Dani europske baštine: Lječilište i perivoj u Lipiku

Naselje Lipik razvilo se oko termomineralnih izvora koji su poznati još iz rimskog doba. Razvoju i uređenju lipičkih toplica značajno su pridonijeli grofovi Jankovići, vlasnici ovog imanja punih stotinu godina. Prvo poznato mjerenje temperature vode izvedeno je 1782. godine kad su već postojale Opća, Grofova, Gospojina i Episkopska kupelj. Na raskrižju tadašnjih putova godine 1830. sagrađena je kupelj Quella. Prvu kvantitativnu analizu vode proveo je 1839. bečki ljekarnik i kemičar D. Wagner, kad započinje i uređenje parka uz kupališne zgrade. Vukovarski plemić i trgovac drvom Antun Knoll iz Vukovara postaje godine 1867. vlasnik izvora te počinje cjelovito uređivati toplice. Inženjer Zsigmondy 1869. izveo je bušenje arteškog bunara do dubine od 234 metra, na kojoj se nalazi pitka mineralna voda temperature 64 ⁰C, uz koji je podignut paviljon Izvor s vodom za piće. Blatne i Kamene kupke izgrađene su 1870., a hotel Garni (Kurhotel) i Dependence 1872. godine. Lipičke toplice već potkraj 19. stoljeća postaju glasovito europsko lječilište, a 1885. prelaze u vlasništvo peštanskih liječnika Deutscha i Schwimera, koji nastavljaju njihovo uređenje te grade Rimske i Mramorne kupke i adaptiraju postojeće. Proširuju lječilište i 1893./1894. grade Kursalon i druge kupališne zgrade te kreiraju reprezentativni perivoj. Urbanistički ansambl kupališnih zgrada formira prostor unutar kojega je oblikovan neobarokni perivoj. Perivoj južno od Kursalona oblikovan je u pejzažno romantičnom stilu, koji je krajem 19. stoljeća na izložbi u Budimpešti dobio posebno priznanje te je proglašen najbolje uređenim lječilišnim perivojem u Austro-Ugarskoj Monarhiji. Svi zahvati na perivoju trebaju se temeljiti na očuvanju i rehabilitaciji karaktera i doživljaja neobaroknog, odnosno romantičarskog, perivoja s kraja 19. i početka 20. stoljeća.