Potpisana Globalna povelja o Alzheimerovoj demenciji za Požeško – slavonsku županiju

Središte pozornosti, dakako, bilo je potpisivanje Globalne povelje o Alzheimerovoj demenciji te je time Požeško – slavonska županija nakon Zagreba postala sredina prijateljske okoline prema oboljelima od ove progresivne bolesti. Na skupu su, među ostalima, sudjelovali i pakrački zdravstveni djelatnici: dr. med. Goran Čičin Radin Sarajlić, tajnica PT „LiPa“ Ljerka Pavković, palijativna suradnica Vesna Božić te Ambasadori dobročinstva iz Srednje škole Pakrac.

„Svi centri za socijalnu skrb, domovi umirovljenika, domovi za psihijatrijske bolesnike od Ljeskovice,  Strmca do Popovače, svi su ovdje. Ovo je jedan skup na vrhunskom nivou. Izuzetno sam ponosan na naš Palijativni tim, jer smo kao Dom zdravlja Požeško – slavonske županije pokazali da možemo biti u vrhu bez obzira što smo u Slavoniji, bez obzira što smo 'dalje od sunca'. Mi, zajedničkim snagama, možemo postići da bolje i kvalitetnije živimo, jer na to svi imamo pravo“, rekao je ravnatelj Doma zdravlja Požeško – slavonske županije Darko Puljašić neposredno prije početka konferencije.

Na samome početku svoj potpis na Globalnu povelju od Alzheimerovoj demenciji svečano su dali dožupan Ferdinand Troha i predsjednik Hrvatske udruge za Alzheimerovu bolest prof. dr. sc. Ninoslav Mimica. „Ovo nije samo jedan trenutak, ovo je cijeli jedan događaj. Ovo je jedan civilizacijski iskorak, jer je ovo svjetska inicijativa. U njoj su sadržana osnovna etička i moralna pravila kako bi se trebalo ponašati prema starijim osobama, poglavito onima koji se razbolijevaju od demencije“, opisujući povelju naglasio je dr. Mimica.

Pred popunjenom konferencijskom dvoranom obratila se i Marija Penava Štimac ispred Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku te ukazala kako kvalitetna skrb za oboljele zahtjeva sinergiju zdravstvenog sustava i sustava socijalne skrbi te skrbi za članove njihovih obitelji.

Promatrajmo pacijenta kao osobu, a ne kao bolest ili simptom

U predavanjima koje smo mogli potom čuti mnogo je naglasaka stavljeno na destigmatizaciji i senzibiliziranju zajednice za oboljele osobe te pridonošenju njihove integracije u društvo, jer vrijede iako su bolesni time više što su društvu mnogo toga dali dok su bili zdravi. Potrebno je, složili su predavači, promatrati osobu kroz biološke, psihološke, socijalne i duhovne aspekte te u procesu dijagnostike i liječenja promatrati pacijenta kao osobu, a ne kao bolesti ili simptom. Jednako je tako bitan i životni prostor u kojemu se bolesni svakodnevno nalaze te ga maksimalno prilagoditi njihovu zdravstvenom stanju, primjerice signalizacijom u kupaonici, postavljanjem fotografije iz mladosti na vrata spavaonice kao simbolom „prisjećanja“ ili čak, radi lakšeg snalaženja u vrtu, usustaviti kružne staze.

Svoje izlaganje održali su i pripadnici Hrvatske gorske službe spašavanja (HGSS), koji djeluju od 1950. godine, a u impresivnih 6.000 akcija imali su slučajeve traganja za oboljelima od Alzheimerove bolesti. Najviše diskusije izazvalo je predavanje o SOS alarmnim sustavima pomoću kojih možemo putem narukvica i senzora evocirati lokaciju osobe ukoliko se udalji izvan mjesta stanovanja.

O svom višegodišnjem susretu s Alzheimerovom demencijom progovorila je supruga oboljelog muža.

„On je bio Dinamov atletičar, bio je juniorski prvak Jugoslavije. Kada bi mi itko rekao da bi on mogao oboljeti od Alzheimera, ja bi rekla da je to ludo, ali je obolio. Kroz sve te godine koje sam prošla uz njega, dvanaest godina, odlučila sam nakon njegove smrti da moram to što sam naučila prenijeti na sve one koji će proći isto što i ja. Zato sam ostala u Savjetovalištu, koje je velika pomoć ljudima koji tamo dođu.“

Zaključci s konferencije: potrebni veći resursi, socijalni radnici u bolnice

Na kraju službenoga dijela inicijatori palijativne skrbi u Požeško – slavonskoj županiji i djelatnici Centra za socijalnu skrb u upriličenom okruglom stolu na temu „Pomoć u skrbi oboljelima od Alzheimerove demencije i njihovim obiteljima“ donijeli su značajne zaključke s održane konferencije. Na okruglom stolu su se priključili i članovi obitelji oboljelih prepričavajući svoja iskustva.

Izneseni zaključci odnose se na to da su oboljeli od Alzheimerove demencije i dio palijativne skrbi, da su potrebni puno veći resursi od onih dosadašnjih, a jedan od prijedloga je i taj da bi trebalo uključiti socijalne radnike u akutne bolnice. Spomenute su mogućnosti korištenja novih tehnologija koje pomažu sigurnosti oboljelih od ove i sličnih demencija.