Od povremene rekreativke do pobjednice Omanovac Traila

Na najkraćoj dionici nedavno održanog Omanovac Traila, kružnoj XC stazi „Kuna“ dugoj 7,4 kilometra, među 29 natjecateljica i natjecatelja, najbrža u ženskoj konkurenciji bila je 32-godišnja Lipičanka Ana Josipović. U vremenu od 47 minuta i 31 sekunde ostvarila je pobjedu koja ujedno predstavlja i njezin najveći sportski uspjeh do sada. Da stvar bude bolja, trijumf je ostvaren na njezinom prvom trail nastupu.

Pomalo neočekivana pobjeda bila je dobar povod da aktiviramo našu rubriku „15 minuta s…“ kako bi Anu u kratkim crtama predstavili lokalnoj javnosti. O svom prvom ozbiljnijem postignuću Ana govori bez ushita, kao da je riječ o malo boljem treningu, a ne o rezultatu koji ju je izdvojio na jednoj od zahtjevnijih lokalnih utrka.
„Iskreno, nisam imala velika očekivanja. Došla sam vidjeti kako to izgleda i mogu li izdržati stazu. Zato mi je pobjeda tim draža. Staza jest zahtjevna, ali izdržala sam. Pomoglo mi je to što sam od starta krenula nešto jačim tempom, da bi kasnije racionalno održavala ritam koji mi odgovara“, opisuje Ana tijek utrke na kojoj su, uz dinamiku terena, presudni bili izdržljivost i pravilna raspodjela snage.

Iako je rodom iz Varaždina, ova simpatična Zagorka već osam godina živi u Lipiku, gdje radi kao stručna suradnica - edukatorica u Interpretacijskom centru termalne baštine grada Lipika, u Vili dobre vode. Sport joj, priča, nikada nije bio stran, no trčanje je dugo bilo tek povremena aktivnost bez jasnog plana i cilja. Prekretnica se dogodila, otkriva nam, uključivanjem u ovogodišnju Omanovac zimsku trening ligu - lokalno višemjesečno trkačko natjecanje koje se već devet godina održava na dionici dugoj oko 7,7 kilometara sa startom u Pakracu, točnije kod pakračke Česme i ciljem kod planinarskog doma Omanovac te s konstantnim usponom - što joj je poslužilo kao ključna priprema i snažan motivacijski faktor za dalje.
„Oduvijek sam voljela kretanje i rekreaciju, ali nikad to nije bilo nešto kontinuirano. Trčanje mi je bilo najdraže, ali bez nekog plana i ritma. Tek sam u zadnjih pola godine počela ozbiljnije trenirati. Osobni cilj bio mi je istrčati zahtjevnu dionicu Zimske lige za manje od sat vremena, što sam na kraju i ostvarila. Uh, priznajem, to mi je bio veliki motiv. Nisam sudjelovala u svim utrkama OZTL zbog ranije ozljede koljena. Tijekom oporavka od te ozljede neko sam vrijeme trenirala pod nadzorom trenera Marka Ljevara i na kraju sam uspjela istrčati željeno vrijeme od 59:30“, objašnjava Ana put koji je prethodio pobjedi na omanovačkom trailu.
Važnu ulogu u njezinom sportskom napretku ima obitelj, budući da su treninzi postali dio njihove zajedničke svakodnevice. Suprug Marko, koji je na istoj utrci nastupio na dionici od 22 kilometra, bio je prvi koji ju je potaknuo na ozbiljnije bavljenje sportom, a danas im se pridružuje i šestogodišnji sin Viktor.

„Marko je prošle godine prvi put sudjelovao na Zimskoj ligi i to me dodatno motiviralo. Ove godine smo se uključili svi, pa je prvi put u utrci sudjelovao i naš sin. Jedno kolo odradili smo zajedno - trčali smo lagano i hodali, a do cilja smo stigli za sat i 28 minuta. I Viktor voli trčati, najčešće na traci kod kuće, ali bez problema prati naš tempo i vani. To nam je postao lijep način zajedničkog provođenja vremena“, ističe Ana uz osmijeh, naglašavajući važnost obiteljske podrške.
Unatoč pobjedi, ne planira mijenjati svoj pristup sportu niti namjerava trčanju pridavati isključivo natjecateljski značaj. Za nju je to i dalje prvenstveno način održavanja forme i rekreacija, iako ostavlja otvorenom mogućnost da se u budućnosti okuša na dužim i zahtjevnijim stazama. Posljednje ostvarenje na Omanovcu samo je potvrda kako se uz disciplinu i skroman pristup mogu postići zavidni rezultati, čak i onda kada pobjeda nije primarni cilj.