Delfin
LIPIK test
Radio Daruvar 2
PANDEMIJA COVID-19

Epidemiolog dr. Ante Vitalia o koronavirusu

13.10.2020. 11:04 | 1074 pregleda | Vijesti

U Požeško-slavonskoj županiji trenutno je aktivno 56 slučajeva zaraze koronavirusom (COVID 19), 49 osoba nalazi se u kućnoj izolaciji, a 7 osoba je hospitalizirano. U samoizolaciji se nalazi 295 osoba, a ukupno je testirano 10283 osobe. Na posljednjem testiranju obrađeno je 114 uzoraka, od kojih je 8 pozitivnih. – stoji u današnjem izvještaju kojeg smo primili od Stožera Civilne zaštite Požeško-slavonske županije. Što se tiče područja Grada Lipika, situacija je povoljna i nema pozitivnih.

Piše:
Compas

O vrlo aktualnoj temi koja se odnosi na virus COVID 19, u radijskoj emisiji na Laganini FM Požega kolega Goran Bunjevac je ugostio županijskog epidemiologa dr. Antu Vitaliu.

Tema je, naravno vrlo aktualna, a radi se o virusu COVID-u 19 kojeg očito ljudi ne shvaćaju dovoljno ozbiljno. Zašto je to tako, pojasnio je epidemiolog dr. Vitalia.

- COVID 19 je virusna bolest, to je nova bolest koja se pojavila krajem prošle godine u azijskom dijelu svijeta. Znate već da je to krenulo iz Kine na ostatak svijeta i pretvorilo se u nešto što je pandemija 21. stoljeća. Dakle, virusna bolest, coronavirus disease ili SARS-COV-2 bolest. Bolest koja do sada nije uzimala toliko maha, bila je prisutna u pojedinim područjima svijeta u manjem obimu, međutim sad se pokazalo da je izrazito kontagiozna, izrazito prijenosna i raširila se od prosinca prošle godine iz Kine na ostatak svijeta na sve kontinente pa je svjetska zdravstvena organizacija proglasila pandemiju.

Koji su joj simptomi? Vidimo da se razvijaju blaži ili jači simptomi pa dobivamo dojam da ljudi to ne shvaćaju dovoljno ozbiljno.

- Da, sama klinička slika, sama simptomatologija u početku bolesti preklapa se s većinom infekcija dišnog sustava, poput bakterijskih infekcija, drugih virusnih infekcija, prehlada pa evo sad aktualno možda dolazi i do preklapanja sa simptomatologijom gripe. Najčešći simptomi kod COVID-a 19 su povišena tjelesna temperatura i tu treba naglasiti, temperatura subfebrilna preko 37.2°C, 37.3°C bi već morala biti onaj zabrinjavajući pokazatelj, ako se događa čak i kratkotrajno, osoba ne mora čekati da ta temperatura traje tri, četiri, pet ili više dana. Možda se kod nekih osoba, primijetili smo, pojavi kroz kraće vrijeme od jednog dana i poslije prestane. Dakle, povišena tjelesna temperatura, suhi kašalj, umor, simptomatologija poput zimice, tresavice, bolova u mišićima i zglobovima. Manje uobičajeni i manje česti su i grlobolja, konjunktivitis, glavobolja, javljaju se i simptomi od strane probavnog trakta, zatim jedan simptom koji je baš tipičan za ovu bolest, a to je gubitak osjeta okusa i mirisa. Teži simptomi dalje u razvoju bolesti su otežano disanje i gubitak daha, bolovi ili pritisak u prsima ili gubitak sposobnosti govora itd.

Dakle, to može dovesti do razvoja upale pluća?

- Ne mora se kod svakoga razviti upala pluća, u težim slučajevima to progredira u pneumoniju, odnosno upalu pluća.

U javnosti se govori da bolest ostavlja posljedice, neka oštećenja na plućima?

- To je individualno od slučaja do slučaja, ali da, može ostaviti oštećenja na plućima. To je procjena kliničara i infektologa, dakle za samu tu osobu. Naravno, nakon rendgenske snimke pluća, laboratorijskih nalaza i sveopćeg stanja, u konačnici se vidi s kakvim ishodom će osoba preboljeti bolest i za koliko vremena.

Kako izgleda liječenje COVID-a 19?

- Liječenje COVID-a 19 u blažim slučajevima se odvija u kućnoj izolaciji, što znači da se osoba izolira od svih drugih. Zašto? Zato što je osoba u fazi simptoma bolesti zarazna za svoju okolinu. Osoba od početka pokazivanja simptoma, otprilike mi uzimamo da je to oko 48 sati, nekada i više, ali 48 sati se smatra da je osoba zarazna za okolinu prije pojave simptoma i čitavo vrijeme trajanja simptoma. Od proljeća, u počecima borbe s ovom bolešću, dok je bilo manje slučajeva i dok se upoznavala sama priroda bolesti, smatralo se da osoba koja je bila u izolaciji ili pozitivna osoba mora u toj izolaciji ostati 28 dana, a nakon izolacije i dva negativna nalaza smatralo se da je ta osoba izliječena. Poslije se vidjelo da je osoba manje vremena zarazna i da nije potrebno toliko dugo boraviti u izolaciji, bilo kućnoj ili bolničkoj, nakon čega je to smanjeno na 14 dana i sada su najnovije smjernice da je dovoljno da osoba bude u samoizolaciji 10 dana. Možemo biti sretni ili nesretni s tim, i svjetska zdravstvena organizacija i CDC pa i naš Hrvatski zavod za javno zdravstvo kažu da je osoba zarazna 10 dana i da ne treba biti u izolaciji dulje od tog vremena. Naravno, ako se radi o osobama koje imaju nekakvu blažu kliničku sliku. Za osobe koje imaju tešku kliničku sliku taj je period potrebno produžiti na čak 20 dana ili ako je bila teška klinička slika i hospitalizacija i slično osoba može biti i 15 dana u izolaciji i izaći iz nje, ali s dva negativna nalaza. Kod težih slučajeva i bolničkog liječenja, uz praćenje laboratorijskih parametara, ako je potrebno osobe se stavljaju na kisik. Sigurno ste čuli da pacijenti s težim oblikom bolesti završavaju na respiratoru. Nastojimo da do toga ne dođe, da se osoba pravovremeno javi i ako se ponekad, usprkos pravovremenom javljanju na to ne može utjecati, sasvim je individualno kako će se pojedina osoba s tim izboriti.

Kako se osobe koje su u samoizolaciji trebaju ponašati sa svojim ukućanima i svima ostalima s kojima bi eventualno mogli doći u kontakt a ne bi smjeli?

- Treba razlikovati dva termina; izolacija i samoizolacija, koju neki nazivaju i karantena. U izolaciji su osobe koje su pozitivne, one se trebaju striktno izolirati i maknuti od ostalih osoba. To znači da trebaju imati svoj prostor za spavanje i svoj prostor za jelo. Po mogućnosti, ako za to naravno postoje uvjeti, izolirati se tako da ta osoba bude na recimo katu, posebnom objektu, da nije sa svojim ukućanima, međutim često stambeni i socijalni uvjeti to ne dozvoljavaju. Uvijek naglašavamo za izolaciju i samoizolaciju da ta osoba ako je moguće ima izdvojen prostor za spavanje, da u tom višesatnom periodu spavanja kad osoba spontano diše nije u kontaktu s drugom osobom, da drugi dio dana maksimalno nosi masku, da ne sjede zajedno za istim stolom, u boravku i slično jer bi se u protivnom zaraza mogla lako prenijeti na ostatak obitelji, ako već do tada nije.

U izolaciju idu, kako sam rekao pozitivne osobe, a u samoizolaciju njihovi kontakti. Ako je netko bio u kontaktu s pozitivnom osobom i nije razvio simptome potrebno ga je staviti u mjeru samoizolacije. Često ljudi kažu da „Ja idem u samoizolaciju.“, ne idu sami već tako da ih kontaktira njihov liječnik koji ih može staviti u samoizolaciju ili naša epidemiološka služba. Dakle, to se upisuje u jednu digitalnu platformu, u koju uvid imaju i njihov liječnik obiteljske medicine i HZZO i MUP, kao i Hrvatski zavod za javno zdravstvo i epidemiološka služba. Svi navedeni mogu vidjeti da je toj osobi izrečena mjera samoizolacije u trajanju od tad do tad. Dakle, kako smo već i rekli, izolacija za osobe je 10 dana, a samoizolacija se izriče u trajanju od 14 dana. Zašto? Zato što je to upravo period inkubacije za ovu bolest. Najčešće ta inkubacija traje 2 do 12 dana, međutim određen je period od 0 do 14 dana i smatra se da ako osoba ne razvije simptome u tom periodu nije „pokupila“ virus od pozitivne osobe s kojom je bila u kontaktu.

Što možemo učiniti da preveniramo COVID 19 znajući da je iznimno zarazan?

- Osnovne higijenske mjere dovoljne su u većini slučajeva koji se tiču prevencije zaraznih bolesti i drugih bolesti poput onih gastrointestinalnog trakta itd... Bolesti dišnog sustava, poput prehlade, gripe pa i COVID-a 19 mogu se prevenirati pojačanim svjesnim higijenskim mjerama i navikama. Dakle, pranje ruku, nakon svakog kontakta koji to zahtijeva. U slučaju da nema te mogućnosti pranja ruku pomažu nam dezinficijensi, ali naglašavam, prvenstveno bi trebalo pojačano prati ruke, prljavim rukama ne dodirivati usta, nos i oči, tj. naše sluznice, jer tako možemo u tijelo unijeti virus. Virus je, kažu „težak“, ne zadržava se dugo u zraku, prenosi se respiratornim aerogenim putem, ali naravno i direktnim kontaktom ako su nam ruke prljave. Sve one sitnice od kašljanja i kihanja, ne u otvorene šake nego u lakat, maramicu, pranje ruku, ne dodirivanje drugih predmeta, dezinfekcija ruku, nošenje zaštitne maske, održavanje razmaka, famozne distance, sve su to mjere kojima možemo prevenirati ovu bolest.

Kad govorimo o maskama, koliko nam te zaštitne maske mogu pomoći, trebamo li nositi jednokratne, višekratne, čuli smo da postoje i nove s nekakvim premazom, što je to?

- Zaštitna maska je sredstvo koje štiti nas od druge osobe ako je zarazna i štiti druge osobe ako smo slučajno mi zarazni. Zaštitne maske treba nositi na pravilan način, ima ih raznih izvedbi ovisno o materijalu, obične jednokratne kirurške, neke višekratne, neke s povećanim stupnjem zaštite kao FFP 2, FFP3, K95 i slične itd. Ono što je osnovno, masku treba nositi na pravilan način. Nije prihvatljivo, a što često vidimo, da osobe nose masku ispod nosa, da masku nose na donjoj čeljusti samo da zadovolje formu. Maska se na ispravan način nosi da se prilagodi licu te da obavezno pokrije i usta i nos. Jednokratne maske možemo nositi par sati jer nisu stvorene za višednevno nošenje. Neke suvremenije maske s većim stupnjem zaštite imaju posebne filtere, neke sada čak promoviraju da imaju virucidni efekt što ne mogu sa sigurnošću potvrditi. Osnovno je da se maska, jednokratna ili višekratna, nosi na pravilan način i sigurna je zaštita i nama samima od drugih osoba i drugim osobama od nas.

U svakom slučaju imamo i na internetu pokazane slikovne primjere gdje se doslovno vidi smanjenje mogućnosti zaraze za 99% ako i jedna i druga osoba nose maske...

- Tako je. Ono na što bi se mi trebali naviknuti je to“ novo normalno“ kako ga sada zovu, jer svi bismo trebali i uputno je nositi maske u zatvorenim prostorima, a čak i na otvorenom ako ne postoji adekvatna mogućnost distanciranja i održavanja razmaka uputno je nositi maske.

Kad je netko pozitivan na testiranju, znači li da će i oboljeti ili će samo ostati pozitivan?

- To ne možemo znati. Hoće li osoba razviti komplikacije bolesti, hoće li razviti teže simptome pa da bude potrebna hospitalizacija, dodatna obrada kod infektologa, ili nešto treće ni prije testiranja, a ni nakon što dobijemo test pozitivne osobe ne možemo nikad sa sigurnošću reći u kojem će smjeru to krenuti i završiti. Svakako postoje posebno ugrožene grupe. To su starije osobe, imunokompromitirani bolesnici, oboljeli od malignih bolesti i osobe na kortikosteroidima i imunosupresivnim lijekovima i slično. One su posebno ugrožene skupine i naravno da bi za takve osobe bilo pogubnije da im se na već postojeće bolesti i stanja još razvije i COVID 19. Kod mlađih osoba, naročito djece, primijetili smo da nisu prisutne takve komplikacije bolesti. Dalje ćemo pratiti i vidjeti kako će se razvijati te i dalje ne možemo sa sigurnošću reći u kojem će se smjeru bolest razvijati i kako i kada će se okončati.

Zapravo je najveći problem to što mi ne znamo koliko će i u kojem opsegu ta bolest mutirati?

- Ne bolest, već hoće li virus mutirati ili promijeniti svoja svojstva pa da bi komplikacije bolesti bile teže. Ono što je za sam virus bilo predviđalo, tj. da će u ljetnom dijelu godine pokazati sezonski karakter pa da će kao i druge infekcije dišnog sustava biti manje izražene, nije nažalost bilo tako. Imali smo dosta toga i preko ljeta i kraj ljeta nam je donio, konkretno za našu županiju, povećani broj slučajeva i oboljelih osoba. Sad nam svaki čas dolazi situacija kad se COVID 19 preklapa s virusom gripe. To nam je jedan dodatni otežavajući moment, razlikovati te dvije bolesti, testirati, ne testirati, čak se postavlja pitanje i teoretski je moguće da osoba istodobno ima oba virusa i kako će se to ponašati...

Ono što bi preporučio je svakako da se starije osobe cijepe kao i prema dosadašnjoj praksi, da se i osobe s težim kroničnim bolestima također cijepe kao i zdravstveni djelatnici, djelatnici ustanova socijalne skrbi, domova za starije itd.. Svakako bih preporučio da se te osobe obavezno cijepe protiv gripe, tako ćemo umanjiti mogućnost da dobiju tu bolest ili njezinu komplikaciju ili i jednu i drugu, COVID 19 i gripu.

Što se tiče cjepiva protiv COVID-a, kada i ako bude napravljeno, hoće li ono biti obavezno za sve ili samo za kronične bolesnike, što predviđate?

- Teško mi je predvidjeti hoće li biti obavezno za sve, ali bi po meni svakako bila preporuka da se cijepe kronični bolesnici. Koliko će cjepiva doći, kada će biti na tržištu, kada će biti dobiveno odobrenje za primjenu to možemo samo pretpostavljati. Na puno mjesta u svijetu trenutno se provode klinička ispitivanja cjepiva od strane farmaceutske industrije. U Rusiji je prema nekim vijestima navodno krenulo cijepljenje, kakvi će efekti biti, učinak cjepiva, dugotrajnost zaštite to za sada još nije poznato. Za virus gripe recimo, cjepivo imamo već dugi niz godina, svake godine se mjeri pojavnost tog virusa i njegovih tipova i uspoređuje s proteklim sezonama i njegovom pojavnosti na južnoj hemisferi. Tako se jednim dijelom prati i nastoji predvidjeti koji će tip virusa doći na sjevernu hemisferu u našem jesenskom i zimskom dijelu godine i sukladno tome se prilagođava i cjepivo; trovalentno, četverovalentno itd. u svakom slučaju je puno lakše, u mjesec dva dana se to već može prilagoditi. Za COVID 19 to nije tako, i kada će zaista biti distribuirano u dovoljnim količinama po čitavom svijetu u ovom trenutku je još uvijek upitno.

Ono što zasigurno čitatelje zanima je i podatak da li one osobe koje prebole COVID, koliko dugo prema današnjim podacima imaju imunitet, i mogu li jednog dana ponovno oboljeti?

- Za sada se smatra da osoba koja je oboljela od COVID-a ima imunitet koji traje tri mjeseca i da se u ta tri mjeseca od njihovog pozitiviteta ne mora više testirati i ići u samoizolaciju.

...i ne mora se čuvati osoba koje su zaražene ili?

- Ja bi uvijek preporučio da ih se ipak čuvaju, bez pretjerane nonšalancije i slobode.

Ono što moramo naglasiti stanovnicima Požeško-slavonske županije je da zaista ozbiljno shvate Vaše upute koje svaki put u stožeru ponavljate vezano za javna okupljanja.

- Da, pokazalo se da javna okupljanja uvijek postanu žarišta, odnosno izvor većeg broja na COVID 19 pozitivnih osoba. To su okupljanja na kojima se ljudi pod dojmom trenutka opuste, ne održavaju propisan razmak, gdje se više vremena međusobno druže. U takvom ambijentu i sredini, bilo zatvorenoj, poluotvorenoj i otvorenoj u svim situacijama smo imali pozitivne osobe i širenje zaraze među tim osobama. Svakako bi molio da se javna okupljanja, tj. bilo kakva okupljanja većeg broja osoba ne događaju u ovom trenutku i da se odgodi sve ono što je odgodivo jer to nam je samo dodatan otežavajući faktor jer samo jedna pozitivna osoba na takvim okupljanjima rezultira s povećanim brojem oboljelih i na COVID pozitivnih osoba.

Uskoro idu blagdani pa i Božić i polnoćka će vjerojatno biti. Što možete preporučiti građanima? Da li da idu na polnoćku, da ne idu, da budu ispred crkve?

- U ovom trenutku to je još više od dva mjeseca ispred nas, ali vjerska i crkvena događanja, zatvoreni prostori, preporučio bih definitivno da se nose maske u takvim situacijama, da se održava razmak koliko god se može, da se pazi da se ne ide u veliku gužvu, a ako su takve gužve da se bude ispred crkve vani na otvorenom i svakako da se ima prisebnost i da se ne ulazi u masu kad god je to moguće.

Pitanje za kraj; razlika između epidemije i pandemije? Vidimo da se u medijima često ta dva pojma miješaju.

- Prema osnovnoj definiciji same pojavnosti zarazne bolesti epidemija bi bila pojava bolesti u broju većem od uobičajenog. Kad god dolazi do grupiranja bolesti, većeg broja slučajeva koji se statistički prate kroz određeno vremensko razdoblje na određenom području, povećani broj osoba koje imaju iste simptome i koje su međusobno povezane. U ovom slučaju radi se o pandemiji, to je dakle pojava iste zarazne bolesti na više kontinenata. Povijesno kronološki može se reći da se možda i poklopilo da je jedna takva velika pandemija bila 1918., Španjolska groznica, a 2009. i 2010. smo imali pandemiju, u manjem obliku, svinjske gripe i evo 2019. i 2020. godine imamo pandemiju COVID 19 koji se proširio na više kontinenata. Mi kad spominjemo, kod nas dakle, ako mislimo samo na svoje uže područje, onda možemo reći da je to epidemija kod nas, ali zapravo u svijetu i sad u ovim mjesecima u ovoj godini vlada pandemija. Svugdje.