Carica po čijem se imenu zove jedna od najljepših lipičkih ulica, ali i lokalno pivo

Marija Terezija rođena je na današnji dan prije 303 godine, 13. svibnja 1717. u Beču, a još i danas se u našoj kulturi osjećaju posljedice njezinih političkih odluka i reformi koje je provodila tijekom svoje dugogodišnje vladavine nad zemljama koje su se nalazile u sastavu Habsburške monarhije.

Gotovo je nemoguće pobrojati sve njezine titule, međutim, za nas je najvažnija ona hrvatsko-ugarske kraljice. Tijekom svoje vladavine Marija Terezija je provela brojne vojne, gospodarske i vjerske reforme, kao i reforme na području školstva i zdravstva.

Vladavina Marije Terezije započinje 1740. godine nakon smrti njezina oca, cara Karla VI. S obzirom na to da Karlo VI. nije imao muških potomaka koji bi ga naslijedili, donesen je dokument pod nazivom Pragmatička sankcija (1712., 1713., 1723.), svojevrsna zakonska odredba koja je propisivala kako su sve habsburške zemlje nedjeljive i da nasljedstvo pripada kćerima Karla VI. te njihovim potomcima.

Marija Terezija se 1736. godine udala za lotarinškog, kasnije toskanskog vojvodu Franju I. Stjepana pa se od tada dinastija Habsburg u toj liniji zove Habsburg-Lothringen. Budući da je Franjo I. 1745. bio okrunjen za rimsko-njemačkog cara, i ona je nosila tu titulu. Odmah nakon stupanja na prijestolje Marija Terezija zaplela se u Rat za austrijsku baštinu (1740.–1748.), za kojega je pruski kralj Fridrik II. Veliki vodio prvi i drugi šleski rat. Za njezine vladavine vodio se Sedmogodišnji rat (1756. – 1763.). Rezultat ratova bio je gubitak Šleske u korist Fridrika II. Velikoga, ali se Marija Terezija ipak uspjela održati na prijestolju, a dinastiji Habsburg-Lothringen bila je priznata, Aachenskim mirom 1748., rimsko-njemačka carska kruna. U prvoj podjeli Poljske dobila je Galiciju (1772) i učvrstila vlast u nekada osmanskoj Bukovini (1775).

Carica Marija Terezija, slikar Martin van Meytens, 1759.

Uz vanjskopolitičku konsolidaciju, provela je značajne unutarnje reforme. Kada joj je zajednički hrvatsko-ugarski sabor u Požunu (Bratislavi) 1764. uskratio zatraženo povišenje poreza, kako bi se sanirale teške gospodarske i financijske prilike, ona više nije sazivala staleške sabore, nego je vladala apsolutistički. Nakon muževe smrti (1765.) uzela je za suvladara svojega najstarijega sina Josipa II., koji je još 1764. bio okrunjen za rimsko-njemačkog cara te je vodio financijske i vojne poslove. Marija Terezija pokrenula je niz reforma kojima je jedan od ciljeva bio izgradnja čvršće središnje vlasti sa službenim njemačkim jezikom.

Poticala je i razvoj industrije (manufakture) i trgovinu (merkantilistička politika), modernizirala kazneno pravo 1768. (ukinuta srednjovjekovna tortura i progoni vještica), olakšala položaj kmetova, nametnula neke poreze plemstvu i Crkvi te uvela opće školovanje u austrijskom dijelu Habsburške Monarhije (1774). Sva ta nastojanja izazvala su otpore, ponajprije protiv centralizacije i germanizacije.

Marija Terezija je umrla 29. studenog 1780. u palači Hofburg u Beču. Imala je 5 sinova i 11 kćeri. Sinovi Josip II. i Leopold II. bili su joj nasljednici na carskom prijestolju, a najmlađa kći Marija Antoaneta udala se za francuskog kralja Luja XVI. Tragovi vladavine ove iznimne carice vidljivi su i danas diljem srednje Europe.

Marija Terezija je obnovila županijski sustav u Slavoniji

Godine 1745. obnovila je Virovitičku, Požešku i Srijemsku županiju te ih sjedinila s Hrvatskom, dok je slavonsku Posavinu priključila Vojnoj krajini. Godine 1767. uspostavila je Hrvatsko kraljevsko vijeće (Consilium regium), na čelu s banom, za političke, gospodarske i vojne poslove. Godine 1776. priključila je Hrvatskoj grad i luku Rijeku, a 1777. Bakar, Bakarac i Kraljevicu. Ukinućem Hrvatskoga kraljevskoga vijeća 1779. i prenošenjem njegovih poslova u djelokrug Ugarskoga kraljevskoga vijeća Hrvatska je bila podvrgnuta Ugarskoj. Nastojanje da se popravi i olakša podložnički položaj u Hrvatskoj i Slavoniji rezultiralo je Slavonskim urbarom 1756. i konačnim Hrvatskim urbarom 1780., kojima su određeni odnosi između podložnika i feudalnih posjednika te posebno utvrđeni i popisani svi individualni tereti svakoga podložnika. Reforme Marije Terezije donijele su proturječne rezultate. Sve ono što je bilo napredno i u duhu modernizacije istodobno je olakšalo i centralizaciju te, kao popratnu pojavu, germanizaciju.

Najljepša ulica u Lipiku nosi njezino ime, a po njoj je nazvano i lokalno pivo

Ulica Marije Terezije u Lipiku, jedina je ulica na području Republike Hrvatske koja je nazvana po ovoj kraljici i carici. Radi se o jednoj od najljepših lipičkih ulica u kojoj je smješten zdravstveno-lječilišni i bolnički kompleks – Toplice Lipik, Dom hrvatskih veterana, brojne vile, među kojima se ističu Zgrada stare apoteke i uprave lječilišta, Vila Savić, Vila Osječanka te u konačnici i sama zgrada Gradske uprave.

Godine 1760., u vrijeme vladavine carica Marije Terezije Lipik dolazi u vlasništvo obitelji daruvarskih grofova Jankovića, a iz tog vremena potječu i prvi zapisi o ljekovitoj vodi po kojoj je Lipik postao poznat.

Upravo po jednom od potomaka ove grofovske obitelji, grofu Juliju Jankoviću, nazvano je prvo pivo lokalne pivovare Slavonica - Grof. Drugo pivo ove pivovare, naziva Grofica, posvećeno je Alojziji Janković Feštetić, supruzi Julijeva djeda Ivana, a treće pivo – Carica, nazvano je po Mariji Tereziji, jedinoj ženi na habsburškom tronu.

Citiranje:
Marija Terezija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 13. 5. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=38929>