Nasilje ne prepoznaje godine, obrazovnu razinu i društveni položaj

Naglasak je bio: na životu na selu, problemima nasilja (obiteljsko, ekonomsko, institucionalno, seksualno, femicid,) međugeneracijskim razlikama (razumijevanje/nerazumijevanje, podrška, opstrukcije), volonterizmu kao načinu organiziranja žena, te podršci uže obitelji i zajednice
U vrlo dinamičnoj atmosferi šesnaest žena iz Udruge žena Brekinska, Udruge žena „Lipe“ iz Janje Lipe i domicilne - Udruge žena Gaj, razgovarale su o svojim iskustvima: žene, majke, domaćice, društveno angažirane na kojima je gotova sva odgovornost, kako osobna tako i društvena.
Važan dio radionice bio je posvećen nasilju kao opće prihvaćenom obliku ponašanja danas u našem društvu koje najviše pogađa žene. Žene na selu su izloženije nego žene iz urbanih sredina iz mnogih razloga: tradicija, stereotipi, rodni stereotipi, uloga u obitelji i zajednici.
Međutim, sve žene su rekle da bez obzira koliko se čini da nemaju izbora, izbor je ipak na njima i da o njima, nama, ovisi koje mjesto ćemo si osigurati u obitelji, a isto tako i u selu/zajednici. Vidljive su razlike u godinama. Žene u zrelijim godinama su tradicionalnije - iako to nije pravilo, a mlađe su se uspjele izboriti za svoje mjesto i ulogu.
Kako su Maja Mamula i Mirjana Bilopavlović rekle, nasilje ne prepoznaje godine, obrazovnu razinu i društveni položaj. Posebno su istaknute žrtve, a najčešće je to žena koja nije kriva i odgovorna za nasilje. Složile su se da sami postavljamo granice, da je pri tome vrlo važna osobina ličnosti, te da nas to determinira prema svima u našem okruženju i široj zajednici.

Izvor: delfin-pakrac.com