Toplice Lipik bogatije za Paulu Colosetti Kop - mladu liječnicu prepunu motiva i svježih ideja

Poznato je da Lipik odavno nije samo turistička destinacija, već i mjesto poznato po Toplicama Lipik, čuvenim po svojoj bogatoj povijesti, ljekovitim termalnim izvorima i očaravajućem prirodnom okruženju. Takve ih sve više korisnika s područja čitave Hrvatske prepoznaje kao idealno mjesto za odgovarajuću medicinsku skrb, bolnički oporavak i rehabilitaciju. Sukladno tome, jedna od ključnih potreba lipičke zdravstvene ustanove jest konstantno osiguranje dostatnog broja kvalificiranih zdravstvenih stručnjaka, posebno liječnika. Kako danas stoje po tom pitanju otkrio nam je Goran Pušćenik, ravnatelj Toplica Lipik.
„Toplice Lipik znatno ulažu u kadrovsku strukturu zaposlenih pa tako danas, uz dvije doktorice znanosti, imamo i tri primarijusa, tri subspecijalista, pet diplomiranih medicinskih sestara, šest diplomiranih fizioterapeuta, dva logopeda i dva radna terapeuta. Premda neke druge, razvijenije sredine, također imaju problem s kadrovima, Toplice Lipik su ove godine zaposlile dvije specijalizantice iz fizikalne medicine čime je nastavljen kontinuitet zapošljavanja mladih liječnika“, istaknuo je Pušćenik te dodao kako Toplice trenutno imaju 218 zaposlenih, 193 u stalnom radnom odnosu. Dvanaest je zaposlenih liječnika, od čega je jedna umirovljenica koja je zaposlena na četiri sata.
Povod za ovakav, pomalo statistički uvod u tekst, zapravo i jest jedna od dvije spomenute mlade specijalizantice fizikalne medicine. Riječ je o našoj sugrađanki Pauli Colosetti Kop, koju ćemo vam ovim putem predstaviti, a koja je s nama podijelila osobnu priču o putu do liječničke diplome i natrag - do Lipika.

Ples opsesija, medicina profesija

Paula je rođena Lipičanka, a samo zbog okolnosti je 1997. g. rođena u najbližem rodilištu, onom u Požegi. Odrasla je u obitelji oca Pavla, mame Kristine, mlađe sestre Lucije te najmlađeg brata Luke. U mladosti je, kaže, bila živo dijete opsjednuto plesom i fizičkim aktivnostima. Učenička knjižica Osnovne škole u Lipiku bila je zatrpana peticama, a s jednakim je uspjehom savladala i gimnaziju u Pakracu. Kako sama kaže, posebno je voljela prirodne znanosti, išle su joj od ruke pa je kao takva birana za razna školska natjecanja s kojih se u pravilu vraćala nagrađivana. O studiju je počela ozbiljnije razmišljati tek pred kraj srednje škole, a na prijemni ispit izašla je na stomatologiju i medicinu. „Upala“ je, nastavlja, na medicinu gdje je tijekom studiranja bila odličan student. Potvrda toga stigla je na četvrtoj godini kad je dobila dekanovu nagradu za uspjeh, što znači da je sve predmete položila s odličnim uspjehom. „Mogla sam tu nagradu dobiti godinu ranije, ali sam na zadnjem ispitu dobila četvorku iz farmakologije.“

Govoreći o svojem profesionalnom usmjerenju unutar medicinske struke, Paula otkriva posebnu sklonost prema pedijatriji tijekom studija. "Rad s djecom me posebno ispunjava, i stoga se nadam da će se u našem Lipiku pojačati prisutnost fizikalne terapije za djecu, s obzirom na njenu trenutno ograničenu dostupnost i rastuću potrebu za takvim uslugama", ističe Paula. Dodatno, kao majka, Paula izražava interes za postporođajnu rehabilitaciju kod žena. Ona primjećuje da je ova vrsta zdravstvene skrbi u Hrvatskoj nedovoljno razvijena i smatra da postoji prilika za proširenje ponude usluga u Toplicama Lipik. "Vjerujem da bi proširenje ovih usluga privuklo mnogo mladih žena koje nakon poroda, iako su prošle redovite ginekološke preglede, često ostaju bez odgovarajuće podrške i stručnog nadzora", zaključuje Paula.

2021. godina – prekretnica u životu

Ljetni dani i ostatak 2021. godine označio je prekretnicu u Paulinom životu. Diplomirala je u srpnju te godine, da bi potom „dodala gas“ i dovršila godinu u stilu. U kolovozu je dobila svoj prvi posao u mobilnom palijativnom timu pri Domu zdravlja u Pakracu, i to u visokom stupnju trudnoće. U rujnu je stupila u brak, a u prosincu postala majka malene Franke. Redoslijed događaja činio se gotovo savršenim, otvarajući poglavlje ispunjenih profesionalnih i osobnih iskustava za ovu mladu i ambicioznu osobu.
Nakon poroda i porodiljnog dopusta vratila se na posao u ambulantu obiteljske medicine u Pakracu. Tamo je radila 6 mjeseci te shvatila da obiteljsku medicinu ne vidi kao svoj budući profesionalni put. Zašto?
„Cijelo vrijeme sam kao jedan od izbora imala rad u obiteljskoj medicini. Lijep je to posao, ali sam mišljenja da trenutno nije dobro organiziran. Puno toga pada na leđa liječnicima, a općepoznata je stvar da se osamdeset posto vremena baviš papirologijom. Zbog velikih gužvi, listi čekanja i sličnih pučkih problema, liječnici budu krivi i kad to nisu pa se jako malo mladih teško odlučuje uopće probati obiteljsku medicinu iz upravo navedenih razloga.“
Danas Paula radi na Odjelu III Toplica Lipik gdje se provodi stacionarna rehabilitacija teško pokretnih neuroloških i ortopedskih pacijenata. Trenutno radi samo prve smjene, što joj je omogućeno kao majci djeteta mlađeg od tri godine. Ono što slijedi od profesionalnih izazova je dovršetak nedavno započete specijalizacije koja traje 4 godine i 4 mjeseca. Manje od godine dana u mogućnosti je odraditi u Lipiku, a ostatak će specijalizacije najvećim dijelom odrađivati u KBC-u Zagreb. Primarno, ona ostaje zaposlenik Toplica Lipik, ali znatni dio specijalizacije očigledno traži spremne kofere... No to je dio posla i mora se odraditi, kaže Paula. A nakon toga... Nakon toga, kaže, fizikalna medicina je dovoljno široka da se svatko može pronaći i nadograđivati u željenom smjeru.

Čista romantika: U Lipiku pronašla balans obitelji i karijere

Poznato je da su liječnici deficitaran kadar ne samo u Hrvatskoj već i u europskim razmjerima. Liječnička diploma danas otvara granice i nudi profesionalne i osobne perspektive, nezamislive običnom puku. Paula je, međutim, usprkos svemu odabrala povratak u podstanarski stan u rodnom Lipiku.
S osmijehom tvrdi da je danas zadovoljna žena s posloženom životnom pričom. Suprug Silvio je po zanimanju magistar agronomije. Donedavno je radio za firmu sa sjedištem u Zagrebu, a trenutno je nezaposlen, ali istovremeno u procesu pokretanja vlastitog posla, usko vezanog za agronomiju. Prepoznao je, kaže Paula, da takva usluga ima potencijala i nedostaje na našem području. Koliko je mogla laički pojasniti, ideja je vrlo interesantna pa je za očekivati da se u skoroj budućnosti u Lipiku otvori šampanjac za još jedan obiteljski biznis.

„Za razliku od Zagreba, ovdje nas raduju male stvari. Na poslu mi je super, međuljudski odnosi su topliji iz prostog razloga jer se ljudi poznaju. U većim gradovima je to drugačije i hladnije. Nadalje, suprugovo zanimanje je pogodnije za slavonske krajeve što je isto bio jedan od razloga za odluku o povratku iz Zagreba. Meni je, recimo, super što dijete mogu pješice odvesti u vrtić i došetati na posao. Nema sjedenja u autu, gledanja na sat i traženja parkinga. Oni koji nisu živjeli u malom mjestu ne znaju uživati te male blagodati.“
U doba kada su mnogi zaslijepljeni potrebom za materijalnim bogatstvom, izgubljeni u vrtlogu poslovnih ambicija i megalomanstva, osvježavajuće je prepoznati tragove stare, neiskvarene romantike u Paulinoj odluci da stavi obiteljsku sreću, životno zadovoljstvo i svoj Lipik ispred bespoštednog profesionalnog uspona u surovim uvjetima velegrada.