Jednima nužno zlo, drugima oaza u jeseni života

U suvremenom društvu, domovi za starije osobe predstavljaju vitalnu kariku u pružanju medicinske, zdravstvene i osobne njege, kao i nadzora osoba koje zbog različitih razloga trebaju podršku. Ovaj oblik institucionalne skrbi postaje sve značajniji s obzirom na demografske promjene i produženje životnog vijeka. U tom kontekstu, korisnici domova za starije osobe često su osobe koje se suočavaju s bolestima, invalidnostima ili kognitivnim poteškoćama, čime se postavlja izazov prilagodbe života u takvim ustanovama.

Različiti čimbenici, kao što su dob, niski prihodi, ograničeni društveni kontakti i fizičke ili mentalne poteškoće, često utječu na odluku o prijavi u dom. Razumijevanje motiva za odabir života u domu za starije osobe ključno je za pružanje optimalne skrbi. Ljudi se odlučuju na smještaj iz različitih razloga, bilo da je riječ o potrebi za kratkoročnom ili dugotrajnom stručnom njegom, nadzorom 24 sata dnevno ili brizi o mentalnom zdravlju. Domovi za starije danas pružaju širok spektar medicinskih usluga, od stručne njege do terapijskih intervencija, čime se osigurava holistički pristup skrbi.

I dok jednima smještaj u ustanovu predstavlja nužno zlo, drugi joj se raduju i doživljavaju je oazom pred životni smiraj. Zato smo provjerili kakvi se uvjeti takvog smještaja nude na području gradova Lipika i Pakraca gdje djeluju tri ustanove većeg smještajnog kapaciteta. Kroz kratak razgovor s odgovornim osobama ponudit ćemo vam osnovne smjernice, dok ćete za podrobnije informacije ipak trebati okrenuti broj ili se direktno informirati.

MARINO SELO: Skrbi izvan vlastite obitelji za starije i nemoćne osobe
(Adresa: Marino Selo 41, 34543, Poljana, Telefon: 034 431 156)

U Marinom Selu se nalazi ustanova Skrbi izvan vlastite obitelji za starije i nemoćne osobe, smještena u prenamijenjenoj staroj školi koja je proširena dodatno dva puta, omogućujući kapacitet za 65 osoba. Od tog broja, 35 korisnika smješteno je putem ugovora s Ministarstvom, dok se 30 korisnika može smjestiti na privatnoj osnovi, stoji na stranicama ove ustanove.

Cijena smještaja varira ovisno o zdravstvenom stanju korisnika te se kreće od 600 do 750 eura. Većina soba je višekrevetna, ali moguć je smještaj i u jednokrevetnim uz nadoplatu od 100 eura.
Domom upravlja GD HCK Pakrac, a kako nam je rekla ravnateljica Danijela Kiš, u Marinom Selu poslovi su raspoređeni na tri odjela.

U Odjelu socijalnog rada i radne terapije, socijalna radnica pruža psihosocijalnu podršku korisnicima te ih motivira za sudjelovanje u aktivnostima prilagođenim njihovim interesima i mogućnostima.
U Odjelu za njegu i zdravstvenu skrb korisnika, medicinsko osoblje, uključujući medicinske sestre i njegovateljice, brine o svim aspektima zdravlja i dobrobiti korisnika. Uz podršku fizioterapeuta i fizioterapeutskih tehničara, provode se terapije s ciljem poboljšanja pokretljivosti, mišićne snage te općeg zdravstvenog stanja korisnika.

Što se tiče ishrane kuhari prilagođavaju jelovnike zdravstvenom stanju korisnika, osiguravajući tri kvalitetna obroka dnevno te dodatni obrok u večernjim satima za dijabetičare. Posebni obroci pripremaju se za specifične prehrambene potrebe korisnika. Kućni majstor-vozač obavlja popravke na objektima, održava okoliš te prevozi korisnike na liječničke preglede. Spremačice-pralje brinu se za čistoću prostora i rublje korisnika. Ukratko, tako se živi u Domu u Marinom Selu.

LIPIK: DOM ZA STARIJE I NEMOĆNE OSOBE ANĐELAK
(Adresa: Jadranska ul. 39, 34551, Lipik, Telefon: 034 422 057)

U Lipiku se na adresi Jadranska 39 nalazi Dom za starije i nemoćne osobe Anđelak. U vlasništvu Miše Strage, dom osigurava kvalitetnu skrb za 40 osoba, nudeći smještaj u više krevetnim i jednokrevetnim sobama. Smještaj košta od 700 do 750 eura, ovisno je li osoba pokretna ili nepokretna.
Uz standardne usluge njege i zdravstvene skrbi, Dom Anđelak svojim korisnicima osigurava tri obroka dnevno i užinu. Ima tim stručnjaka koji se brine o dobrobiti korisnika. Socijalni radnik pruža podršku u psihosocijalnom smislu, dok fizioterapeuti rade na poboljšanju pokretljivosti i mišićne funkcije. Zaposlene medicinske sestre osiguravaju kontinuiranu brigu o zdravstvenom stanju, dok njegovateljice pružaju pomoć u svakodnevnim aktivnostima. Održavanje higijene i čistoće prostora povjereno je spremačicama. Dom Anđelak ima unutarnji dvostruki dnevni boravak uređen na katu i u prizemlju, a komunikacija je olakšana liftom. Vanjski prostor za boravak uljepšan je sjenicom.

Potrebitim korisnicima osiguran je prijevoz na liječničke preglede koji vrši službeni vozač doma.

„Nepokretni pacijenti imaju pravo na sanitet. No, ako sanitet iz nekog razlog ne može doći, brigu oko transporta preuzimamo mi. O našem trošku vršimo prijevoz do Pakraca ili Požege“, objašnjava Straga te dodaje da su korisnici Anđelka u gotovo 80 posto slučajeva nepokretne osobe.

Govoreći o plaćanju ističe da mirovine korisnika često nisu dovoljne da pokriju trošak Doma pa u većini slučajeva razliku pokrivaju djeca ili rodbina. Plaćanje se vrši isključivo preko žiro-računa. Straga pritom naglašava da u njihovom Domu ne prakticiraju predbilježbe tj. liste čekanja, kako bi se izbjegle razne neugodne situacije. Također, problem nenajavljenih posjeta koje su znale uznemiriti ostale, riješili su uvođenjem pravila da su posjete dozvoljene utorkom, subotom i nedjeljom od 13 do 14,30 sati. Jasno, postoje opravdani izuzeci što se rješava ranijim najavama ili dogovorom.

U Domu boravila 18 godina

Kvalitetu usluge lipičkog Doma Anđelak možda najbolje oslikava podatak koliko se korisnici zadržavaju u ovom sigurnom i ugodnom okruženju. U Anđelku je najduže boravila danas pokojna Reza, koja je tamo provela 18 posljednjih godina života. Najviše staža danas ima korisnik koji na ovoj adresi boravi već 12 godina…

U Lipiku postoji i SMJEŠTAJ STARIH I NEMOĆNIH OSOBA MIMI, poduzeće također u vlasništvu Miše Strage. Objekt se nalazi u centru grada, a smještaj mu je 20 pokretnih osoba koje također imaju osigurane sve uvjete boravka, slične Anđelku. U objektu postoji 10 dvokrevetnih soba, a cijena smještaja je 700 eura. Korisnici su pokretne osobe.

PAKRAC: MIA – DOM ZA STARIJE
(Kalvarija 44, 34550 Pakrac, 098 9874017 Lucija Marić)

Od 1. travnja 2022. godine Ulici Kalvarija 44 djeluje MIA – dom za starije, potpuno novi prostor uređen i prilagođen za smještaj starijih osoba. Pokrenula ga je tvrtka Obiteljski dom Jurković iz Kutine koja se tom djelatnošću u Kutini bavi više godina.

Smještajni kapacitet je 14 soba za ukupno 30 korisnika, doznajemo od voditeljice doma Lucije Marić.
„Korisnici imaju 24-satnu njegu i brigu od strane njegovatelja, medicinske sestre opće prakse te medicinske sestre više stručne spreme. Sve sobe su dvokrevetne, veličine 7 kvadrata, opremljene su noćnim ormarićem, ormarom za garderobu, stolićem, krevetom te noćnom lampama. Prostor doma ima ugrađenu vatrodojavu i SOS sustav za pozivanje osoblja. Također, ispred doma postoji dvorišni prostor, velika terasa sa ljuljačkom za korištenje tijekom lijepih dana“, objašnjava nam voditeljica i navodi da su svi uvjeti sukladni pravilima za domove za starije osobe.

Prema posljednjim javno dostupnim podacima cijena smještaja u Domu Mia u Pakracu je bila između 650 i 700 eura, a o eventualnim promjenama i aktualnim cijenama nismo mogli dobiti informaciju tako da ovaj iznos uzmite s određenom rezervom.

„Cijena smještaja obuhvaća brigu i njegu za štićenika 24 sata dnevno, četiri obroka u danu koji se prilagođavaju (dijabetičari, štićenici koji moraju biti na žučnoj dijeti....). Korisnici imaju kavu u jutarnjem terminu, a čaj je dostupan kroz cijeli dan. Hrana je prilagođena starijim osoba, što znači da je u pitanju većinom mekana i jušna“, govori Marić i navodi primjer dnevne prehrane.
Doručak čini griz, prežgana juha, paradajz juha, bijela kava, paštete, sirni namaz, jogurti, kuhana jaja, salama, pašteta. Ručak: variva, grah, saft, šnicle u umaku, rolnice, pečena jaja, od priloga je krumpir na razne načine, tjestenina, riza. Užina: palačinke, kolači, puding, torte, dizana tijesta (buhtle, krafne, kiflice...), kompot ili sveže voće. Večera je slična doručku.

„Slobodnih aktivnosti nema previše iz prostog razloga jer je gotovo 95 posto štićenika nepokretno ili vrlo slabo pokretno, a na žalost, danas je i sve veća pojava demencije kod starijih osoba“ ističe voditeljica Marić te na isteku razgovora objašnjava da povremeno dolazi do nerazumijevanja u suradnji s obiteljima korisnika.

„Postoje obitelji koje su realne i moguće je s njima normalno i otvoreno razgovarati o situaciji, svjesni su zdravstvenog stanja ili tijeka bolesti člana njihove obitelji i našeg korisnika, dok ima onih s kojima je izrazito teško surađivati jer malo previše očekuju po pitanju zdravstvenog stanja svojih bližnjih. Napominjem, mi smo samo dom za njegu i skrb, a ne zdravstvena ustanova pa apeliram da se te dvije stvari počnu razlikovati i uvažavati, jer činimo doista sve što je u našoj moći.“

U mjestu i vremenu u kojem živimo ponuda staračkih domova od izuzetne je važnosti, pogotovo u okruženju gdje je populacija sve starija, a životni tempo sve brži. U takvim okolnostima, oni stariji sve češće razmatraju staračke domove ne samo kao nužnost nego kao realnu opciju za svoje buduće mjesto boravka. Istovremeno, mladima takve ustanove omogućuju da osiguraju kvalitetnu skrb za starije članove obitelji – doduše, uz neizbježnu grižnju savjesti - olakšavajući im tako teret brige u vremenima kad je slobodnog vremena sve manje.