POLA STOLJEĆA LJUBAVI I ZAJEDNIŠTVA

Ružica i Antun Strganac iz Gaja proslavili zlatni pir

09.02.2025. 09:32 | 1912 pregleda | Objavio: Matija Kulhavi | Rubrika: Vijesti

Na blagdan svetog Antuna pustinjaka, 17. siječnja, Ružica i Antun Strganac iz Gaja proslavili su pedesetu obljetnicu braka - „zlatni pir“. U crkvi svete Katarine u Gaju obnovili su bračne zavjete, a dan kasnije, u društvu obitelji i bližnjih, proslavili su ovaj važan trenutak u lipičkom restoranu Nada. Iako srebrni pir nisu slavili, kako kažu, na nagovor sina Marijana, odlučili su obilježiti pedeset godina braka jer to zaslužuje posebnu proslavu.

Ružica i Antun, koji žive u Gaju, imaju dvoje djece – sina Marijana i kćer Marijanu, a obitelj je upotpunjena brojnim unucima. Kćer Marijana, koja živi u Karlovcu, ima četvero djece: Nikolu, Zvonimira, Martinu i Antonia, dok Marijan, koji živi u kući do roditeljske, ima dvoje djece – Adriana i Mateja. „Jedna Marijana je otišla, druga Marijana je došla“, uz osmijeh će Ružica, aludirajući na slična imena svoje kćeri i snahe.

U njihovom dvorištu živi i poseban ljubimac – njemački ovčar Eva. Ženka koja čuva kuću i iznimno je privržena svojim vlasnicima, a i oni njoj. Eva je postala pravi član obitelji, uvijek prisutna, pazeći na sve što se događa.

Kako je počela njihova ljubavna priča

Bračni par Strganac ugostio nas je u svojem obiteljskom domu, a već pri samom početku našeg razgovora mogli smo čuti kako su se upoznali 1973. godine. Bilo je to vrijeme kada se Antun, nakon služenja vojnog roka u Crnoj Gori, vratio u Gaj te prvi put zapazio Ružicu Ferenčaković na Katarinskoj zabavi. Naime, ona je tada iz susjednog Marinog Sela došla na kram kod svoje tete, i to je bio početak njihove zajedničke priče. Samo dvije godine nakon toga, 17. siječnja 1975., vjenčali su se.

Pedeset godina zajedništva, rada i ljubavi

Kroz godine su gradili zajednički život. U rujnu 1975. dobili su sina Marijana, a 1979. kćer Marijanu. Živjeli su s Antunovim roditeljima, s kojima su se uvijek slagali. Neko vrijeme, kao gimnazijalac, s njima je živio i Antunov brat Josip, koji je kasnije postao profesionalni vojnik, a koji je nažalost preminuo 2000. godine. Tijekom svih tih godina, Strgančevi su bili kooperanti PIK-a, bavili su se poljoprivredom, hranili junad, a kasnije su imali i osamdeset bikova. Nakon Domovinskog rata, bavili su se stočarstvom, te su držali šesnaest krava.

Antun je radio u nekadašnjem Jedinstvu, a trideset godina bio je vagar na stočnom sajmu u Gaju. Aktivno je sudjelovao i u društvenom životu, bio je predsjednik DVD-a Gaj, a sudjelovao je i u Domovinskom ratu. I danas, u mirovini, Strgančevi pomalo obrađuju zemlju, hrane kokoši i janjce. Krave su nestale iz dvorišta, no njihova prisutnost živi kroz sliku koju je nacrtala njihova unuka Martina na zidu gospodarskog objekta.

Tajna uspješnog braka

Ružica i Antun kroz svoje bračno iskustvo imaju mnogo toga za reći mladima danas. Ružica s osmijehom kaže da je brak poput „velikog križnog puta“, koji će izdržati samo najustrajniji. „Mladi danas imaju sve gotovo, a mi smo morali graditi i raditi na svakom koraku“, kaže Ružica. Strgančevi ističu kako su strpljenje, razumijevanje i međusobna podrška ključ uspjeha u njihovom braku.

Kroz proslavu „zlatnog pira“, Ružica i Antun Strganac pokazali su kako ljubav može rasti kroz desetljeća, jačajući sa svakim izazovom i uspjehom. Obitelj je uvijek bila njihov temelj, a sada, u mirnijim godinama života, radosno prate korake svoje unučadi, ponosno gledajući kako vrijednosti koje su usadili svojoj djeci nastavljaju živjeti kroz nove generacije.

Obitelj je sve“, zaključuju Strgančevi, a njihova priča ostaje snažan primjer ljubavi, predanosti i života ispunjenog dragocjenim trenucima i izazovima koji su ih učinili još jačima.

© 2014-2025. COMPAS portal - Sva prava pridržana.