LIRA okomiti
LIRA okomiti
Medianno
Dan branitelja Lipika i 31. obljetnica oslobođenja

Izabrani najbolji literarni radovi lipičkih učenika na temu Domovinskog rata

03.12.2022. 21:45 | 1134 pregleda | Vijesti

Piše:
Compas

 

 

Današnje generacije lipičke djece i mladih srećom nisu proživljavale ratne strahote, ali dobro znaju što se događalo u njihovom gradu. O Domovinskom ratu uče u školi, slušaju priče svojih roditelja, djedova i baka i ponosni su na povijest svoga kraja. Djeca i mladi Domovinski rat obrađuju i u školama.

Tako su povodom obilježavanja Dana branitelja Lipika i 31. obljetnice oslobođenja nagrađeni učenici Osnovne škole Lipik – Anja Gunjević (1. mjesto), Lea Patricija Prohaska (2. mjesto) i Luka Franković (3. mjesto) pročitali svoje literarne radove na temu Domovinskog rata, a pri tome im je predsjednik Udruge branitelja Lipika 1991. godine Drago Kšiško uručio prigodne nagrade

 

 

Grad, moj grad, Lipik

U nizinama Panonske Hrvatske i dolini rijeke Pakre, okružen obroncima Papuka i Psunja leži jedan grad, moj grad, Lipik. Obasjan suncem, osvježen kišom, stoljećima povijest piše o svojim izvorima ljekovite vode, ljudima dobrog srca s osmijesima na licu, Lipicancima koji veselo koračaju njegovim cvjetnim livadama. I onda jednoga dana gotovo da ga nema više, granate su na njega pale, sunce ne sja kao prije, nitko se ne veseli ni kapima kiše.

Sa svih strana neprijatelji stvaraju rane, pucaju na moj Lipik i ostavljaju neizbrisiv trag na njegovim cestama, kućama, zgradama, na njegovim ljudima i u njihovim srcima. Ali on se bori, i bori se i ne da se, i ne spava noćima jer čuva svoja blaga, svoje značenje i svoje ime.

Čuva svoje ljude i njegovi ljudi čuvaju njega.

Ljubav je to obostrana, neraskidiva, borbena. Ljubav između grada i njegovih ljudi. Davali su svu svoju snagu, svoje dane i noći, sve za svoj Lipik. I život su dali. Njegovi ljudi. Oni koje Lipik nikada neće zaboraviti. Koliko je samo proliveno krvi i koliko suza za taj predivan grad. I oni koji su ga silno željeli zvati svojim, i oni čiji je on već bio, borili su se svim snagama preuzeti, odnosno sačuvati moj Lipik. Ali neprijatelji nisu znali da je ljubav nešto jače od svake sile, svakog tenka, svakog metka i svačijeg ponosa, ljubav prema svome gradu. Upravo ta ljubav pobijedila je svaku bitku, svaki poraz i namjeru da se izbriše nešto lijepo i Lipičanima sveto. Njihov Lipik.

Da, obranili su ga od neprijatelja i zlih namjera u tom strašnom Domovinskom ratu. Iako povrijeđen i razoren, ponovno u njemu miriše cvijeće, čuje se galop Lipicanaca i veseli zvuci djece koja se igraju. Ponovno lijepu povijest piše taj grad, moj grad, Lipik.

 

Anja Gunjević, 8. a

 

 

LIPIKU

Želim šutjeti

i tebe čekati.

 

Želim šutjeti

da bih razumjela

što se događa u tvom svijetu.

 

Želim šutjeti

jer rat je bolan, krvav i

opasan.

 

Želim šutjeti

jer Lipik je moj grad,

a nitko ne želi svome gradu

ono najgore.

 

Moram šutjeti

jer šutnjom

ti jedino

mogu iskazati

poštovanje.

 

Grade moj!

 

Lea Patricija Prohaska, 8. a

 

 

Branitelji Lipika

Svi vi ste bili

Naša jedina nada -

Vi ste uspjeli.

 

Luka Franković, 8. b


LIRA ispod članka
https://www.rsuripsumoharjo.com/slot-gacor/https://enfermeriadermatologica.org/slot-deposit-dana/gacor88https://enfermeriadermatologica.org/slot-deposit-pulsa/