TRI NOVA LICA U DRUŠTVU OBRTNIKA LIPIKA I PAKRACA

Krešimir i dva Antonija: Digitalnu uslugu i podršku podižemo na novu razinu

03.06.2023. 09:54 | 2930 pregleda | Objavio: Dinko Kliček | Rubrika: Vijesti

Živimo u vremenima kad se iznova počinje cijeniti zanat i znanje, kad se suhim zlatom plaćaju konobari, građevinski radnici ili vodoinstalateri i kad u iskonskoj borbi sposobnosti i podobnosti opet pobjeđuje vještina. Iako je trend da mladi vlastitu sreću i kruh lakše pronalaze u inozemstvu, sve više je onih koji odluče zasukati rukave i ostati Tu. Borba s vjetrenjačama, kako se takvim odlukama od milja tepa, nije uvijek unaprijed izgubljena bitka. Valja prepoznati priliku i probati...Oni su se usudili. 

Upravo to je tema koju smo prepoznali kao zgodnu, a tiče se tri mladića – Krešimira Mađarošija, Antonija Butorca i Antonija Pejše koji su unazad godinu dana odvojeno osnovali obrte u Lipiku i Pakracu te će kroz malu poduzetničku koaliciju djelovati na polju digitalnog marketinga, fotografije i računarstva.
Najstariji među njima je 27-godišnji Krešimir Mađaroši, od studenog prošle godine vlasnik firme Codec video produkcija usmjerne na snimanje promotivnih videa povodom raznih događanja: vjenčanja, sportskih i kulturnih manifestacija, poduzetničkih promocija...zapravo svih promotivnih video klipova koje su klijenti spremni platiti. Po društvenim mrežama se već vrte njegovi uradci gdje se lokalni poduzetnici reklamiraju kratkim, majstorski urađenim promocijama. Neupućeni bi rekli, ne razlikuje se puno od snimke mobitelom.

Opis nije dostupan.

Na takvo naše pitanje, Mađaroši se uz smiješak promeškoljio, otpio gutljaj kave pa onda i opširnije progovorio.
„Radio sam tri godine u KPD Sloga u Pakracu slične stvari i dosta sam toga naučio. Ljudi misle da je snimiti kvalitetan video jednostavno. Jest, ako znate. Za zadovoljavajući rezultat potrebno je, nakon višesatnog snimanja, ukomponirati tekst, video i glazbu. Možda će laicima zvučati nestvarno, ali iza filmića do 50 sekundi stoje sati i sati rada na fizičkom odrađivanju snimanja i postprodukciji. Razlika je u primjeni, jer mobitelom kad snimiš, možeš ubaciti tekst, glazbu i sve, ali ne izgelda to u konačnici dovoljno profesinoanlno. U konačnici, naš sadržaj montiran iz više materijala debelo odskače kvalitetom jer naše znanje i oprema nudi niz pogodnosti u postprodukciji koja u konačnici daleko nadmašuje amaterske snimke urađene mobitelom i to klijenti polako prepoznaju“, objašnjava strastveno Krešo otkrivajući pritom kako potpuno vlada materijom.
Trenutno su, priča, popularna snimanja kratkih videa za Instagram, Facebook, Tik-tok. Jedan takav filmić sniman u vertikalnom modu, pogodan baš za takve mrežne objave u trajanju 30 do 50 sekundi košta isto toliko eura.
„Sve mora biti atraktivno kako bi držalo pažnju gledatelja, a snimanje traje jedan do tri sata, iz čega u postprodukciji izvučemo pet do šetst kratkih videa.“
Paketi izrade takvih materijala su 200 eura mjesečno, a obuhvaćaju izradu videa, plakata, slika, različitih gifova, raznih materijala i objava na društvenim mrežama te osvježavanje na tjednoj bazi s ciljem dosega većeg broja ljudi. Najviše, tvrdi Krešo, voli raditi duže materijele gdje se može kreativno izraziti, a to je u kratkom videu teško jer može otići u kič.
Upitan koliko ljudi u našem kraju žele i mogu platiti dobar video materijal, Krešo odgovara:
„Mi snimamo svatove za tisuću eura, u Zagrebu to košta dvije. Dođeš u svatove u deset sati i ostaneš do dva ujutro. Snimam dronom, s dvije kamere, s akcijskim kamerama koje idu u ruke ljudima da sami ponešto zabilježe i nakon toga radim postprodukciju koja za takav sirovi materijal zahtijeva 25 do 30 sati montiranja. Gotov proizvod klijentima šaljem preko clouda ili USB-a ili se objavi na YouTube kanalu“, objašnjava.
U njegovom Codecu rade i izradu vrlo popularnih virtualnih šetnji – 360 stupnjeva prostora koji se podiže na Google street View i kad netko ukuca, primjerice, restoran ili kafić može ući virtualno u lokal i vidjeti kako on izgleda. To košta 100 eura, dok su nešto skuplje snimke nekretnina za agencije koje se bave prodajom....
Na kraju dana, kaže, najvažnije je zadovoljstvo klijenta.
„Džabe nam sva reklamiranja na Instagramu - najbolja reklama je zadovoljan klijent!“, zaključuje Krešimir.
Antonia Butorca, 23-godišnjeg Lipičanina je upoznao slučajno i odmah su se skužili.
„U kolovozu prošle godine sam otvorio BuTech - obrt za računalno programiranje i održavanje. Povukao sam 110 tisuća kuna potpore sa Zavoda kroz mjeru samozapošljavanja zeleno/digitalno“, započinje svoju priču računalni tehničar iz Lipika.

Opis nije dostupan.

„Bavim se servisom računala i laptopa, postavljanjem internet infrastrukture, 3D printanjem, a u planu je računalno softversko modeliranje. Snimanje dronom radim u suradnji s kolegom Mađarošijem i njegovom tvrtkom Codec VP. Na ovaj posao sam se odlučio nakon što sam u Lipiku pohađao tečaj umjetne inteligencije, u kojem se nisam u konačnici pronašao, ali mi je koristilo u nekom segmentu. Odabrao sam ipak hardverski dio, održavanje, servise i slično. Posla ima, samo što me ljudi još ne poznaju, ali polako radim na tome.“, priča Buto i naglašava da trenutno najviše radi servis sitnih kućnih računalnih popravaka i tu je, tvrdi, tržište veliko jer se starija populacija ne razumije previše u hardware. Budućnost, međutim, ponajviše vidi u usluzi računalnog održavanja većih sustava što se veže vremenskim ugovorima i nudi garanciju sigurnog mjesečnog prihoda. Nešto manje trenutno radi na 3D printanju za što kaže da je ovdje još avangarda i teško primjenjivo. Težište u budućnosti će ipak biti nešto drugo.
„U planu je naglasak staviti na postavljanje i održavanje internet infrastrukture. Dolazi polako optika, a u Lipiku i ima puno turističkih apartmana koji danas bez kvalitetnog interneta ne vrijede. To traži upravo dugoročno ugovorno održavanje što garantira sigurne mjesečne prihode“, razmišlja poduzetno Buto i dodaje da mu se po glavi vrzma ideja o postavljanju video nadzora, za što mora steći zaštitarsku dozvolu, kao i servis i prodaja polovnih, tzv. reborn računala i laptopa.
„Ovo je vrlo popularno u svijetu, a i kod nas. Riječ je o stručno popravljenim i obnovljenim računalima ili laptopima, potpuno ispravnim i s garancijom, a opet jeftinijim od novih. Također, posvećen sam servisu igračih konzola koje su danas zastupljene u gotovo svakoj obitelji jer se njima igraju i djeca i odrasli“, glasno razmišlja Buto.
Najmlađi u ovom društvu je Antonio Pejša, 20ogodišnji fotograf iz Pakraca. Fotograf je, govori, postao nakon što je odustao od smjera tehničara cestovnog prometa. Ipak je, kaže, kreativniji tip i želi više od uredskog posla. U Zagrebu se iškolovao za fotografa pa odlučio vratiti u zavičaj.

Opis nije dostupan.

„Praksu sam odrađivao u FOTOimagu gdje sam puno naučio od Ivka, Sandra i ekipe. Oduvijek mi se motala po glavi ideja o vlastitom foto-studiju. Prošlu godinu sam dosta fotkao i uvidio da ima dovoljno posla za pokretanje obrta.“

U svibnju je registrirao svoju Phi mediu – obrt za fotografske usluge za što je ostvario pravo na mjeru samozapošljavanja pri Zavodu u visini 50 tisuća kuna. Nadogradio je postojeću, od ranije sjajnu fotografsku opremu i krenuo. Orijentiran je ponajviše na terensku fotografiju. Snima vjenčanja, krštenja i rođendane iako otkriva da ga najviše privlači modna fotografija. Svjestan da su u Pakrac i Lipik malo tanki za preživjeti uz takav usko usmjeren fotografski izričaj, danas snima vjenčanja po Pakracu i široj okolici, a interes klijenata i pozivi ga opet vode u smjeru Zagreba. Tamo se već ostvario kroz više poslova za ozbiljniji novac pa ne isključuje mogućnost da će ravnoteža poslovnih obveza ubuduće prevagnuti prema metropoli iako Pakrac kao bazu ne misli napuštati. Hoće li uspijevati zaraditi fotoaparatom za plaću?
„Hoću, kako da ne. Fotografiranje jednog vjenjačnja u Zagrebu je oko 500 eura, ovdje malo manje. Zauzvrat, mladenci dobiju na sticku nekih 500 fotografija ako je u pitanju veće vjenjačnje, ako je manje onda oko 200. Obrađujem svaku fotku posebno što traži minimalno šest, sedam sati obrade. Osim toga, to je fotka snimljena profesionalnim okom, a to se cijeni“, priča nam prva obrtnička iskustva mladi Pejša. Dosad je, kaže, imao dosta takvih svatova. Upravo ta zarada mu je i pomogla u otvaranju obrta. Iako, dodaje, snima i ostale fotografije za koje postoji interes pa navodi u posljednje vrijeme posao snimanja nekretnina za prodaju. Svoje radove reklamira na internetu, ponajviše na Instagramu kojeg ima godinama.
Tako, eto, razmišljaju tri mladića koji su prepoznali svoju priliku na polju digitalnog marketinga, fotografije i servisa i odlučili se u svom dvorištu i na domaćem terenu pohrvati s malom sredinom, cijenama i konkurencijom te izgraditi budućnost vještinom, sposobnošću i radom. Zasad složno tvrde da se još uhodavaju, opipavaju tržište i trenutno ne biraju poslove, ali su svjesni da vrijeme radi za njih te da svaki novi dan otvara i nova vrata. Puni optimizma gledaju u sutra, a jesu li na pravom putu, pokazat će vrijeme.

© 2014-2025. COMPAS portal - Sva prava pridržana.