Spoj fotografije i poezije u Pakracu

Nadopunjuju se Damir i Marina, kako u zajedničkom životu, u struci, tako i u umjetnosti. Damir je psihijatar, iz poznate pakračke obitelji De Zan, rođeni je Pakračanin kojeg je život nakon gimnazije odveo u Zagreb gdje i danas radi na Klinici za psihološku medicinu Medicinskog fakluteta i Kliničkog bolničkog centra Zagreb. Marina je Zagrepčanka, liječnica je obiteljske medicine, a u svom profesionalnom pozivu stekla je niz dodatnih znanja i objave stručnih radova.

Damirove pjesme imaju doista šarolik opus, odraz su života, od intimnih obiteljskih okolnosti – ne samo pozitivnih, već ponekad izazovnih bračnih odnosa, pa sve do luckastih, veselih tema do pjesama vezanih uz posao. Poezija se to večer recitirala na talijanskom i hrvatskom jeziku jer dvanaest Damirovih pjesama uvršteno je 2014. u antologiju suvremene hrvatske poezije pod nazivom „E dopo di noi resta I"amore“. U tome su pomogli članovi Zajednice Talijana Lipik, Lionella Brisinello, Valentina Zorbas i Antonela Lujanac. Za glazbeni predah zaduženi su bili Toni Mandušić i Ivan Čičković.

Predstavljene su zbirke pjesama "Odjeci intime", "Dvije zelene mačke", "Gnijezda u oku" i najnovija "Igra", a pročitane su i neke pjesme koji će se nalaziti u nadolazećoj petoj zbirci.

„Volim minimalne forme, minimalizam je moj izričaj koji vidim u prirodi i u gradu, na izložbama i drugdje. Ovo što radim s Damirom je zapravo izazov. Strašno je teško vizualizirati psihozu, halucinaciju, snoviđenje, ili neke bajkovite stvari. To je izazov, jer teško je emociju prenijeti na fotografiju.“, rekla je Marina koja prati Damira fotografijama u zadnje dvije zbirke.

„Neke pjesme nastaju iz mira, poniranja, introspekcije, neke su inspirirane trenutačnim događajima, masu njih sam napisao u tramvaju, tako da postupak nije isti. Ono što me razlikuje ili čini slično nekima je to što pjesmu ne pišem na papir, pa je onda danima prepravljam i popravljam. To se događa u mojoj glavi i onda me Marina pita „Di si?“, sjedim i „pišem“. Kad zaokružim pjesmu onda je tek stavim na papir i onda eventualno kod prepisivanja nešto promijenim. Jasno da je je prvi čitatelj, moj recenzent, kritičar, moja inspiracija i motivacija, Marina i ponekad i ona nešto sugerira i tako eto nastaju pjesme.“, rekao je Damir De Zan čije su prve pjesme objavljene u Pakračkom vjesniku još dok je polazio šesti razred osnovne škole.

Pakračka publika uživala je u poeziji, a kako je rekla Monika Lucić – Fider, ravnateljica Gradske knjižnice Pakrac, organizator događaja, „kući idemo pozitivno predozirani poezijom“.