Roditelji lipičkih školaraca o virtualnoj nastavi i školskoj godini 2019./2020.

Prvi udar na redovno održavanje nastave počeo je 10. listopada prošle godine kada su dva većinska školska sindikata, Sindikat hrvatskih učitelja i Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama, pokrenuli štrajk zaposlenika u školama nakon neuspjelih pregovora s Vladom o povećanju koeficijenta složenosti poslova za prosječnih 6,11% za nastavno i nenastavno osoblje. Štrajk je za nastavno osoblje bio djelomično uspješan, svojim pritiskom uspjeli su prisiliti Vladu na dio traženih ustupaka, a povećanje traženih koeficijenata rastegnuto je kroz tri godine; u prosincu 2019. za 3%, u lipnju 2020. za 1% i konačnih 2% u siječnju 2021. Štrajk koji je trajao ukupno 36 radnih dana u školama koje su sudjelovale u štrajku rezultirao je gubitkom od 16 do 18 nastavnih dana, radi čega su 992 od 1144 osnovne i srednje škole krajem prošle godine najavile produljenje nastave, od 6 do 16 dana.

Drugi udar dogodio se kada je globalna pandemija koronavirusa pokucala i na vrata Hrvatske radi čega su uvedene preventivne mjere i odluke usmjerene na usporavanje širenja zaraze. Uz zatvaranje ugostiteljskih objekata i drugih obrta koji bi mogli doprinijeti širenju virusa prekinuta je i nastava u obrazovnim ustanovama, a nastava je 16. ožujka organizirana na daljinu uz pomoć informacijsko - komunikacijske tehnologije tj. putem HTV-a, Sportske televizije i virtualnih učionica. Implementacija tih metoda nastave nije prošla bez problema - od prvotnog „hakerskog napada“ i pada sustava radi preopterećenosti prvog tjedna, otežanog rada radi opterećenosti sustava do neusklađenosti odrađenog gradiva u školama radi čega je dio učenika opet odrađivao već usvojeno gradivo. Tri tjedna kasnije situacija je po tvrdnjama nastavnog osoblja puno bolja,u takvoj provedbi nastave dosad nije bilo brojčanog ocjenjivanja učenika već samo opisnog, a resorna ministrica Blaženka Divjak najavila je da će tako biti sve do početka travnja. Nakon tog roka školama će, najavila je, poslati dodatne upute kako ocjenjivanje i vrednovanje učenika u online nastavi ipak provoditi. Sve to dovodi do pitanja kako objektivno ocijeniti rad učenika jer se u virtualnoj nastavi teško može utvrditi da li je on rezultat učenikovog ili tuđeg rada. Upitna je i provedba stručne prakse u strukovnim školama, a brojni su ovu blago rečeno turbulentnu školsku godinu već okarakterizirali kao propalu te da ju treba ponavljati dok drugi predlažu zaključivanje opisnih ocjena i omogućivanje učenicima prelazak u viši razred.

Tek nam predstoji vidjeti kako će te nepoznanice biti riješene, a o dojmovima nastave prilagođene koronavirusu i stav o ponavljanju ili prelasku u novu školsku godinu upitao sam majke lipičkih osnovnoškolaca koje su (iako anonimno) rado iznijele svoj stav:

„Ide nam dobro tj. mom djetetu, moja je djevojčica prilično samostalna u tom pogledu tako da ne moramo previše uskakati, što se učitelja tiče prilagodio se situaciji, djeca se svakodnevno s njim čuju, zadaje im zadatke, a čak dobivaju i ocjene. Komuniciraju putem video aplikacija, uz pomoć kojih će obrađivati i neke nastavne jedinice, ja osobno za sada nemam prigovora, nemam općenito prigovora ni na učitelja ni na samu organizaciju nastave.
Djetetu je sve to malo čudno iako se već privikla, ustaje oko 8 ujutro, nekad ranije, rješava zadatke koje dobije od učitelja i za koji sat je slobodna. Sada je situacija takva kakva je, iako neke moje kolegice nisu zadovoljne.“ rekla mi je majka djevojčice koja je trenutno u nižim razredima osnovne škole Lipik.

„Ne znam što da kažem iskreno, nisam stigla ni pošteno razmisliti o tome... Pomažemo djetetu sa zadaćom svaki dan , ima toga puno, pa to većinom pada na roditelje. Klinci dobiju linkove i materijale, trebaju napraviti sve to, nema toga sad toliko pretjerano ali ipak. Moramo raditi s njima, iako su nam učitelji na raspolaganju ako zapnemo i baš nešto ne znamo , sve im to mi moramo objasniti.

Dijete mi je tek u nižim razredima osnovne škole pa možemo još sami, doma smo pa to ide nekako, iako ne znam kako će oni sa starijom djecom i oni koji su zaposleni pa su im djeca doma sama.“ čuo sam od druge majke.

„Ova školska godina najbolje da se nije ni dogodila. Meni je ovo katastrofa, ovakva organizacija nastave, mislim da je djeci to previše obaveza pogotovo djeci nižih razreda osnovnih škola (od 1. do 4.) kojima je informatička pismenost nikakva. Još to nekako i ide kada kao mi radimo da nam se smjene preklapaju pa možemo biti doma i raditi s njima, ali po mom mišljenju nemoguće je da dijete te dobi to samostalno odrađuje. Djeci u višim razredima je to već manji problem, pogotovo je jednostavnije onima koji imaju i znaju se koristiti tabletima.

Problema ima, a već je bilo i neslaganja roditelja i nastavnika unutar grupe putem koje komuniciramo. Mislim i da su djeca u cijeloj ovoj situaciji pod stresom, dosta su zbunjena i nekako se ne snalaze, i iako ne treba da su bez obaveza i non-stop doma, opet ih ne bi trebalo opterećivati i zatrpavati obavezama u tolikoj mjeri, što je previše, previše je!

Što se ocjenjivanja tiče ono bi trebalo biti samo opisno, godinu ne bi po mom mišljenju trebalo ponavljati, i mi smo u ratu slično prošli pa smo to prevladali...“ prilično razočarana cijelom situacijom i školskom godinom rekla je majka dvoje lipičkih osnovnoškolaca.

„Katastrofa! Što se virtualne nastave tiče smatram da se od djece traži previše, ne mogu oni u tolikoj mjeri na takav način „virtualni“ način shvatiti gradivo, nije to usporedivo s pravom školskom nastavom, ovako im se zadaje previše zadaće, gradivo im nije jasno, a mi smo sada više profesori nego roditelji. Moje dijete zadaćom se bavi veći dio dana, zadaća, projekti, mape, plakati...

Ne znam, možda bi bolje bilo ovu godinu poništiti i ponoviti, dalje pustiti samo maturante jer ovo ovako nema smisla, najprije štrajk pa nisu išli u školu, pa gripa i tu su izostali, sad treći tjedan virtualne nastave radi korone, ludimo...“ u dahu mi je ispričala majka starije osnovnoškolke.

Pozivamo i čitatelje Compasa da svoj komentar i mišljenje na ovu temu iznesu na našoj Facebook stranici.

foto: Škola za život.hr