Teo Duvnjak: Nakon odlične sezone, želim još bolju!

Nogometaši Lipka 1925 su u ponedjeljak krenuli s pripremama za novu sezonu, a jedan od glavnih aduta novopridošlog trenera Kreše Posedija bit će mladi 18-godišnji Teo Duvnjak. Izuzetno perspektivan momak, s još dječačkim osmjehom na licu, prošle je sezone u međužupanijskoj ligi nemilosrdno valjao protivničke obrane, asistirao i zabijao golove. U prvoj konkretnoj seniorskoj sezoni sa statusom standardnog prvotimca, ne samo da je opravdao povjerenje dosadašnjeg trenera Marija Milašinovića, već se prometnuo u odlučujući faktor lipičkih nogometnih uspjeha. Iako je sezona za Lipičane rezultatski bila „li-la“, uprava kluba zadovoljno trlja ruke, jer je kroz godinu sazorio domaći igrač oko kojeg će graditi budućnost.
Teo u Lipiku igra kao prednji vezni ili povučeni napadač. Vuče ga gol, zna potegnuti iz slobodnjaka u zoni udarca, a za svoju ulogu u momčadi kaža da je najsličnija onoj koju u reprezentaciji igraju Perišić ili Kramarić. Kao najveće svoje adute navodi dribling, brzinu i prepoznavanje prostora, a kaže da ima elemenata igre koje još želi popraviti i na kojima posebno radi na treninzima.
Teo i nogomet našli su se davno, imao je sedam godina, a nogometne tajne prvi mu je otkrio trener Tomislav Kužilek.
„Nije nas bilo puno u početku pa smo igrali i sa starijim dječacima, sjećam se Lovre Brunete i svega nekoliko mojih vršnjaka. Tek kasnije je zaživjela nogometna škola s formiranim nogometnim uzrastima, a iz tog vremena najljepše uspomene vežu me za trenera Marija Egredžiju s kojim smo se sjajno slagali i poharali ligu desetogodišnjaka“, prisjeća se Teo koji uz veliki nogomet obožava s društvom zaigrati i "hakl". Odrastao je na lipičkom školskom igralištu gdje se na asfaltu uporno natjerivao loptu s braćom Matijom i Ivanom Benkovićem, Leonom Kaurinom i ostalima. S nekima od njih nastupa i za malonogometni sastav Druga stativa koji je već konstanta na lokalnim i malonogometnim turnirima u okruženju.

Dinamo? Sine, zabij im četiri!

Prioritet je, međutim, kod Tea uvijek imao veliki nogomet u koji ga je pažljivo usmjeravao otac Ante koji je uvijek bio uz njega i kad je trebalo voziti na gostovanja, ali i putovati na županijske i regionalne selekcije koje je Teo također prošao u formativnim godinama. Za to razdoblje veže ga i jedna anegdota koju uvijek voli ispričati.
„Otac mi je Dinamovac, a mi smo na jednom turniru u Petrinji trebali igrati upravo protiv Dinama. Oni su došli s prezimenima na dresovima, a mi se onako uplašeni pribojavali rezultatske katastrofe. Upitam oca što očekuje protiv „njegovog“ Dinama. Veli on, neka Dinamo zabije tri, ti njima zabij četiri! I normalno utakmica završi 4:3 za Lipik, pogađate - uz četiri moja pogotka! Znam da zvuči nevjerojatno, ali tako je bilo“, prepričava ovaj mladi tehničar elektronike iz Lipika.

„Sretni smo što je Teo odigrao za njega odličnu sezonu i što se tako ultimativno postavio na terenu. U kratkom vremenu je izrastao u jednu od glavnih karika momčadi i u personu kojem ostatak momčadi vjeruje. Velika je vrijednost imati mladog vuka u ekipi, koji potezom može preokrenuti tijek utakmice i podići momčad. Uz sve to on je i izdanak domaće škole nogometa što potvrđuje dobar smjer i rad koji se provodi u mlađim dobnim skupinama. Nadam se da će Teo još puno godina nositi dres Lipika 1925“, rekao je predsjednik kluba Dejan Iličić.
Protiv toga nema ništa niti Teo, koji skromnim promišljanjem u budućnosti priziva mirnu nogometnu karijeru u Lipiku, iako neće imati ništa protiv ako se otvore kakvi novi horizonti nogometnog svijeta. Okušat će se tada, kaže, mada je kroz ovaj kratak razgovor dao naslutiti da će najzadovoljniji biti ako ga putevi na kraju vrate u njegov Lipik, gdje se u budućnosti vidi s nekim solidnim poslom i na travnjaku s kapetanskom trakom oko ruke.