Nedjeljno misno slavlje 22. ožujka u lipičkoj crkvi sv. Franje Asiškog predvodio je svećenik Požeške biskupije Karlo Prpić koji već više od trideset godina djeluje kao misionar u Kamerunu te je nakon euharistijskog slavlja prepričao svoja iskustva kako je živjeti i biti vjernik u Kamerunu u koji se ponovo vraća za nekoliko dana.

„Kamerun se nalazi u središnjem dijelu Afrike i država ima 22 milijuna stanovnika, ali je deset puta veća od Hrvatske. Radi se o ogromnim prostranstvima na najbogatijem kontinentu gdje su najsiromašniji ljudi. No još nemamo asfalt, hodamo po makadamu kao Hrvatska između dva rata.“, ističe velečasni Prpić. Kamerun ima oko 6 milijuna katolika, a Katolička crkva počela je svoje djelovanje prije sto godina dolaskom njemačkih misionara. „Stoljećima smo mi Hrvati katolici pa smo to i napustili, većina više ne vjeruje u ništa.“, govori i dodaje da je snaga Katoličke crkve u misijama što djeluje putem školstva i zdravstva. „Nema zdravstvenog osiguranja u zemlji, sve se plaća i katoličko zdravstvo jeftinije je od državnog pa koliko toliko pomaže. I preko toga se vidi da smo došli pomoći, a ne da ih iskoristimo. Dolazim i odlazim s dva kofera, mi nismo kolonizatori da ćemo ih iskoristiti, iako i to postoji, ali to su ekonomski bezosjećajni odnosi u svijetu.“, ističe velečasni Prpić i dodaje da Crkva ide s vjerom i ljubavlju, ona propovijeda i nagoviješta i čini što može bez kojekakvih interesa.
Biskupija u kojoj djeluje velečasni Prpić nalazi se u središnjem dijelu zemlje, površinom je veća od Hrvatske, ima 600 tisuća stanovnika među kojima 50 tisuća katolika dok je veliki broj muslimana, protestanata i pripadnika tradicionalne afričke religije. U 16 katoličkih škola u biskupiji školuje se oko 5.000 učenika, svaki razred broji 45 do 50 đaka, za razliku od državnih škola gdje je 80 do 120 učenika u jednom razredu. „U nekim školama ne mogu svi imati stolicu, na ciglu se sjeda, struje nema u čini mi se 18 župa gdje svaka broji po petnaest sela od 22 velike župe u našoj biskupiji. Niti jedna žarulja od postanka svijeta, nema pitke vode, ništa od 300 čuda modernog života. Naši školarci do mature uče uz fenjer.“, govori velečasni Prpić i poručuje „Hoću reći vi mladež budite zahvalni Bogu i roditeljima, Hrvatska je bogata i prebogata, ima poteškoća i neće ih nestati, no kako žive vaši vršnjaci bez ikakvih uvjeta, takvih je stotine milijuna u svijetu koji nemaju ni struje ni vode.“
Prema podacima UN-a koje je iznio velečasni oko 200 milijuna djece je gladno, a 800 milijuna ljudi doslovce preživljava i nikad ne ide sito na počinak. Uz to što nekoliko milijardi ljudi širom svijeta nema ono što imamo mi, „Zato budimo Bogu zahvalni za ono što imamo i iz te zahvalnosti treba se roditi naša živa vjera“., zaključuje velečasni Prpić svoje živo iskustvo koje su pozorno slušali ovogodišnji prvopričesnici i krizmanici u prvim redovima.
© 2014-2025. COMPAS portal - Sva prava pridržana.