Izabrani najbolji literarni radovi lipičkih učenika na temu Domovinskog rata

Današnje generacije lipičke djece i mladih srećom nisu proživljavale ratne strahote, ali dobro znaju što se događalo u njihovom gradu. O Domovinskom ratu uče u školi, slušaju priče svojih roditelja, djedova i baka i ponosni su na povijest svoga kraja. Djeca i mladi Domovinski rat obrađuju i u školama.

Kroz projekt „Moj Lipik u Domovinskom ratu“, osnovnoškolci su imali priliku kreativno se izraziti kroz pisanje pjesama. Ovom prigodom predstavljamo tri nagrađene pjesme i njihove autore, a to su:

1. mjesto – Noa Juraić, 8. razred (mentorica: Ana Zerdin) – Pjesma o ratu u Lipiku

2. mjesto – Klara Kosanović, 8.razred (mentorica: Ana Zerdin) – Oprošteno, ali ne zaboravljeno

3. mjesto – Tara Potnar, 8. razred (mentorica: Ana Zerdin) – Zemlja bez straha

Pjesma o ratu u Lipiku

 

Rušile su granate grad

dok je srce osjećalo hlad.

Lipik je pao, ali ljudi nisu klonuli

ljubav i nada nisu se slomili.

 

Kuće su ostale prašnjave i same

kad su ljudi usred noći pobjegli iz tame.

Dječji smijeh je bio samo daleki san

budni su sanjali svaki novi dan.

 

Umjesto bajki pričala su o strahu

umjesto sreće plakala su u mraku.

A maleni grad, slomljen nije pao

kroz ruševine i dim, ponovno je na noge stao.

 

Danas pod suncem Lipik moćno sjaji

prošlost ga boli, ali hrabro stoji.

Djeca su puna sreće i života,

a one druge nek je vječna sramota.

 

Noa Juraić, 1. mjesto

 

Oprošteno ali ne zaboravljeno

 

Postoje glave usijane lude,

zbog kojih velikoga zla bude

žele tuđe prisvojiti, uništiti, pobiti...

Ne mare za ničija ljudska prava

bitna im je samo slava.

 

Moj grad je to doživio!

Kao feniks iz pepela se uzdigao

ratne rane dugo je liječio

mnogima je proživljenu bol oprostio

ali nikad strahote koje su mu učinili

nije zaboravio!

 

I zato: zauvjek ponosno u svijetu stoj,

grade voljeni moj!

 

Klara Kosanović, 2. mjesto

 

Zemlja bez straha

 

Svi znaju što je ’91. bilo

u to vrijeme mnogo se suza lilo.

                                    Vojnici za samostalnu Hrvatsku se bore,

bore se za naša polja, planine i more.

 

Naš Lipik grad je mali,

malim Vukovarom ljudi su ga zvali.

Put siguran do škole nije,

nitko nije sretan kao prije.

 

Bolnica, Dječji dom i Ergela

prva mjesta gađanja su bila.

Ljudska zloba nadmašuje granice,

uništava sve pa čak i naše oranice

 

Grad Lipik možda je pao,

ali nikad nije na svoju Hrvatsku dao.

Već 6.12. oslobođen je bio,

Hrvatskoj je vraćen njezin dio.

 

Svi koji su za našu domovinu krv prolili,

svi koji su se za Hrvatsku borili,

heroji su naši pravi

svaki čovjek nek im kapu do poda stavi.

 

Tara Potnar, 3. mjesto