tijekom svojih 50 lovačkih godina to nisam doživio niti sam čuo da se tako nešto dogodilo nekome od kolega, da je malo lane umrlo bez majčinog mlijeka. Taj "lovac" je obični zločinac. Jedina veza između njega i nas lovaca jest ta što je imao i on pušku u ruci, a je li imao dozvolu za nošenje oružja, ne znam.

Na sreću vidio sam lijep broj emisija na Hrvatskoj televiziji u kojima se realno iznose podaci o lovstvu. Višestruke su dužnosti lovca, od kojih samo neke navodim: zaštita i prehrana divljači te epidemiološki nadzor svih vrsta boleština koje može imati divljač.

Mnogi ne znaju da se provodi ozbiljan nadzor i briga nad ugroženim vrstama divljači (ris, dabar, vuk...), a da vakcinaciju protiv bjesnoće provodimo avionima (nema lijeka za bjesnoću). Sve se to obavlja da bi se održala ravnoteža svih vrsta divljači.

Po pitanju lovnog turizma u posljednje vrijeme udio nas lovaca je veliki. Tu je organizacija takvih lovova te izgradnja objekata u kojima ih ugošćujemo. Ne treba zaboraviti da sve lovačke kuće koje smo izgradili nisu naše vlasništvo, nego vlasništvo Republike Hrvatske.

Jedna od naših vrlo velikih obveza je i čuvanje poljoprivrednih usjeva, pa svaki od lovaca u našem lovačkom društvu "Jelen" Lipik mora najmanje petnaest puta sudjelovati u takvim lovovima u sezoni.

Mi nismo oni koji samo ubijaju divljač, nego oni koji izvršavaju odstrel divljači prema planu i programu. Radi ilustracije, na prvi pogled otužno je kad šumarijski radnici obaraju zreli hrast s pet, šest, sedam kubika, čija će se masa dalje prerađivati u drvnoj industriji. Isto tako je kad mi odstrijelimo zrelog jelena ili divlju svinju koja je isto odstrijeljena prema planu i programu Lovačkog saveza i lovačkih društava, njihovo meso se odlaže u hladnjaču, a od trofeja se masno zaradi.

Imate li neku poruku koja bi informirala o dobrobiti lovstva?

Navest ću jednu sliku, umjesto poruke, a koja se može zapaziti u zimsko doba kad napada veliki snijeg, snježina. Kad vidite neke ljude u šumi kako prte snijeg, nemojte misliti da su čudaci. To su obični lovci bez oružja u rukama koji raznose hranu divljači. I to je lovstvo!