Lipik u globalnoj akciji za oslobođenje ukrajinske heroine Nadije Savchenko

Ukrajinsku pilotkinju Nadiju Savchenko oteli su proruski pobunjenici na istoku Ukrajine tijekom lipnja 2014. godine te je izručili Rusiji gdje su ruske pravosudne vlasti pokrenuli sudski postupak protiv nje pod sumnjom da je upravljala letjelicom iz koje je ispaljen projektil od kojeg su stradala dva ruska novinara. Međutim, Nadija Savchenko nepravedno se nalazi u ruskom zatočeništvu i pred ruskim sudom u Rostovu jer u navedenom incidentu uopće nije sudjelovala i nema nikakve uloge u okolnostima koje su dovele do pogibije dvojice ruskih novinara.

„Djela Tarasa Ševčenka većina Ukrajinaca ima u svojim domovima, ne samo u Ukrajini. Mi koji dolazimo iz Ukrajine, svejedno, nosimo jedan djelić njega u srcu i duši te se nadamo kako smo ga vama tijekom ove večeri uspjeli ostaviti za uspomenu. Danas moramo misliti da jedan narod ne može opstati bez svog jezika, vjere i ne može živjeti bez korijena.“, rekla je okupljenima o značenju koje Taras Ševčenko(9.3.1814.-10.3.1861.) ima za Ukrajince u domovini i dijaspori kao domaćica glazbeno-književne večeri Irina Matijević.

U glazbenom dijelu večeri po tri glazbena djela izvele su učenice uz pratnju učiteljice iz Osnovne glazbene škole „Boris Papandopulo“ Kutina. Nastupile su Inga Potnar s violinom te Antonija Karadža i Margareta Andrić s flautom uz korepeticiju profesorice Marije Esih na glasoviru. Djela utemeljitelja moderne ukrajinske književnosti Tarasa Ševčenka recitirali su Irina Matijević, prof. Oksana Schneider iz Kutine i Kristian Matijević. Najmlađi recitator Kristian Matijević pročitao je okupljenima Ševčenkovu pjesmu Oporuka koju je pjesnik napisao 1845. godine, 16 godina prije smrti, a ta pjesma ima posebno značenje za ukrajinsku kulturu i književnost jer njene stihove gotovo svaka ukrajinska obitelj ima na zidu u svojem domu. Inače, Taras Ševčenko rođen u kmetskoj obitelji za života je ostao kmet i morao je uvijek raditi za svog gospodara, a ukidanje kmetstva u Ukrajini koje bi mu donijelo slobodu nije doživo.