Treba znati stati

Svi pišu o tome kako pokrenuti vlastiti biznis (pa i ja sama najčešće pišem o tome), no tek nedavno sam se (u jednom trenutku umora) zapitala – a kada je vrijeme da se stane? Pretražujući Internet, naišla sam na jedan odličan članak, o toj temi je pisala Kristina Ercegović na svom blogu: https://kristinaercegovic.com/poraz-5-znakova-kada-odustati-i-prihvatiti-poraz/

Neuspjeh u poslovnom smislu može biti uvjetovan nizom faktora, od kojih na mnoge ne možemo utjecati (npr. koronu nitko nije mogao predvidjeti). Neuspjehu možemo „kumovati“ vlastitim pogrešnim poslovnim odlukama ili može biti uzrokovan raznim drugim unutrašnjim problemima u tvrtci. Kako god bilo, u jednom času ćemo si morati priznati poraz i da dalje ne ide. Tvrtka može čak i dobro zarađivati, a da mi ipak osjećamo da dalje ne ide i da tako dalje ne možemo.

Što je onda zapravo neuspjeh?

Je li uspjeh biti uporan, nikad ne odustajati, firmu održavati na životu vlastitim izgaranjem na poslu i iscrpljivanjem i sebe i radnika? Je li uspjeh poslovati dobro, a ne viđati svoju porodicu?

Najprije, važno je definirati što točno za vas predstavlja uspjeh. Što je to želite postići? Veća kuća, bolji auto – da li je to uvjet da se osjećate uspješnim? Ili želite postići financijsku neovisnost i osigurati egzistenciju svojoj porodici? Gdje je granica?

Svatko sam za sebe mora donijeti odluku.

Meni osobno, u poslovnom smislu, vezano za moju firmu, uspjeh predstavlja osjećaj slobode, nisam ovisna o nikom, financijski mogu osigurati potrebe moje obitelji, mogu raditi (i radim) u različitim gradovima, mogu birati klijente i ne moram raditi sa zločestim i bezobraznim ljudima. Za mene je uspjeh što sam si ispunila želju da ne radim dosadan posao, radim na različitim projektima, često biram nove izazove – tako širim vidike i vlastito znanje, Nije mi teško čitati i učiti, tako održavam vlastitu kvalitetu i stručnost.

Za mene je uspjeh ostati vjerna sebi i svojoj ideji o slobodi.

Svima nam ponekad dođe, ma gdje radili,  da odustanemo od svega, sve pošaljemo kvragu i počnemo negdje sve ispočetka.

Važno je znati da je to u redu.

Da se to i drugima događa.

Da se ne treba osjećati krivnja ako odustanemo i ne treba pod svaku cijenu ostajati na poslu (bez obzira u kojem poduzeću) ako ste tamo nesretni; te da ne treba pod svaku cijenu održavati vlastito poduzeće samo zato jer ste ga vi osnovali.

Je li poraz odustati od nečeg što nam ne donosi dobit?

Kada bi definitivno od nečeg trebalo odustati?

• Kad je vama CIJENA USPJEHA postala

  PREVELIKA.

• Kad posao više NIJE PROFITABILAN i

   ako ga ne možete učiniti takvim.

• Kad osjećate da vama to više

   NEMA SMISLA.

Život je više od poduzetništva

Mnogi su otvorili i zatvorili firme. Uvijek se možete vratiti u poduzetništvo, otvoriti nešto novo, početi ponovo. Isključite strah, ne gledajte godine (to je zasebna tema…).

Možete odustati od svega.

Samo nemojte odustati od sebe.

raste potreba za uslugama skrbi i dovodi se u pitanje dugoročna financijska održivost naših socijalnih država.

Ne tako davno radnika je bilo više nego penzionera, velike kompanije su bile okrenute isključivo ka tržištima Europe i Amerike, a papirni novac je bio legitimno i najčešće jedino sredstvo plaćanja. Odrastali smo učeći pravila ove igre, osnivali porodicu, odgajali djecu, očekujući da ta pravila ostanu ista i da odemo u mirovinu financijski osigurani. Tom svijetu i tim pravilima došao je kraj.

Nova stvarnost, digitalna, već se ukorijenila, a ova novi trendovi koji iz tog proizlaze čvrsto će se ukorijeniti najkasnije do 2030.g,  a tada će na svijetu biti više djedova i baka nego unučadi, srednja klasa u Aziji će brojem nadmašiti američku i europsku zajedno, na svijetu će biti više robota nego ljudske radne snage i više kompjutera nego ljudskih mozgova.

Povodom Dana poduzetnika: želim vam svima uspjeh u poslovanju, da pronađete svoje mjesto na tržištu, da u svijetu digitalnih tehnologija ostanete odani starim vrijednostima, da ne zaboravljate one koji su imali manje sreće od vas, i da ostanete ljudi vrijedni poštovanja. Jer u životu vrijedi samo ono što se ne može kupiti.