Hipohondrija - skrivena epidemija

Hipohondrija je bolestan strah pred bolestima koje postoje samo u mašti bolesnika. Milijuni ljudi na ovom svijetu su prekomjerno uplašeni, oprezni i zabrinuti, tako da i pojavljenu najmanju bol toliko uvećaju da ju smatraju sudnjim danom, da je došao "vrag po svoje". To je bolest u kojoj je bolesnik uvjeren u postojanje tjelesne bolesti uzrokovane "nekim i nečim". Ustvari, to je prenaglašena zabrinutost za vlastito zdravlje. Bolesnik stalno promatra svoje tijelo, pipa se da mu nešto ne promakne, ponavljano odlazi na liječničke preglede. Prisutna je i neugodna tjeskoba. Bolesnik ima i veliko nepovjerenje u dijagnostički postupak.

Čekaonice ambulanata su prepune ljudi koji su prestrašeni zbog manjih bolova i koji su bolesno uvjereni da se nešto grozno događa s njima. Umjesto da budu u mogućnosti posvetiti svu svoju pažnju pacijentima koji istinski trebaju liječenje, doktori gube vrijeme s ljudima kojima nije ništa, osim što osjećaju prolaznu indisponiranost ili psihogenu bol i koji nerado napuštaju ambulantu bez da u ruci čvrsto drže recept.

Bol nije uvijek znak lošeg zdravlja. Ona je često rezultat napetosti ili nedovoljnog sna, prekomjernog uzimanja hrane ili pušenja ili prevelikih količina alkoholnih pića ili nedovoljne tjelovježbe, zagađene atmosfere ili dosade.

Bol se pojačava sa strahom da bi ta bol mogla biti znak neke teške bolesti, a taj strah onda stvara i druge simptome, koji nemaju organsku podlogu i značenje. Mnogi pacijenti su ljuti i nezadovoljni ako im doktor kaže da je njihova bol psihogena.

Hipohondrija je pretjerana preokupacija sa svojim stvarnim ili pretpostavljenim bolestima. To je više hobi nego bolest. Hipohondrija se razlikuje od simuliranja i histerije. Simulant može kazati da ga boli glava kada ga ustvari ne boli, samo kako bi izbjegao posao ili odgovornost. Čovjek s histerijom čini nešto slično na nesvjesnoj razini i na kraju dobije stvarnu glavobolju bez nekog fizičkog uzroka. Hipohondar sav sretan provodi dan iskušavajući nove lijekove za glavobolju koja će tek možda nastupiti.

Tvrdi se, da svaki čovjek, osim u djetinjstvu, dobiva koji put u životu hipohondrične ideje, te se prema tome povremene hipohondrije pojavljuju i kod zdrava čovjeka. Sigurno treba strah pred bolešću shvatiti kao normalnu reakciju, ali ako je on pretjeran i neosnovan te odviše zaokuplja čitavu ličnost, onda se radi o neurotičnoj reakciji.

U ozbiljnim, težim slučajevima bit će potrebna odgovarajuća psihoterapija.

Foto: Canva