VLČ. ROKO IVANOVIĆ, UPRAVITELJ ŽUPE SV. FRANJE ASIŠKOG LIPIK I ŽUPE SV. JURJA MUČENIKA ČAGLIĆ

TRAGOM VJERE: Svjetlost vidje veliku

25.12.2024. 10:35 | 356 pregleda | Objavio: Vlč. Roko Ivanović | Rubrika: Vijesti

Dragi čitatelju Lipičkog Compasa; evo osobito dirljivih riječi proroka Izaije, koje imaju poseban prizvuk u božićnoj noći (Iz 9,1-6): „Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka obasja. Ti si radost umnožio, uvećao veselje, i oni se pred tobom raduju kao što se žetvi raduju žeteoci, kao što kliču koji dijele plijen“.

Prorok je te riječi izrekao u vremenu kada se poniženi narod nakon sedamdeset godina izgnanstva počeo vraćati u svoju zemlju. Sedamdeset godina je puno. Izumro je cijeli jedan naraštaj. Već su gubili nadu. Neki su među njima već počeli govoriti da se valja pomiriti s gubitkom domovine i da treba prihvatiti sadašnji život kakav već jest. Kad – gle! – ispunile su se riječi proročke!

Sve je išlo tako brzo, iznad svakog očekivanja. Novi je kralj postao tako blagonaklon da je dopustio da se prognanici kao slobodni ljudi uzdignuta čela vrate u svoju domovinu, da obnove svoje svetinje i izgrade svoj hram. A još samo prije nekoliko mjeseci sve je izgledalo posve drugačije! Možemo samo zamisliti suze radosnice onih rijetkih preživjelih koji su kao djeca upamtili dan svoga izgnanstva! Evo, i među nama ima još puno onih koji su doživjeli nesreću progonstva i radost povratka i obnove.

Kršćani upravo uz ovaj tekst proroka Izaije vežu Božić – blagdan Kristova rođenja. U malenoj Palestini, u prezrenom židovskom narodu, u siromaštvu betlehemskog polja rađa se nemoćno dijete.

Međutim, ono što je u ljudskim očima neznatno i nevažno, postaje najvažniji događaj u ljudskoj povijesti. Svjetlost te noći grije srca ljudi kroz tolika stoljeća. Božić je blagdan nade, blagdan vjere u pobjedu onoga što je čestito, dobro i plemenito.

Važno je osobito danas govoriti o oslobođenju, o svjetlosti i o radosti. Nije ljudski i nije normalno da sve bojimo sivim bojama, nije normalno da se u sebi predamo i prepustimo, da nas neke čudne struje vode kuda ne znamo i kamo ne želimo. Pogledajmo.

Ako mi sami ne vjerujemo u sebe, tko će? Ako mi ne vjerujemo u svoju Crkvu, tko će? Ako mi sami počinjemo prezirati vlastitu domovinu, tko će je voljeti? Jer – prisjetimo se – domovina nije ovaj ili onaj političar, a vjera i Crkva nije ovaj ili onaj svećenik.

Vjerujemo da nas – posebno ovih dana – obasjava Božja svjetlost i obuzima osobita milina, hrabrost i osjećaj ljubavi. U našim je rukama da učinimo i činimo nešto lijepo za sebe, za svoju obitelj, za Crkvu, za domovinu.

Jer, koliko god mi to htjeli ili ne htjeli vjerovati, Božja nas svjetlost posebno obuzima upravo ovih dana. Zato i možemo tu istu svjetlost, vedrinu i optimizam širiti oko sebe.

*Spasitelju Bože, molimo te, udaljuj pomrčinu nemira i grijeha od nas, od ovoga naroda, od svih ljudi svijeta! Neka bude svestrano plodonosno tvoje povijesno rođenje. Želimo te primiti, božansko Djetešce, pod svoj krov koji nije puno bolji od tvoje betlehemske štale; rodi se ponovo u našemu ovozemnom gradu koji je toliko puta ranjen i razvaljen, ali te i željan. Želimo se usrećiti tvojom srećom, obradovati tvojom radošću i izmiriti tvojim mirom! Jer, samo će se tako odati slava Bogu na visinama, i nastati mir koji si donio ljudima, miljenicima Božjim!

Koliko god mi to htjeli ili ne htjeli vjerovati, Božja nas svjetlost posebno obuzima upravo ovih dana. Zato i možemo tu istu svjetlost, vedrinu i optimizam širiti oko sebe. Čestit vam i blagoslovljen Božić!

© 2014-2025. COMPAS portal - Sva prava pridržana.