Blagdan Sveta tri kralja u znaku vjere i tradicije

Danas se u Hrvatskoj obilježava blagdan Sveta tri kralja, poznat i kao Bogojavljenje, kojim se tradicionalno završava božićno razdoblje. Riječ je o vjerskom blagdanu koji je ujedno i neradni dan, a vjernici ga slave u znak sjećanja na dolazak trojice mudraca s Istoka – Gašpara, Melkiora i Baltazara – koji su prema biblijskom predanju donijeli darove novorođenom Isusu Kristu.

Obilježavanje u crkvama

Blagdan se diljem zemlje obilježava svetim misama u crkvama, tijekom kojih se vjernici prisjećaju događaja opisanog u Evanđelju po Mateju. U svojim propovijedima svećenici ističu simboliku darova koje su mudraci prinijeli Isusu – zlato kao znak kraljevskog dostojanstva, tamjan kao simbol božanstva te smirnu koja upućuje na Isusovu ljudsku patnju i smrt. Osim liturgijskih slavlja, u pojedinim se župama organiziraju i scenski prikazi dolaska mudraca, osobito za djecu i obitelji.

Blagoslov domova

Uz crkvena slavlja, blagdan Sveta tri kralja u Hrvatskoj je snažno povezan s običajem blagoslova obiteljskih domova. Svećenici ili pastoralni suradnici obilaze kuće župljana te ih blagoslivljaju molitvom i svetom vodom. Na ulaznim vratima domova tradicionalno su se kredom ispisivali inicijali triju kraljeva i tekuća godina, primjerice „20 + C + M + B + 25“, dok se danas često koriste prigodne naljepnice. Ove oznake tumače se i kao kratica latinske poruke Christus Mansionem Benedicat, što znači „Krist neka blagoslovi ovu kuću“.

Kraj božićnog razdoblja

Blagdan Sveta tri kralja za mnoge obitelji označava i kraj božićnog vremena. Nakon ovog dana u većini se domova uklanjaju božićni ukrasi i raskićuju božićna drvca. Ipak, u nekim se krajevima i obiteljima, osobito onima koje njeguju starije običaje, božićni ukrasi zadržavaju sve do blagdana Prikazanja Gospodinova ili Svijećnice, 2. veljače.

Blagdan Sveta tri kralja duboko je ukorijenjen u hrvatskoj vjerskoj i kulturnoj tradiciji. Iako se običaji razlikuju od kraja do kraja, zajednička im je poveznica okupljanje obitelji, vjerska pobožnost i očuvanje običaja koji se prenose s generacije na generaciju.