Let 3 i Mama ŠČ? Odvažno, nema šta. Želimo im finale u kostimima ili bez njih!

naslovna foto: screenshot YouTube / Let 3 - Mama ŠČ!

Mama ŠČ

Pobjednička pjesma ovogodišnje Dore, u izvedbi riječke grupe Let 3 ovogodišnja je hrvatska predstavnica na Eurosongu, a performans koji su te večeri u Opatiji izveli riječki muzičari ne prestaje plijeniti pažnju ne samo hrvatske, već i europske javnosti. Na YouTube kanalu pobjednička hrvatska pjesma pregledana je 4 milijuna puta, proglašena je jednim od favorita uglednog glazbenog natjecanja s gotovo sedamdeset godina dugom tradicijom, a kad je tako, onda po pravilu „hrvatski dres“ navlače svi, a podrška nacionalnom predstavniku prerasta u aklamativnu jer Hrvati vole natjecanja, pogotovo ona gdje smo favoriti. Tako će gledanost Eurosonga, posljednjih godina tek prosječna u Hrvatskoj, ove godine zasigurno doseći respektabilne brojke.

Neporeciva je istina da je Mama ŠČ privukla pažnju javnosti više nego ijedan hrvatski predstavnik posljednjih deset godina, da ne idemo dalje u povijest. Djelom su duhovi javnosti uzburkani i zbog poruke same pjesme. Najprije se uzbudilo susjedstvo zbog pogrešnog tumačenja političke konotacije, no objašnjenje je stiglo ubrzo.

"Želimo poslati poruku onima koji misle da je planet njihova igračka i upravljaju svima kao marionetama, a u ovom trenutku je Putin istaknuti maneken tog stila pa je došlo na red da mu posvetimo pjesmu”, objasnio je Damir Martinović – Mrle, osnivač i basist Leta 3. Nemirno je bilo i šire euro-okruženje zbog navodno problematične kostimografije, odnosno znatno slobodnije forme iste. Pisalo se o diskvalifikacijama i raznim podmetanjima, no od svega toga ništa.

Hrvatska će te večeri u Liverpoolu, u možebitnom finalu 13. svibnja, zastave razviti za Mrleta, Prleta i ekipu i pokušati Eurosong dovesti u Hrvatsku.

Što kažu Gašo, Nešo, Peđa i Badrov...?

Pazite, svoje mišljenje, sud i osvrte na pjesmu Mami ŠČ daju svi, od ukrajinskog ambasadora sve do poljoprivrednog portala Agroklub koji je naglasak teksta, jasno, stavio na bjelorusku vrstu traktora. Zato smo i mi u Lipiku odlučili upitati naše sugrađane što misle o pjesmi, koreografiji i uopće o hrvatskom predstavniku na Eurosongu.

Od klasične ankete ubrzo smo odustali, jer su oni kontraši – a bilo ih je – odbili javno izreći mišljenje imenom i prezimenom pa smo stoga odlučili komentar potražiti kod ljudi od struke. Barem lipičkih glazbenika ima, a za razgovor smo odabrali „četiri asa“ lipičke estrade.

„Ljudi od žice“ - Gašo, Nešo, Peđa i Miro su pristali pa smo uz kavicu, malo dima i nešto potrošenih eura porazgovarali o svemu, pa iako to nije opći stav Lipičana, ipak smo dobili nekakav povratni impuls kako diše lokalna javnost.

Josip Knežević Nešo: Ono što nam je trebalo

Josip Knežević Nešo, za sebe kaže da je „glazbeno zaostao na festivalima Ilidže i Splita osamdesetih godina“ i to u velikoj mjeri definira njegov glazbeni opus. Nastupa lokalno, po kafićima, mjesečno se to svede na nekoliko nastupa. Osobno ga najviše raduju eventi na Omanovcu gdje svira u okviru „kućnog banda“ s Dekijem na basu te Zokom, Gašom, Peđom, Jozzom i ostalima koji se vole uhvatiti svirke pred prijateljima - probranom ekipom, lagano načetom pozitivnom atmosferom i Daruvarskom graševinom.

„Onda krene večer osamdesetih, a play lista se stvara sama po sebi... Balašević, Oliver, Massimo, Kemo, Arsen – oni koji nisu više s nama, ali su kroz pjesmu uvijek tu“.

O Mami ŠČ kaže: „Inače ne slušam previše Let 3,  nisam fan, ali znam uspješnice poput Profesora Jakova i ostalih. Mislim da su napravili kompletan paket glazbe, scenskog nastupa i poruke – sve što traži jedna takva glazbena izložba. To bi moglo imati prođu ove godine, obzirom na opću situaciju u svijetu“, rekao je Nešo, a na pitanje kako pjesmu doživljava i je li kroz scenski nastup „previše ponuđeno“ gledajući  kroz prizmu klasičnog hrvatskog konzervatizma, kaže da je ovo baš ono što nam je trebalo i da raduje tako uvjerljivo izražena pobjeda riječkog sastava. 

Željko Gašparović - Gašo: Konačno nešto drugačije!

Gašo svira od 1986. godine, a široj javnosti poznat je kao omiljeni lik i rasprodani glazbenik koji više od kafića, buke i dima preferira kućne nastupe u veseloj atmosferi ili manje društvene priredbe.

„Cijela ta Dora mi je dosad bila kao samopromocija određenih menadžerskih pulena. Od pjesme „Vukovi umiru sami“ Borisa Novkovića, nije bilo pjesme koja se skidala ili svirala. Sve su tzv. uspješnice imale ograničen rok trajanja, a nakon Eurosonga gdje smo postizali prosječne ili ispodprosječne rezultate su i potpuno nestale. Ti se ne možeš sada sjetiti više od dvije pjesme koje su izvedene lani na Dori i da su ti sada u uhu. Moj je dojam da od pokojnog Rajka Dujmića i Zrinka Tutića nemamo kompozitore koji znaju napraviti konkurentnu pjesmu, uopće prepoznati aktualno formu koja prolazi. Sve je nešto umjetno. Zato je Let 3  pravo osvježenje. Njihov kompletan nastup me oduševio! Imam osjećaj da nisu ništa posebno pripremali za Doru, oni su upravo to što smo vidjeli i mislim da im je ovo odlična reklama i pravi proboj na tržište. Cijenim takav prepoznatljiv nastup i mislim da će na Eurosongu biti ili među prva tri ili zadnji. To se ili voli ili ne voli, sredine nema“. 

Predrag Kukić: Sunce me ogrijalo!

„Trenutno nemam bend jer je El Constido prestao postojati 2018. godine. Sad sviram akustičnu gitaru s kćerkom Stašom. Imamo prateće nastupe po lokalnim društvenim događajima, tipa pub kviz na Omanovcu, Daruvar na blues-rock festivalu i na Pozdravu ljetu na Omanovcu“, kratko je o sebi prozborio Predrag Kukić. Odmah se prešaltao na temu.

„Oni su autentični i svoji. Nisu se oni prilagodili Euroviziji, več se ona vremenom prilagodila njima. Prije 30 godina je Eurosong bio festival pjesme - Johnny Logan, Abba i slično. Tad se gledala samo pjesma. Sad je to nešto drugo. Sad se gleda paket – uz samu pjesmu idu i društvene mreže, scenski nastup, a ne škode niti izjave o seksualnoj orijentaciji i slično. Let 3 je napravio sjajan marketing, tjednima prije Dore se brujalo o ŠČ, a na kraju me oduševilo koliko im je publika dala glasova. Bilo je toliko uvjerljivo, a ukus žirija se poklopio s ukusom publike i moram priznati –  sunce me ogrijalo. Europa danas bruji o njma, a ja im prognoziram ulazak u finale, a dalje je politika. Mogu biti ili na vrhu ili dnu. Ili će ih skužiti i bit će među prva tri ili će ostati neshvaćeni i bit će zadnji“ analizirao je Predrag ovogodišnjeg hrvatskog predstavnika.

Miroslav Badrov: Zadrijemao uz Doru. A onda su zagrmili Oni!

Slično mišljenje, ali s osvjedočeno stručnog stajališta ponudio je Miroslav Badrov, profesor glazbene kulture i nastavnik glazbenog odgoja u OŠ Braće Radića u Pakracu.

„Ovogodišnju Doru 2023. gledao sam sasvim slučajno. Nije nešto što me posebno privlači i za čime sam lud, ali eto slučajno sam se zatekao pred tv-ekranom. Na samome početku razočarali su me tekstovi pjesama, loše otpjevane dionice, scenografija pojedinih izvođača i još k tome pjevanje nekih pjesama na engleskome jeziku, baš nepotrebno. Od ukupno osamnaest pjesama na ovogodišnjoj Dori za osam pjesama može se reći da su bile veselog, a ostalih deset sumornog ugođaja. Nije ni čudo da sam nekoliko puta zadrijemao.

Petnaest pjesama napisano je u molskome tonalitetu, koji više odgovara upravo takvim tekstovima o sjećanju, razočaranju, izgubljenom vremenu i sl. iako ima iznimaka, a samo tri pjesme otpjevane su u kombinaciji durskog i molskog tonaliteta. Inače durski tonalitet više odgovara veselim pjesmama, a do same završnice stigle su upravo veselije pjesme.

Znao sam da na ovogodišnjoj Dori nastupa i bend Let 3 pa sam nestrpljivo čekao njihov nastup. Još uvijek se rado sjetim njihovog koncerta na Omanovcu u sklopu Pakračkog ljeta 2008. godine. Tada sam ih prvi put gledao, a atmosfera je bila fantastična. Siguran sam da su mnogi u Hrvatskoj iščekivali kakvu će ludost izvesti na Dori. Bili su zaista posebni i otkačeni kao i inače. Publika je najjače pljeskala i skandirala upravo nakon njihovog nastupa.

Pjesma „Mama ŠČ“ vrlo je jednostavna, bez lijepe izražajne melodije, ništa posebno, a dijelovi teksta lako se pamte. Svi su zapamtili „ŠČ“. O tome se priča tjednima, mnogi se već pozdravljaju tim izrazom. ŠČ! Let 3 je izvedbom ove pjesme napravio šou i izazvao reakcije diljem Hrvatske, a i Europe. Imali su najotkačenije „kostime“ i najoriginalniji scenski nastup. Publika je to prepoznala i upravo radi toga su i pobijedili.

Stručne komisije iz pojedinih gradova dodijelili su im deset ili maksimalnih dvanaest bodova, osim iz Dubrovnika (5 bodova) pa se moglo čuti fućkanje i negodovanje publike. Najveći broj glasova dobili su i od gledatelja“, iscrpno je izanalizirao uvijek simpatični Miroslav Badrov i zaključno poentirao rečenicom koju potpisujemo, a njome i zaokružujemo ovaj lipički osvrt na „Mamu ŠČ“

"Vjerujem da će u Liverpoolu na Euroviziji napraviti pravi spektakl. Želim im odličnu zabavu i prolazak do finala u kostimima ili bez njih."