Ljubav je sve što imamo

Neka svi krajevi zemlje vide spasenje Boga našega.

Posljednjih nekoliko godina Božić kao da dolazi ranije nego inače, ranije nego što smo navikli. Posljedica je to komercijalizacije božićnih blagdana, gdje se vrijeme blagovanja želi što više produžiti kako bi se što više trošilo. S jedne strane to je dobro jer se novac vrti, blagajne se pune, ekonomija napreduje. Usporedno s tim nastaju i novi sadržaji i ponude u turističkom smislu što je zasigurno obogatilo naš društveni život, iako nam je možda malo više ispraznilo novčanike. No, to nama nikada nije predstavljalo problem. Mi smo ipak narod koji novac ne stavlja na prvo mjesto, bar kad je u pitanju druženje. Želim pozitivno gledati na te promjene. Iako će mnogi zaključiti kako zbog sve veće komercijalizacije gubimo na duhovnosti, pravi vjernik zna da nam nitko ne može oduzeti vjeru i umanjiti u nama duhovnost ako mi to ne dopuštamo. U današnje vrijeme imamo puno više izbora i samo moramo paziti da se u svoj toj ponudi ne izgubimo i da ne mijenjamo one životno izgrađujuće vrijednosti za neke jeftine i prolazne. Još jedna pozitivna stvar u svemu tome je da zbog mnoštva izbora imamo i veću mogućnost dopiranja do drugih, pogotovo onih kojima je Isus najpotrebniji. Bilo zbog toga što su izgubljeni, bolesni, siromašni ili samo indiferentni, kroz mnoštvo izbora koje nam pruža slavljeničko vrijeme Božića možemo toliko toga dobroga učiniti jedni za druge. Mislim da je to ipak ono najvažnije, jer Isus je došao radi svih, a ne samo radi nekih.

Bog nam progovori u Sinu.

Zaista, Božić je blagdan objave. Bog nam progovara na čudesan način, na obiteljski način, govorom ljubavi. On, tako velik, dopušta sebi biti tako mali, tako ranjiv, tako ovisan o čovjeku. Iskazuje nam povjerenje da bismo mi mogli Njemu vjerovati kada dođe čas. Stavlja se u naše ruke, ljudske ruke, da bismo mi mogli staviti sebe u Njegove. To se može razumjeti samo kroz ljubav. Sjetite se što znači primiti novorođeno dijete u ruke. Tako krhko i nježno jedino na što može računati je ljubav roditelja. Ljubav je jedino što ga održava na životu. Možemo reći kako je to dijete ovisno o ljubavi jer, tako malo, ništa drugo na ovom svijetu nema. To dijete, to smo mi, to je svaki od nas. Što mi na ovom svijetu imamo osim ljubavi? Što smo bez ljubavi? Ogorčeni, prazni i napušteni ljudi koji sve svoje nade stavljaju u ono što se može zahvatiti između kolijevke i groba. Da se to ne bi dogodilo moramo se znati staviti u Božje ruke. Upravo onako kako nas uči događaj Božića. Bog nam daje primjer kroz svoga Sina, da bismo ga na isti način u životu slijedili.

Riječ tijelom postade i nastani se među nama.

Zaista, Božić je blagdan pohođenja. Bog silazi među ljude, Bog pohodi narod svoj. Ne samo da je Bog pohodio čovjeka već se i među ljudima nastanio, postao je dio obitelji, dio zajednice, dio društva, dio jednog naroda. Ako zaista želimo iskreno promišljati o značenju Božića moramo znati odgovoriti na jedno pitanje, a to je: „Kako smo Ga primili?“ Isus se rodio među nama ljudima. Kako smo prihvatili Njegovo rođenje? Koliko smo svjesni činjenice da nam se rodio Spasitelj? Toliko toga ima na što moramo oko Božića misliti i pripraviti. Obitelj, rodbina, prijatelji...sve moramo uskladiti, pripremiti, organizirati. Na kraju jedva imamo vremena za sebe, a kamoli za molitvu, misu i duhovno promišljanje. Zar ne osjetimo da nešto ne valja u toj slici našeg idealnog Božića? Za sve moramo imati vremena i potrošiti svoje snage, samo ne na ono radi čega je Isus došao. Prvo što nam mora biti i najvažnije jest naša obitelj. Isus se rodio u obitelji. To nešto znači, nešto nam se poručuje. Ako osjetimo i posjedujemo imalo ljubavi u svome srcu ne možemo dopustiti da nam Božić prođe bez obitelji. Na Božić se nikud ne odlazi iz kuće već se vrijeme poklanja svojim bližnjima. Ne postoje zabave, prijatelji ili događaji koji mogu biti važniji od oca, majke, brata, sestre, bake ili djeda. To su ljudi koje nikako ne smijemo zanemariti u bilo koje doba, a kamoli u vrijeme Božića. Zato nam se ovi dani daju kao posebna prilika da pokažemo svojim bližnjima koliko znamo i želimo voljeti i praštati. Nemojmo shvaćati olako svetost vremena Božića. Ljubav je sve što imamo u životu i ovo je vrijeme kada to najviše možemo pokazati.

Sretan vam i blagoslovljen Božić! Vlč. Stjepan Škvorc