Benedikt Nikpalj: Lipik je dragulj, a stručnost djelatnika Toplica Lipik uz bok je europskim rehabilitacijskim centrima

Iza velikih rezultata, pobjeda i sportskih podviga koji dominiraju naslovnicima novina ili portala, nerijetko stoje teške i one javnosti manje vidljive utakmice s teškim ozljedama i dugotrajnim procesima oporavka.

Jedan od onih sportaša čija karijera plijeni pozornost borbenim duhom i nesvakidašnjom svestranošću jest Benedikt Nikpalj. Ovaj hrvatski olimpijac, rođeni Zadranin i diplomirani magistar međunarodnih odnosa i diplomacije, sportsku je javnost osim svojim sportskim dosezima, osvojio i sportskom raznovrsnošću: od naslova dvostrukog juniorskog prvaka Hrvatske u MMA borbama u superteškoj kategoriji sve do nastupa na Zimskim olimpijskim igrama 2018. godine u Pyeongchangu, gdje je nastupio u hrvatskom bobu dvosjedu i četverosjedu. Međutim, to nije sve…

Izvan sportskih borilišta, Benedikt je poznat i po velikom srcu te humanitarnom radu. Naime, među prvima je 2020. godine priskočio u pomoć stradaloj Banovini nakon potresa, a od izbijanja rata u Ukrajini osobno je čak jedanaest puta vozio humanitarnu pomoć u ratom pogođena područja, o čemu se moglo opširnije čitati u hrvatskim portalima i tiskovinama.

Ove godine, ipak, odlučio se temeljito posvetiti sebi, tijelu načetom ozljedama i cjelovitom zdravstvenom oporavku. Za mjesto rehabilitacije Nikpalj je odabrao upravo Specijalnu bolnicu za medicinsku rehabilitaciju Lipik.

Za Lipik, grad stoljetne zdravstvene tradicije, iznimna je čast što je sportaš takvog formata povjerenje poklonio stručnom timu Toplica Lipik, a boravak u našoj sredini ujedno je i najbolja potvrda ugleda koji lipička ustanova uživa u procesu oporavka i rehabilitacije.

U pauzi između terapija i svakodnevnih vježbi, s Benediktom smo razgovarali o motivaciji u procesu oporavka, ali i dojmovima koje na njega ostavljaju Toplice Lipik, ljudi i mir našega grada.

Iako smo te lipičkoj javnosti ukratko predstavili, što bi ti izdvojio iz svoje sportske biografije u uvodnom slovu?

Ovako kratko, možda bih istaknuo dvogodišnji nastupa za švicarski A-Tim te nastupe na svjetskom kupu, europskim i svjetskim prvenstvima pod švicarskom zastavom, jer nakon Njemačke oni su sam vrh bob sporta. U Münchenu sam igrao sam prvu ligu američkog nogometa za Munich Cowboyse na poziciji Running back, bio sam juniorski amaterski MMA prvak Hrvatske u superteškoj kategoriji…  Ipak, od svih dometa u sportu definitivno mi je najdraži reprezentativni nastup s posadom boba na Zimskim olimpijskim igrama u Pyeongchangu. Ipak je to bilo prvi put u povijesti da je Hrvatska imala predstavnika u obje kategorije - dvosjed i četverosjed. Neki svoj sportski cilj time sam ostvario.

Svjetski si čovjek, vrhunski sportaš i sigurno si imao uvid u iskustva mnogih sportaša u proces sportske rehabilitacije. Kako si uopće došao na ideju da dođeš u Toplice Lipik?

Dijelom zahvaljujući mogućnosti da se, kao hrvatski državljanin, liječim u bilo kojoj odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi, ali presudan je bio jedan susret na medicinskom kongresu. Na jednom od kongresa koje, zbog posla, često posjećujem, upoznao sam predstavnike Specijalne bolnice Lipik. Tada sam prvi put ozbiljnije čuo što Lipik i njegova zdravstvena ustanova mogu ponuditi.

Do tada je moje znanje o Lipiku bilo prilično skromno. Iskreno, grad sam gotovo isključivo povezivao s lipicancima. Bio sam čak uvjeren da su lipicanci dobili ime upravo po Lipiku, pa sam dolaskom doznao da je priča ipak nešto drugačija. Ime Lipik povezano je s lipom, a lipicanci s tradicijom uzgoja plemenitih konja koja je u ovom kraju prisutna već stoljećima. Dakle, prvi dolazak već je donio jednu malu lekciju iz geografije i povijesti.

Nažalost, druga asocijacija koju sam imao na Lipik bila je vezana uz Domovinski rat. O gradu sam najviše znao upravo iz dokumentarnih emisija i priloga o ratnim stradanjima i razaranjima koja je prošao. Nisam, međutim, znao gotovo ništa o onome što je Lipik bio prije rata, niti o tome što danas predstavlja.

A upravo me to najviše iznenadilo.

Kako si zadovoljan svakodnevicom i boravkom u Toplicama Lipik i općenito u Lipiku, opiši nam malo svoj boravak ovdje?

Na rehabilitaciju sam, dakle, došao prvenstveno zbog zdravstvenog razloga, ali sam vrlo brzo počeo otkrivati i sve ono što se nalazi izvan same bolnice.

Na našim susretima, uprava Specijalne bolnice Lipik o svom radu govorila je prilično skromno, bez velikih riječi i samohvale. Nakon što sam ovdje proveo određeno vrijeme, mogu reći da sam imao priliku osobno se uvjeriti u razinu profesionalnosti. Kroz svoju sportsku karijeru, u kojoj su ozljede nažalost bile sastavni dio posla, prošao sam različite rehabilitacijske ustanove u Europi. Zbog toga mogu napraviti i određenu usporedbu i usuditi se reći da je stručna razina koju sam ovdje upoznao usporediva s onom u velikom dijelu europskih rehabilitacijskih centara.

I ne bih pritom pohvalio samo medicinsko osoblje.

U Hrvatskoj se birokracija često spominje u negativnom kontekstu, pa mi je upravo zato bilo zanimljivo koliko je cijeli administrativni dio mog dolaska prošao jednostavno. Registracija, prijava i sva potrebna dokumentacija odrađeni su bez ikakvog osjećaja da se čovjek mora probijati kroz administrativni labirint. U jednom sam trenutku čak išao provjeriti je li sa svim papirima doista sve u redu jer me nitko nije zvao da nešto nedostaje. Ispalo je da je upravo tako, sve je bilo riješeno.

No, osim bolnice i ljudi koji u njoj rade, osvojio me i sam Lipik. To je grad dovoljno malen da ga čovjek može polako upoznati, a istovremeno dovoljno sadržajan da mu ne postane dosadno. Možda je upravo ta kombinacija njegova najveća vrijednost. Nakon života i svakodnevice u velikim urbanim sredinama, čovjek ovdje vrlo brzo osjeti koliko znače tišina, zelenilo, prostor i sporiji ritam. Posebno me se dojmio Lječilišni perivoj i povijesna arhitektura grada.

Posebna priča je i hrana. Velik broj lokalnih OPG-ova nudi domaće proizvode i namirnice, pa čovjek može upoznati i onu autentičnu, slavonsku stranu kraja. Moram pohvaliti i izbor hrane u samoj ustanovi. Postoji više menija, a, prema onome što sam imao priliku vidjeti, vodi se računa i o osobama koje zbog zdravstvenih razloga trebaju prilagođenu prehranu.

Mislim da osim što iz Lipika odlazim bogatiji za jedno vrlo zanimljivo životno iskustvo, odlazim i koju kilu teži, haha. I upravo zato sam već počeo pričati kolegama iz sporta o Lipiku. Mnogi od njih, kao i ja, prije ili kasnije završe u situaciji kada im je potrebna rehabilitacija. Ako već moraju popravljati tijelo, rekao bih im da pritom upoznaju i ovaj kraj. Ovdje se, barem iz mog iskustva, ne rehabilitira samo tijelo nego se čovjek na neki način odmori i od svega što svakodnevni život nosi.

Lipik me zato pomalo zatekao. Došao sam s vrlo malo znanja o njemu, očekujući prvenstveno rehabilitaciju, a odlazim s osjećajem da sam otkrio mjesto koje ima puno više za ponuditi.

I zato bih ga preporučio ne samo onima kojima je rehabilitacija potrebna, nego i svima koji žele nakratko pobjeći od gradske buke. U blizini su ergela, perivoj, priroda, jezera, pješačke i biciklističke rute, domaća hrana i brojni sadržaji za aktivan ili potpuno miran odmor.

A možda je najveća prednost upravo u tome što ne morate otići daleko. Iz Zagreba se do Lipika može stići za relativno kratko vrijeme, a osjećaj koji čovjek ponese nakon nekoliko dana provedenih ovdje traje puno dulje.

Ja sam došao popraviti tijelo. Nisam očekivao da ću usput toliko zavoljeti i mjesto.

Uz standardnu, modernu medicinsku rehabilitacijsku opremu, u toplicama provode se i individualno prilagođene vježbe izometrijske stabilizacije, ravnoteže i koordinacije, usklađene s funkcionalnim sposobnostima, potrebama i napretkom svakog pacijenta. Kroz postupno povećanje zahtjevnosti vježbi razvijamo mišićnu kontrolu, stabilnost zglobova, propriocepciju i sigurnost pokreta. 

Cilj je kvalitetniji, sigurniji i funkcionalniji pokret, uz individualan pristup, stručno vođenje i kontinuirano praćenje napretka svakog pacijenta.