Elizabeta je ostvarila svoju želju i postala "uredska konobarica"

Jedan od takvih primjera jest Elizabeta Stanković, 39-godišnja korisnica Udruge za promicanje inkluzije koja djeluje kroz Organizirano stanovanje na području Lipika i Pakraca. Naime, zahvaljujući suradnji navedene Udruge i privatnog logopedskog kabineta ProLogos iz Dobrovca Elizabeta već mjesec dana, odnosno dva dana (petak i subotu) u tjednu u novouređenom prostoru ProLogosa obavlja poslove tajnice, ili kako ona sama kaže – "uredske konobarice". To uključuje upis pacijenata, zakazivanje termina, javljanje na telefon, naplatu usluge, fotokopiranje i sva ostala zaduženja koja se podrazumijevaju u opisu posla jedne tajnice, pri čemu Elizabeta naglašava kako je izrazito zadovoljna svojim novim poslom čiji se dodatni opseg postepeno proširuje s novim zadatcima.

Ovdje se radi o tzv. zapošljavanju uz podršku, što zapravo predstavlja plaćeni rad koji obavlja osoba s intelektualnim teškoćama u redovnoj radnoj sredini uz kontinuirano praćenje i podršku koju pružaju radni asistenti, a tijekom kasnijeg perioda podršku pružaju osobe iz radne sredine.

Trenutno je na ovaj način zaposleno dvoje korisnika Udruge, jedna je zaposlena u samoj Udruzi, a druga je Elizabeta koja je na neodređeno zaposlena preko ugovora o radu na pola radnog vremena u ProLogosu. Inače, Elizabeta radi i u Gradskoj knjižnici u Pakracu, pomaže korisnicima četvrtkom pri odlasku u dnevni centar Udruge "Latica", kao i jednoj starijoj gospođi, što je samo još jedna potvrda kako ova mlada žena ima želju i volju za radom. Aktivna je na svim poljima pa tako pohađa i tečaj talijanskog jezika u Lipiku, a pohađala je i tečaj štrikanja u Muzeju grada Pakraca.

Elizabeta je rodom iz Donjeg Miholjca, a danas stanuje u Pakracu, u sklopu Organiziranog stanovanja, usluge koja je namijenjena osobama s intelektualnim teškoćama koje trebaju podršku kako bi živjele u zajednici, kazao je Tomislav Balešić iz Udruge za promicanje inkluzije koja provodi organizirano stanovanje, a koji trenutno obavlja i ulogu radnog asistenta te pruža Elizabeti uslugu u njezinoj radnoj sredini, poput organiziranog prijevoza na posao i sl.

Udruga za promicanje inkluzije trenutno ima 31 korisnika u rasponu od 24 pa sve do 73 godine starosti. Na području Pakraca djeluje od travnja 2013., a na području Lipika od listopada iste godine. Osim navedenih dvoje korisnika zaposlenih putem ugovora o radu, aktivni su i drugi korisnici koji na neki način participiraju u radu jednog frizerskog salona u Lipiku, dobrovoljnih vatrogasnih društava u Lipiku i Pakracu, OPG-a u Šeovici itd.

Organizirano stanovanje na području Lipika i Pakraca provodi se u unajmljenim stanovima ili stanovima u vlasništvu osoba kojima se pruža podrška. U jednom stanu živi od jedne do pet osoba, u skladu sa svojim željama i potrebom za podrškom, a svakoj se osobi pruža podrška u svim životnim područjima, što je vidljivo iz ovog slučaja. Upravo cilj inkluzije i jest da osobe u budućnosti ne ostanu u ustanovama, već da se uključe u sve aspekte društvenog života kako bi u konačnici stekle dovoljno samopouzdanja i iskustva da postanu sposobne skrbiti samostalno za sebe, naglašava gospodin Balešić te ističe kako je to sve lakše postići u manjim sredinama poput naše.

Na upit kako je naišla na zamisao o zapošljavanju osobe s invaliditetom, vlasnica logopedskog kabineta ProLogos Daliborka Ciganović odgovara kako je, dok je živjela u Njemačkoj, također imala privatnu ordinaciju u kojoj je bilo zaposleno pet logopeda i tajnica, koja je također bila osoba s invaliditetom.

Naime, za razliku od Hrvatske u kojoj je jedna od zakonskih zavrzlama zapošljavanja ovakvih osoba u tome što budući korisnici koji žive u organiziranom stanovanju sa svim svojim prihodima moraju sudjelovati u plaćanju ove usluge, u Njemačkoj nije tako. Senzibilizacija tamošnjeg društva, ali i njihovo zakonodavstvo je sasvim drugačije, ističe gospođa Ciganović te dodaje kako u Hrvatskoj poslodavci imaju obvezu zapošljavanja osoba s invaliditetom ako zapošljavaju više od 20 radnika, osim predstavništava stranih osoba, stranih diplomatskih i konzularnih predstavništava, integrativnih i zaštitnih radionica te novoosnovanih poslodavaca u vremenu uvođenja u rad, međutim oni radije plaćaju penalizaciju.

Stoga Daliborka Ciganović poziva poduzetnike, obrtnike, kao i čelne ljude javnih ustanova i tvrtki da pruže priliku osobama kao što je Elizabeta, da ne budu ksenofobični i da se ne boje, jer zasigurno ima još mladih ljudi koji imaju potencijala, ali nemaju mogućnosti da bi ga iskoristile.

I na kraju, Elizabeta je poslala jednu poruku, a ona se odnosi na ostvarenu želju s početka priče, da postane "uredska konobarica". Ta ostvarena želja u njoj budi nadu da će joj se obistiniti i neke druge želje pa stoga poručuje čitateljima: "Makar pali na prvom koraku, treba biti ustrajan u ostvarenju svojih želja."