Silom prilike zadržani u hotelima na drugom kraju svijeta!

Gabrijel Sudetić (21), Marta Adžijević (20) te skupina lipičkih planinara u povratku iz Afrike, naši su sugrađani koji u ovim trenucima proživljavaju pravu životnu dramu na drugom kraju svijeta.

Naime, baš onog dana kada su i jedni i drugi sa svojih odredišta planirali poletjeti prema svojim kućama iz Dubaija i Tanzanije, dogodila se poznata eskalacija ratnih sukoba na Bliskom istoku i dovela do trenutne obustave letova i zatvaranja međunarodne zračne luke Dubai, ostavljajući na tisuće putnika u neizvjesnosti tuđine. I dok Gabrijel i Marta povratak u domovinu čekaju u kakvoj-takvoj udobnosti Dubaija, ovi drugi su primorani uživati u gostoljubivosti Tanzanije, koju će nam slikovito, za koji minut opisati Dalibor Horvat Dabo, jedan od članova lipičke planinarske ekspedicije.

Nakon neuspjelih telefonskih i mrežnih poziva koji su u prekidu uslijed razumljive preopterećenosti, do njih smo ipak došli preko poruka i to putem aplikacija WhatsApp i Viber.

„Linije su u prekidu, valjda preopterećene, poruke jedino prolaze…“, umjesto „podizanja slušalice" natipkali su nam Gabrijel i Dalibor gotovo istovremeno, iako ih u ovom trenutku fizički dijeli više od tri tisuće kilometara.

Mladi je par, objašnjava Gabrijel, svoj san o Dubaiju živio od 25. veljače. Dugo planirani turistički posjet pretvorio se u noćnu moru upravo posljednjeg dana njihova boravka, 2. ožujka, kada ih je umjesto mjesta u avionu dočekala obavijest o zatvaranju zračne luke. Iako prisilni boravak u takvom luksuzu zvuči barem „neloše“, stvarnost je bitno drugačija.

„Zastrašujuća je i sama pomisao da se ne možeš svojevoljno vratiti kući i da si usred ratovanja,“ priznaje nam Gabrijel i dodaje: „S obzirom da se nalazimo, kako kažu, u najsigurnijoj državi na svijetu, niti u jednom trenutku nismo ovo očekivali. Čuli smo detonacije i vidjeli u daljini rakete na nebu, no nije to tako strašno kako se u medijima prenosi, a preporuka lokalnih vlasti je da ne izlazimo zbog mogućih ozljeda od krhotina presretnutih projektila koje padaju po gradu.“

Vrijeme krate u bazenu na krovu hotela

Produženi boravak, kaže, provode u hotelskom bazenu na krovu hotela dok aviokompanija pokriva troškove, no neizvjesnost ipak uzima danak. „Trenutno smo u redu, ovdje nam je plaćen doručak, dok ručak i večeru plaćamo sami ili možemo otići u najbliži restoran nasuprot hotela. Ako duže ostanemo nastat će mali problem zbog nedostatka čiste odjeće, ali nadamo se brzom smirivanju situacije“, kaže Gabrijel, koji još uvijek čeka odgovor poslodavca na poruku da se zbog objektivnih razloga ne može vratiti na posao.

„Doputovali smo s agencijom, ovdje smo s državljanima Bosne i Hercegovine i Srbije. Javljali smo se ambasadi RH, ali jedina informacija koju smo dobili je da ostanemo na sigurnom“, zaključio je svoje javljanje Gabrijel.

Najteže je onima koji čekaju kod kuće. Martina majka, Ivana Matačić, u stalnom je strahu. Marta joj javlja kako im je rečeno da u Dubaiju ostaju barem do 7. ožujka, osim ako se ne dogode pomaci na višoj diplomatskoj razini. Za majku koja s ove strane svijeta sluša o eksplozijama u blizini svog djeteta, svaki sat čekanja je vječnost…

Nije sigurno napuštati hotel

Tisućama kilometara južnije, skupina lipičkih planinara proživljavaju drugačiju vrstu neizvjesnosti. Rat ih je zatekao u trenutku povratka s Kilimanjara, gdje su postigli vrijedna ostvarenja, hrvajući se s visinama čuvenog afričkog gorostasa, a o čemu smo nedavno pisali na našem portalu.

No, umjesto leta preko Dohe za Beograd, završili su u tanzanijskom gradu Arushi.

„Mi smo trebali poletjeti baš taj dan kad je počeo rat. Ispalo je dobro što nismo sjeli u avion za Dohu, iako smo već bili na aerodromu… Sada smo u Arushi, u gradu na sjeveru Tanzanije. Qatar Airways nas je smjestio u dobar hotel, ali iako je sve plaćeno, ispočetka je bilo dosta konfuzno. Ipak, ovdje nas je grupa od 18 ljudi pa je odmah sve lakše“, javlja Horvat te onako usput konstatira da tanzanijska svakodnevica nije nimalo pitoma.

„Grad nikada ne spava i svi doslovno žive na cesti. Nije uopće sigurno i čim padne mrak, nigdje ne izlazimo. Danju su na svakom koraku vojnici s dugim cijevima i tako… živi se, ha-ha“, izvještava uvijek dobro raspoloženi Horvat i sve potkrepljuje s nekoliko fotografija.

Kako kaže na kraju, skupina od 18 planinara iz Hrvatske, Srbije i BiH sada iščekuje četvrtak i moguć let preko Adis Abebe te Istanbula do Beograda. Ipak, unatoč ponuđenoj egzotici pod prozorom, nestrpljenje raste…

„Još uvijek izgoreni od sunca s uspona na Kili, svi smo nestrpljivi da se vratimo u našu domovinu,“ zaključuje Horvat uz pozdrave svima koji brinu.