Udruga za očuvanje narodnih običaja „Lido“ iz Dobrovca jedna je od najaktivnijih i najbolje organiziranih udruga na našem području, a vesele Dobrovčane u narančastim majicama ćete zateći na gotovo svim manifestacijama u našem kraju. Osim toga i sami već dugi niz godina organiziraju manifestacije koje se iz godine u godinu razvijaju i koje posjećuje sve veći broj ljudi.
O radu udruge, njihovim aktivnostima, planovima, ali i problemima s kojima se susreću u svom radu, razgovarali smo s Marijanom Polettom, predsjednikom udruge.
Kada je osnovan „Lido“, koliko danas ima članova i koji su osnovni ciljevi?
„Lido“ je kao udruga osnovan prije 9 godina, dakle 2008. godine tako da ćemo na godinu slaviti 10 godina službenog postojanja. Ipak mi smo okupljeni i organizirani i radimo puno, puno duže, kao mještani Dobrovca, a udrugu smo morali osnovati kako bi se lakše mogli financirati.
Što se tiče članova, prema popisu nas ima oko 60, ali mogu reći da su u selu skoro svi aktivni u radu i pomoći na manifestacijama koje organiziramo. Cijelo selo je tu. Zato ja uvijek kažem da je lako biti predsjednik u ovakvoj udruzi jer iza sebe imam dobro zaleđe, organizirane i vrijedne ljude koji hoće i znaju raditi. Još jedna je stvar važna i to nam pomaže u radu. Mi smo u Dobrovcu isprepleteni u svim aktivnostima, od „Lida“, preko Dobrovoljnog vatrogasnog društva, nogometnog kluba, mjesnog odbora, to je uglavnom isti krug ljudi. Također moram reći da naši članovi nisu samo Dobrovčani jer imamo članova i iz Lipika, Pakraca i drugih mjesta ovoga kraja.
Kao što nam i samo ime kaže, osnovni cilj udruge je očuvanje starih, narodnih običaja. Radimo na tome da negdje u Dobrovcu uskoro postavimo i Starinsku kući koja bi bila u stvari stalni muzejski postav, sa starinskim namještajem, krevetima, ormarima, starinskim alatom i slično. Nešto od eksponata imamo, a znamo da ljudi u ovom kraju još imaju i čuvaju puno starinskih stvari. Zato je ideja da na ovogodišnjem kolinju oživimo Sajam starina koji je prije nekoliko godina bio organiziran u Lipiku jer bi kroz taj sajam vidjeli čime ljudi raspolažu i sigurno bi pronašli još eksponata za tu našu Starinsku kuću.
Inicirali smo i pokrenuli organiziran odlazak na Polnoćku gdje svi zajedno odlazimo u Lipik na svetu misu, putem se pjevaju božićne pjesme, a pokušali smo nekoliko godina i s tradicionalnim božićnim kolom nakon Polnoćke što ipak nije zaživjelo.
Ali mi smo na neki način i drugi Crveni križ, jako puno toga radimo u humanitarne svrhe, kako bi pomogli drugima. Sudjelovali smo u raznim akciji pomoći, od prikupljanja pomoći za operaciju jednog djeteta iz Okučana, lani smo financijski pomogli i uređenju naše nove župne crkve, kada su se lipicanci vratili u Lipik sav prihod od maskenbala smo dali za kupovinu hrane za konje. Bilo je još dosta takvih akcija i pomoći. Uglavnom, naš način rada je da pokrijemo troškove organizacije događanja koje radimo, eventualno da nešto zaradimo da bi mogli uložiti u one koje slijede, ali kada god imamo višak prihoda, uvijek nastojimo pomoći i to donirati. Zato kažem da smo mi na neki način drugi Crveni križ.
Spomenuli ste veće manifestacije koje organizirate. Koje su to?
Prva u nizu koja nam uskoro slijedi je tradicionalno kolinje koje ćemo ove godine podići na još veći nivo.
Zatim nam slijedi pokladna povorka i maskenbal po kojem smo najpoznatiji i koje najduže organiziramo. Lani smo obilježili 20 godina povorke i 10 godina maskenbala.
Jedna od važnijih manifestacija je i tradicionalni Ivanjski krijes u Dobrovcu. Osim toga u vrijeme adventa postavljamo jaslice i ove godine vjerujem da ćemo zahvaljujući Siračkim kiparima, umjetnicima u izradi drvenih skulptura motornom pilom, uspjeti završiti i izložiti novi postav jaslica s velikim drvenim figurama. Kroz sve manifestacije koje organiziramo nastojimo uvesti nešto od naše povijesti pa tako za Ivanjski krijes tradicionalno odlazimo na molitvu kod križa u Crnom Bilu.
Osim što organiziramo manifestacije, naši članovi sudjeluju i na drugim manifestacijama poput Pekmezijade, Ajvarfesta itd.
Spomenuli ste da ćete tradicionalno kolinje podići na višu razinu. O čemu se radi?
Ove godine ćemo u subotu 28. listopada, u sklopu tradicionalnog kolinja, po prvi put organizirati natjecanje u pečenju čvaraka – Čvarkijadu.
Kotizacija po ekipi će biti 100 kuna, prijave će se zaprimati do 18. listopada, a i ovdje ćemo poštovati tradiciju pa će se čvarci moći peći samo na vatri, ne na plinu. Sudionici će dobiti dio slanine, imat će svoje mjesto i stol i osnovne uvjete.
Očekujemo da ćemo ove godine na ovu manifestaciju dovesti i autobus turista iz Zagreba jer u budućnosti želimo ovaj događaj predstaviti i razvijati kao turističku atrakciju.
U biti, najvažnije će biti dobro druženje, dobra atmosfera i zabava, a kao što sam rekao ranije, nama je cilj da kroz organiziranje ovakvih događanja i pomognemo drugima. Zato ćemo ove godine prihodom od Čvakrijade pomoći našem DVD-u Dobrovac kojem je stradala pumpa na motornom vozilu, na požaru u Bjelanovcu. Vidjeli smo ovog ljeta koja je važnost vatrogastva, ali smo i vidjeli u kakvim uvjetima rade, kakva im je oprema i ocijenili smo da im trebamo pomoći makar na ovaj način. Jer smo svjesni da ćemo time u budućnosti možda spasiti nekoga. A i bolje da mi pomognemo njima nego da oni moraju pomagati nama.
Kakva je situacija s financiranjem udruge?
Prošle godine smo imali 54.000 kuna prihoda od čega 25.000 iz proračuna Grada Lipika. Dakle većinu smo zaradili samostalno kroz manifestacije koje organiziramo ili kroz pomoć sponzora i donatora. Grad Lipik nas dobro prati, prepoznali su naš kvalitetan rad i osim financijski puno nam pomažu i kroz druge stvari kao što je angažman ljudi na samim događanjima. Puno nam pomažu lokalne firme i obrtnici i to nam je potvrda da imaju povjerenja u nas i da radimo dobro. I ovom prilikom im se svima zahvaljujem. Moram reći da nam pomaže i Grad Pakrac, kada godi im se obratimo za pomoć.
Na manifestacijama koje organizirate i na kojima sudjelujete uglavnom susrećemo ljude u zrelim i starijim životnim godinama. Kakva je situacija s mladima?
Mlade je u stvari teško aktivirati u pripremi nekih manifestacija, ali kada god zatreba, kad je potrebno pomoći, oni su tu. Oni su najviše uključeni u promociji samih događanja i na samim događajima. Ali ponekad imam osjećaj da se naši mladi čak i srame nekih starih običaja. Primjer je to kolo poslije Polnoćke koji nažalost nije zaživjelo iako smo se oko toga stvarno potrudili i gdje nam je pomogla obitelj Macura iz Lipika i Reza Klaić, sa svojim savjetima i sjećanjima kako su to nekada radili stari.
Većina nas aktivnih je već u poodmaklim godinama i s godinama čovjek sve manje može raditi. Zato će biti važno još više aktivirati mlade da nam se još aktivnije priključe i da tako nastave ono što smo mi započeli. Jer svi vidimo da su danas ljudi sve više otuđen jedni od drugih, vjerojatno zbog televizije, interneta i tih modernih tehnologija. Zato mislim da će u budućnosti važnost udruga kakva je ova naša biti još i veća. Mi ćemo u tome ustrajati do kraja, koliko god budemo mogli.
Obzirom na bogatu povijest ovog kraja bavi li se netko u udruzi istraživanjem i planirate li možda u budućnosti objaviti knjigu o povijesti Dobrovca?
Svi koji istražujemo to radimo amaterski i koliko imamo vremena i znanja, a takav veliki projekt bi zahtijevao puno ozbiljniji pristup. Vidjeli smo prije nekoliko godina da je Dobrovac i potencijalno bogato arheološko nalazište. Dakle povijest je sigurno bogata i bilo bi dobro da tu povijest netko temeljito istraži i o tome napiše knjigu.
Ima te li u planu organiziranje nekih novih manifestacija i kakvi su daljnji planovi i želje?
Što se tiče organiziranja nekih novih manifestacija mislim da za to nemamo prostora, ni što se tiče vremena, ni što se tiče ljudi. Nama je godina prilično zgusnuta jer svaka od ovih manifestacija traži puno truda i vremena u pripremi.
Još uvijek neostvarena želja mi je da se mi koji organiziramo ta događanja barem jednom skupimo, sjednemo u autobus i odvezemo na neki izlet, vidimo nešto, opustimo se, podružimo bez opterećenja, uz neku finu muziku, da nas zabavlja netko drugi. To još nismo uspjeli, ali radim pomalo na tome i vjerujem da ćemo i to ostvariti.
Na kraju, kakvu vidite budućnost „Lida“?
Jako dobru jer sam ja po prirodi optimist. Mi stariji ćemo vući dokle god možemo, nećemo to napustiti. Nadam se da će nam se sve više početi priključivati i mladi. I dalje ćemo nastojati događaje koje organiziramo, organizirati ih najbolje što možemo da svi koji nas posjete budu zadovoljni i da nam se stalno vraćaju. Nadam se da ćemo i dalje biti financijski solidni pa da ćemo moći pomagati drugima. Zajedništva, volje i želje nam ne fali, ljudi nas većinom cijene i cijene ono što radimo i to nam je motiv da u budućnosti budemo još bolji.
© 2014-2025. COMPAS portal - Sva prava pridržana.