Oko sokolovo dječaka u duši

Umirujući zvuci šuma Lipika kriju mnoge priče, a jedna od njih pripada mladom foto-lovcu Tinu Podunavcu, 26-godišnjem mladiću čiji je životni put isprepleten sportom, ljubavlju prema prirodi i fotografiji.
Tin je rođen 1998. godine u obitelji oca Borisa, majke Željke i starijeg brata Ivora. Većina Lipičana poznaje ga kao beskompromisnog nogometaša Lipika 1925, ne znajući pritom da postoji i druga, gotovo dječačka, umjetnička crta ovog dugokosog momka iz lipičke Školske ulice. Ona crta koja ga tjera u prirodu da crpi snagu iz tišine i samoće i pronalazi zadovoljstvo u pažljivom promatranju najskrovitijih trenutaka prirode, bilježeći ih fotoaparatom. Dakako, to ne znači da mu je svijet samo statična tišina, naprotiv, spomenuti nogomet igra od svoje sedme godine, a posljednjih devet posvećuje se i vanjskom fitnessu. Raduju ga duge vožnje biciklom i kampiranja, stvarajući tako ravnotežu između fizičke aktivnosti i mirnih trenutaka provedenih iza objektiva.
Tin je završio gimnaziju u Pakracu, a potom upisao Šumarski fakultet u Zagrebu. Prvotno je želio studirati na Kineziološkom fakultetu, no teška sportska povreda promijenila mu je planove, usmjerivši ga prema šumarstvu. Upisao je fakultet 2017. godine i kao prvi među šezdeset kolega redovno diplomirao, stekavši titulu inženjera urbanog šumarstva, zaštite prirode i okoliša. Nikada nije požalio zbog tog puta, smatrajući da je možda ovako i bolje. Danas je zaposlen u Lipičkoj razvojnoj i turističkoj agenciji Lira kao voditelj održavanja parka i dijela gradskih zelenih površina, što zadovoljava njegov prirodni lokal patriotizam i ljubav prema zavičaju.
Od malena ga je fascinirala priroda - hvatanje guštera bila je njegova prva strast, a dvije bradate agame bile su njegovi dugogodišnji prijatelji. Danas, kao foto-lovac koristi te djetinje zanose u potrazi za savršenim kadrom, a strpljivost, oštar vid i sluh te sposobnost da se približi divljim životinjama, njegovim fotografijama daju nužnu osobnost.

„Odrastao sam uz životinje, pamtim obiteljske šetnje vikendom po nasipu Pakre, gdje sam viđao razne životinje i ptice. Kod kuće smo imali pse, golubove, ribe, grlice i kanarince, a djed Đorđe, jedan od osnivača prvog Golubarskog kluba u Lipiku, držao je zečeve i pčele. Otac Boris je također bio ugledni i strastveni golubar, imao je oko 200 golubova i bio jedan od osnivača ŠKUGL Letač Lipik 1993. godine, tako da sam, uz baku Mariju, i ja uvijek pomagao i bio okružen životinjama.“

Oko sokolovo i vratolomije na 20 metara visine

Fotografija je u Tinov život ušla kasnije, za vrijeme studija. Prateći Facebook grupe posvećene pticama grabljivicama, razvila se želja za fotografiranjem životinja. „Vjerojatno sam danas jedini u užoj okolici koji se bavi ovom vrstom fotografije (foto-lovac), za što je poželjno imati odličan vid i sluh“ objašnjava nam pa kaže da je prvi fotoaparat nabavio 2021. godine, u dobi od 23 godine, dakako, uz novčanu asistenciju roditelja Borisa i Željke.

“O fotografiji dotad nisam znao ništa posebno. Kad mi je došao novi fotić učio sam glavne postavke preko nekoliko videa na youtube-u i ispitivao prijatelja koji se poluprofesionalno bavi fotografijom te učio na svojim greškama“. Sada, objašnjava dalje, posjeduje višu klasu amaterske foto-opreme, a svoje fotografije redovito objavljuje na društvenim mrežama, s ciljem da ljudi u Lipiku i okolici vide kakve sve vrste ptica i životinja žive u njihovom okruženju. Istovremeno javnosti prezentira vlastiti talent za fotografiju jednako rijedak kao i vrste životinja koje snima.

Fotografska avantura, otkriva nam, često uključuje šetnje od 5 do 15 kilometara, tražeći u obližnjim šumama ili pored rijeka kakve fotogenične trenutke. U prirodi najviše voli boraviti u društvu zaručnice Ines, također ljubiteljice prirode, i čekati pravi trenutak za snimanje. Najdraža fotografija do sada mu je, kaže, rika jelena, a jednako je ponosan i na snimke rijetkih muflona i orla štekavca - zaštićene vrste ptica grabljivica. Za dobru fotografiju, priča, valja biti dobro kamufliran i biti bliže životinjama, što nije uvijek jednostavno i bezopasno. Strast prema dobroj fotografiji najbolje oslikava u podatku da se nedavno popeo na drvo, na visinu od 20 metara kako bi, u potrazi za najboljim kadrom, prišao nasuprot gnijezdu orla na svega 10 metara.
Govoreći o spomenutoj „rici jelena“, objašnjava da se za nju morao dobro potruditi, ali i nauživati straha zbog odlazaka u šumu u vrijeme parenja divljači, kada su životinje pune hormona i agresivne. Ova fotografija ima i svoju malu priču:
„Odem biciklom u Subocku u šumu i čekam, jeleni riču, a njih nigdje“, priča o rujanskom pokušaju 2022. godine da fotografira jelena, inače oprezne i plahe životinje koja se vrlo rijetko pokazuje. Priča kako se ispočetka bojao tih grdosija od dvjestotinjak i više kila koje ipak te jeseni nije uspio snimiti. Onda je 2023. godine, tada već teško bolesnom ocu Borisu, rekao: „Ako ih sada ne uhvatim, prestajem fotografirati! Nažalost, tata nije doživio da uspijem u svom naumu jer je mjesec dana ranije, u kolovozu, preminuo. Uz tu fotografiju posebno mi je draga i fotografija crne rode na vodi, gotovo ista onakva kakvu je tata prije dosta godina snimio ispod mosta kod petlje u Pakracu. I danas ih često vidim na tom istom mjestu. Možda je u pitanju baš ista roda jer one dugo žive ili su njezini potomci. Upravo mi je to sljedeći cilj - pratiti ih i loviti fotoaparatom te vidjeti gdje odlaze i obitavaju. Tako to kod mene zapravo funkcionira“, pomalo sjetnim će glasom Tin.

U posljednje vrijeme, dodaje, razvio je posebnu naklonost prema fotografiranju sova. Otkriva nam da postoji određena sličnost između njega i ovih noćnih ptica - oboje su, kaže, introverti po prirodi, samozatajni i preferiraju život daleko od očiju javnosti.
Na pitanje koliko vremena troši na uređivanje snimljenih fotografija prije nego ih objavi na društvenim mrežama, odgovara da ne koristi nikakve sofisticirane alate za uređivanje fotografija. "Minimalno uređujem fotografiju, povremeno popravim kontrast ili svjetlinu i slično, ali ne volim umjetno uređene fotografije. Isto tako, u pravilu ne izrezujem kadrove jer volim da se vidi priroda oko objekta, koja fotografiji daje dozu osobnosti", objašnjava. Odlučan u svojoj perfekciji, objavljuje samo najbolje fotografije, iako ih snimi i po stotinjak kako bi izabrao samo nekoliko dobrih. Takve u pravilu podiže na Facebook (Cherryblossom Wildlife) i Instagram (cherryqpblossom) profil, a dah profesionalizma na foto objavama vidljiv je po tome što je svaka od njih zaštićena vodenim žigom koji je izradila njegova prijateljica Anja Ljevar.

Da mi je snimiti medvjeda! Želja je jača od straha…

O planovima i željama ne želi previše. Budućnost je vezana za formiranje obitelji te nezasitnu strast prema fotografiji i istraživanju divljeg svijeta. Prva ambicija je poboljšati foto-opremu kako bi objektivom još bolje uhvatio ljepotu životinja. „Želio bih ubuduće imati više fotografija nekih posebnih trenutaka životinjskog svijeta poput prehrane, parenja, pjeva, prolazak kroz vodu i slično...“. Također, sanja o putovanju Hrvatskom kako bi dokumentirao različite vrste divljih životinja, uključujući risa, vuka i medvjeda, što mu je posebno velika želja. Konačno, „kad navrši pedesetu“, planira organizirati izložbu svojih fotografija u Lipiku, gdje će lokalna zajednica moći uživati u ljepoti prirode zabilježene kroz njegov objektiv. Na pitanje da od 1 do 10 ocjeni sebe kao fotografa, odgovara: „Trudim se za desetku, a kvalitetu fotografija neka procijene drugi.“
Završavajući razgovor, Tin nam otkriva da u njegovoj filozofiji života veliku ulogu igra ljubav prema sebi i mentalno zdravlje. Vjeruje da čovjek mora držati do sebe i raditi na unutarnjem miru baveći se onim što voli. Kroz njegov objektiv, priroda priča priče koje često ostaju nečujne ljudskom uhu, podsjećajući nas na našu zaboravljenu povezanost s prirodnim svijetom. Iz svega toga, nije teško zaključiti da ovom mladiću fotografija nije samo hobi, već način života i putovanje na kojem otkriva sebe kroz prizmu prirode, upravo onako kako kaže jedna od njegovih omiljenih izreka: "Obratite pozornost na stvari koje čovjek fotografira, to govori puno o njegovom srcu."