Prva božićna čestitka požeškoga biskupa Ive Martinovića

Požeški biskup mons. Ivo Martinović u dvorani bl. Alojzija Stepinca Biskupskoga doma u Požegi, 19. prosinca, održao je predbožićni susret s novinarima djelatnima na području Požeške biskupije tijekom kojega je predstavio svoju prvu božićnu čestitku naslovljenu »Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!« (Lk 2,14) upućenu svim vjernicima i ljudima dobre volje u požeškoj mjesnoj Crkvi.

Na početku je susreta povjerenik za medije vlč. Marijan Pavelić pozdravio djelatnike javnih medija, zahvalivši im na medijskome praćenju biskupijskih događaja u godini na izmaku, a zatim je u svojoj božićnoj čestitci požeški biskup Martinović kazao sljedeće:

Časna braćo svećenici i đakoni,
poštovani redovnici i redovnice,
cijenjeni vjeroučitelji i bogoslovi,
djelatnici i učenici katoličkih škola,
draga braćo i sestre, i svi ljudi dobre volje!

Zahvalna i radosna srca što mogu s vama u radosti i miru slaviti prvi Božić kao novi pastir Požeške mjesne Crkve sve vas pozdravljam riječima sv. Pavla apostola: „Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista! Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu (…) da budemo na hvalu Slave njegove – mi koji smo se već prije nadali u Kristu.“ (Ef 1,2-3.12).

Božićna radost i nada

Nadahnut bulom „Spes nos confundit – Nada ne postiđuje“ kojom je papa Franjo proglasio Redovni jubilej godine 2025. žarko želim ovog Božića sa sv. Pavlom apostolom biti skromnim, poniznim i gorljivim blagovjesnikom višestoljetne nepokolebljive kršćanske vjere da je Bog u svome Sinu Isusu Kristu postao čovjekom, i nade da ćemo po Kristovu vazmenom otajstvu i mi jednom u punini postati dionicima božanskog života. To je vjera i nada zbog koje se nismo postidjeli ni u najtežim razdobljima povijesti našeg hrvatskog naroda i koja je zalog naše vremenite i vječne budućnosti.

Zajedno sa svima vama želim se u ozračju božićne radosti podsjetiti da je naša Požeška biskupija osnovana 1997. godine, u Godini Isusa Krista, koja je bila prva od tri godine (1997.-1999.) neposredne priprave za slavlje Velikog jubileja 2000. godine utjelovljenja Sina Božjega. U ozračju spomenutog Jubileja vjernici Požeške biskupije tada su kao „hodočasnici nade“ novom snagom nastavili davno započeti povijesni hod vjere, nade i ljubavi naših predaka, kojima je utjelovljeni Sin Božji Gospodin Isus Krist, koji je isti jučer i danas i uvijeke (usp. Hebr 13,8), bio najveća radost i utjeha, njihova jedina nada.

Želim zahvaliti prvom požeškom biskupu Antunu što se svojim biskupskim služenjem ugradio u radosti i nade, žalosti i tjeskobe Požeške biskupije kojoj je u njezinim prvim desetljećima bio pastirom i učiteljem vjere. Zahvaljujem mu i za njegove poticajne božićne poruke kojima je vjernike uvodio u dubine utjelovljenja Sina Božjega kao središnjeg otajstva naše vjere i pomagao im da se vjernički snađu u životnim stvarnostima i suvremenim izazovima.

Najljepša Božja priča

Draga braćo i sestre! Svjedoci smo kako je posljednjih godina u adventsko i božićno vrijeme javni, društveni i medijski prostor prožet govorom o Božiću te ispunjen raznim sadržajima i ponudama božićnog karaktera. To nas, s jedne strane, kao vjernike ispunja iskrenom radošću zbog govora o istini Božića, no, s druge pak strane ne možemo ne biti žalosni i pomalo razočarani što se taj govor počesto i površno svodi tek na neku lijepu, pomalo bajkovitu priču lišenu pravog duha Božića. Kao i mnogo toga drugoga u suvremenom svijetu, čini se da i u slavljenju Božića sve više nestaje srca.

Puno je činjenica koje na to ukazuju. Ponajprije sve veća ravnodušnost koja ponekad prelazi u bešćutnost pred činjenicom nepovredivosti ljudskog života od naravnog začeća do naravne smrti, kao i sve površnija sentimentalnost koja trenutnim i nestalnim osjećajima daje prioritet i preveliko značenje u moralnom prosuđivanju i izgrađivanju ljudskog društva te u slobodnom opredjeljivanju za vrijednosti života.

Upravo na taj gubitak srca upozorio nas je papa Franjo u svojoj novoj enciklici „Dilexit nos – Uzljubio nas je“ o ljudskoj i božanskoj ljubavi Srca Isusa Krista. Slikovito bismo mogli reći da je Bogu, kad je u Sinu svome Isusu Kristu postao čovjekom, u njegovim božanskim grudima zakucalo ljudsko srce sa svim onim bogatstvom ljubavi i milosti koja se u njemu krije.

Važno je da se mi kršćani ne umorimo konkretnim djelima ljubavi pripovijedati o Božiću, odnosno da svake godine uvijek iznova životom u skladu s evanđeoskim vrijednostima pričamo tu najljepšu i najistinitiju priču o Božjem srcu koje je jednom zakucalo u ljudskim grudima, i više nikad neće prestati kucati ljubavlju; priču koju na ovom svijetu nikad nećemo moći do kraja ispričati i koju ćemo u potpunosti razumjeti tek kad se rodimo za vječni život u kraljevstvu nebeskom. Božić, dakle, nije tek neka lijepa ljudska priča, bajka, nego stvarni događaj, kao što je i rođenje svakog čovjeka najstvarniji događaj u njegovu životu bez kojeg ništa drugo ne bi moglo biti stvarno.

Jubilejska godina

Utjelovljenje Sina Očeva od vijeka i njegovo rođenje u konkretnom vremenu i prostoru, te u konkretnoj ljudskoj obitelji označilo je puninu vremena i obiteljskog zajedništva. Stoga s pravom kao pojedinci i kao društvena bića brojimo godine od tog najvažnijeg događaja u ljudskoj povijesti. Višestoljetna kršćanska tradicija slavljenja jubilejâ pomaže nam da naučimo brojiti naše dane i steknemo mudro srce (usp. Ps 90,12).

Stoga je znakovito da će otvorenje Jubilejske 2025. godine za našu Požešku biskupiju biti na blagdan Svete Obitelji Isusa, Marije i Josipa, u nedjelju 29. prosinca 2024. godine, i da će trajati sve do istog blagdana, u nedjelju 28. prosinca 2025. godine. Spomenute ćemo se nedjelje iz požeške crkve sv. Lovre s upaljenim svijećama u rukama kao „hodočasnici nade“ u procesiji za križem uputiti u Katedralu, obnoviti svoju krsnu pripadnost Isusu Kristu i slaviti njegova euharistijska otajstva. Upaljene svijeće u rukama bit će i znak da se u našim vjerničkim srcima i u našim kršćanskim obiteljima nalazi čvrsta vjera, goji pouzdana nada i svjedoči gorljiva ljubav po primjeru i zagovoru sv. Lovre, đakona i mučenika, prvog zaštitnika naše Požeške biskupije, čiju 1800. obljetnicu rođenja iduće godine slavimo.

Osim toga, vjernost baštinjenoj kršćanskoj vjeri posvjedočit ćemo i slavljem 1100. obljetnice Splitskih crkvenih sabora i krunjenja prvog hrvatskog kralja Tomislava (925.-2025.). Vrhunac Jubilejske 2025. godine bit će naše sudjelovanje na Nacionalnom hodočašću u Rimu od 5. do 11. listopada 2025. godine. Stoga vas pozivam i potičem da vaše sudjelovanje u ovim i drugim hodočašćima, kao i u drugim događajima i pastoralnim aktivnostima tijekom Jubilejske godine bude još jedan mali, ali značajni korak na putu naše mjesne Crkve u vječnu domovinu na nebesima.

Neka vam je svima sretno sveto Isusovo porođenje i blagoslovljena Jubilejska 2025. godina!

Vaš biskup Ivo.

Biskup je, na koncu, uputio božićne želje i Hrvatima u inozemstvu kazavši da je Kristovo rođenje razlog naše prave radosti. Zaželio je svima sretnu i blagoslovljenu novu, jubilejsku 2025. godinu.

Iduća godina slavi 1800. obljetnicu rođenja sv. Lovre, biskupijskoga zaštitnika

U Požeškoj biskupiji će se Redovni jubilej 2025. godine, koji će se odvijati pod geslom »Hodočasnici nade«, svečano otvoriti na blagdan Svete Obitelji, 29. prosinca ove godine večernjim euharistijskim slavljem u požeškoj katedrali i potrajat će do istoga blagdana, 28. prosinca 2025. godine. Tijekom godinu dana sadržajnih obilježavanja svi će vjernici imati priliku dobiti milost potpunoga oprosta u posebnim crkvama naše biskupije (katedrala, crkva sv. Lovre, biskupijska marijanska svetišta i sve župne crkve na svetkovinu njihova prvoga zaštitnika). Organizirat će se i posebno hodočašće u Rim, kao i dekanatska hodočašća u katedralu i crkvu sv. Lovre, a za Pakrački je dekanat to na rasporedu 12. travnja 2025. Istodobno je iduća godina u Požeškoj biskupiji u znaku 1800. obljetnice rođenja sv. Lovre, prvoga zaštitnika Požeške biskupije, pa će se u tome duhu organizirati duhovni i kulturni sadržaji.