LIRA okomiti
LIPIK test
LIRA vodoravni
LIPIK DOBIO NOVI VRIJEDNI DOKUMENT VREMENA IZ PERA MARIJA BARAĆA I STJEPANA BENKOVIĆA

Dječjem domu Lipik za 100. rođendan napisali monografiju

05.12.2022. 10:46 | 1314 pregleda | Vijesti

Monografija »100 godina Dječjeg doma Lipik« bit će promovirana u Lipiku 8. prosinca, a bio je to povod da porazgovaramo s njenim autorima.

Piše:
Nikica Puhalo

Lipik je bogatiji za još jednu vrijednu knjigu koja dodatno otkriva zanimljive detalje njegove povijesti.

U monografiji 100 godina Dječjeg doma Lipik, autori Mario Barać i Stjepan Benković temeljito su i sadržajno obradili sve ono bitno vezano uz ovu ustanovu koju kolokvijalno nazivaju i najvećom lipičkom obitelji. Knjiga je tim vrjednija ako se zna da Dječji dom Lipik ne raspolaže vlastitom arhivskom građom koja je uništena u razaranju tijekom Domovinskog rata.

Monografija »100 godina Dječjeg doma Lipik« bit će promovirana u Lipiku 8. prosinca, a bio je to povod da porazgovaramo s njenim autorima.

Mario Barać posljednjih osam godina radi kao samostalni obrtnik, a ranije je bio dugogodišnji novinar. Stjepan Benković je profesor geografije i povijesti, a kao učitelj radi u Osnovnoj školi Lipik. Ujedno je i predsjednik Povijesnog društva Pakrac-Lipik.

Koje su osnovne značajke ove knjige?

BARAĆ: Monografija »100 godina Dječjeg doma Lipik« ima 180 kolor stranica i sadrži više od 430 fotografija od kojih neke nikad do sada nisu objavljene.

BENKOVIĆ: Podijeljena je na tematska poglavlja i kronološki prati evolucijski razvoj ustanove, od samih početaka, razdoblja od druge polovice 19. stoljeća do kraja Prvog svjetskog rata kad u Lipiku postoje privatne ustanove za zbrinjavanje bolesne i siromašne djece. U razdoblju između dva svjetska rata uspostavlja se ustanova pod statusom i imenom oporavilište i zbrinjava djecu ugroženog zdravlja. U Drugom svjetskom ratu ustanova se počinje skrbiti o ratnoj siročadi ili djeci bez jednog roditelja. Od tad postoji kao ustanova za zbrinjavanje djece bez roditelja ili bez odgovarajuće roditeljske skrbi.

Posebno potresno je poglavlje „Kataklizma“ koje dokumentira strahote događanja u Domovinskom ratu tijekom kojeg Dječji dom proživljava svoje najtragičnije trenutke. Zbog napadnih djelovanja pobunjenih Srba i JNA, djeca i djelatnici morali su u dva navrata napuštati svoj dom. U drugoj evakuaciji završili su u izbjeglištvu u Selcu gdje su boravili do kraja 1993. godine. U vrijeme okupacije Lipika, krajem 1991. godine, u samo nekoliko sati u namjerno podmetnutom požaru nestaju svi objekti Doma, sve ono što se stvaralo gotovo 7 desetljeća.

BARAĆ: Nakon najtragičnije, slijedi možda i najljepša priča o obnovi Doma i povratku djece u Lipik, a u završnom dijelu monografije obrađeno je razdoblje nakon obnove sve kada ustanova prolazi kroz razne mini faze, od oporavka i nestanka pa sve do ponovne obnove. Unatoč brojnim problemima, ustanova opstaje do današnjih dana.

Koliko je trajao rad na ovoj knjizi?

BARAĆ: Pisanje knjige je dogovoreno još u rujnu 2021. godine, a ozbiljan rad je krenuo krajem iste godine. Imao sam neku osnovnu ideju za knjigu, a onda smo Stjepan i ja razradili koncept i svatko se prihvatio svog dijela posla. S obzirom na to da je on povjesničar, Stjepan se orijentirao na povijesni dio priče o dječjem domu što nam je predstavljalo najveću nepoznanicu jer Dom ne posjeduje vlastitu arhivu koja je izgorjela u Domovinskom ratu, a o tome će više reći on sam. 

Mogu reći da smo efektivno radili godinu dana, ali s obzirom na to da svatko od nas ima i druge obaveze, intenzitet nije stalno bio isti. Od rujna ove godine je intenzitet bio maksimalan da bi točno mjesec dana prije promocije knjigu poslali u tisak.

U svakom slučaju bilo je zanimljivo i izazovno uskladiti taj višemjesečni, paralelni rad kako bi dobili ovaj završni proizvod. Nadam se da smo u tome uspjeli. 

S obzirom na to da Dom nema sačuvanu arhivsku građu, koliko je bilo izazovno i zahtjevno napisati ovakvu knjigu?

BENKOVIĆ: Bilo je vrlo izazovno i zahtjevno raditi na ovoj knjizi. Više zahtjevno i mukotrpno nego izazovno. U ni jednom arhivu nema zasebnog arhivskog fonda Dječjeg doma Lipik pa sam morao kopati po uopćenim fondovima raznih ministarstava i inspektorata pod čijom se jurisdikcijom nalazila ova ustanova. Na kraju uspio sam prikupiti popriličnu količinu informacija, naročito iz vremena ranih 1920-ih i kasnih 1930-ih godina, na temelju kojih je djelomično napisana ova knjiga. Dio informacija crpili smo iz intervjua s djelatnicima i štićenicima doma

Na koje ste sve načine prikupljali građu i radili istraživanja za knjigu?

BARAĆ: Osnova mog dijela posla su bili intervjui koje je Stjepan upravo spomenuo. Najprije s bivšim ravnateljem, zaposlenicima te štićenicima. Zanimljivo je da je svaki intervju izrodio neku novu informaciju i osobu s kojom bi trebalo odraditi intervju pa je trebalo odlučiti kada zaustaviti to grananje.

Moram reći da je jako vrijedan izvor bio pisani materijal koji je u travnju 2011. godine napisao i za sobom ostavio Miroslav Gaži, bivši štićenik Doma. On je na više od 10 gusto natipkanih stranica zabilježio brojne detalje vezane uz život i funkcioniranje doma u periodu kasnih šezdesetih i sedamdesetih godina i taj dokument nam je bio zlata vrijedan. Gaži je nažalost u prosincu iste te godine umro.

Tijekom rada prikupili smo i gotovo tisuću fotografija od kojih neke nikada nisu viđene i objavljene zato što su do sada bile dio obiteljskih albuma. Uz te obiteljske arhive i vrijedne Stjepanove arhivske izvore, bitni izvori su nam bili i novinski članci kao i raspoloživa dokumentacija i literatura. Koliko je tu puno posla odrađeno dokazuje posljednje poglavlje knjige „Izvori i literatura“ koje je napisano na čak tri i pol stranice.

Autori Mario Barać i Stjepan Benković / Nikica Puhalo

Koji su bili najveći problemi s kojima ste se susretali pri istraživanju?

BENKOVIĆ: Najveći problem mi je predstavljao što nisam uspio pronaći dokument o osnivanju ove ustanove točnije oporavilišta iz 1922. godine. Niti u fondovima niti u publikacijama tadašnjeg Ministarstva nisam pronašao ništa o tome tako da sam to morao dokazivati nekim zaobilaznim putom koji je dokazao da je slična ustanova postojala možda i koju godinu ranije.

BARAĆ: Jedan od problema je bio i već spomenuto grananje intervjua. Jednostavno je bilo nemoguće i neizvedivo intervjuirati sve dostupne suvremenike povijesti Dječjeg doma Lipik. Zato koristim ovu prigodu za ispriku svima onima koje nismo intervjuirali u stvaranju ove knjige. Svjestan sam da će prilikom rada na ovakvo velikom sadržaju naknadno uvijek biti otkrivene neke nove zanimljive priče, fotografije i detalji.

Kao povjesničar, kako biste ocijenili istraženost povijesti Lipika?

BENKOVIĆ: Nikada neko područje nije dovoljno istraženo pa tako ni prošlost Lipika. Postojalo je nekoliko monografija, fotomonografija koje su se u cijelosti ili fragmentarno bavile prošlošću Lipika no ima još mnogo prostora za istraživanje. Ovom prilikom bih najavio monografiju o lipičkim vilama, radnog naziva Ulica vila koju namjeravam završiti sljedeće godine što će biti veliki doprinos u proučavanju prošlosti Lipika. Temeljni problem u istraživanju je što smo mala sredina, intelektualno deficitarna, malo je ljudi koji se bave ovom profesijom odnosno bolje reći hobijem. Problem je i što ikakvo istraživanje po arhivima iziskuje znanja, sredstava i vremena kojeg je uvijek premalo.

Koliko je ova knjiga vrijedna za Lipik?

BARAĆ: Nezahvalno je da mi kao autori dajemo tu ocjenu, ali ako smijem, rekao bih da je ona vrlo vrijedan doprinos istraživanju i bilježenju povijesti ovog grada.

Ova knjiga čitatelje ne upoznaje samo s do sad neotkrivenim detaljima vezanima uz dječji dom. U njoj su i brojne zanimljive informacije važne za sam Lipik. Primjerice, do u detalje opisan posjet ondašnjeg ministra Narodnog zdravlja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca dr. Omera Omerovića i dr. Andrije Štampara, načelnika higijenske službe u Ministarstvu zdravlja. Taj tekst nam otkriva nesporazum koji je kasnije prerastao u incident s glavnim kupališnim liječnikom dr. Franjom Gutschyjem. Uz dječji dom, mislim da ova knjiga otkriva najviše informacija upravo o spomenutom kupalištu, odnosno Bolnici za rehabilitaciju, odnosno današnjim Toplicama.

Tko je sve sudjelovao i surađivao u izradi monografije?

BARAĆ: Prije svega moram spomenuti ravnatelja Ivana Pušćenika koji nam je ukazao povjerenje i koji je aktivno i intenzivno bio uključen u izradu ove knjige. Uz njegovu pomoć uspjeli smo u Lipik, barem kroz ovu knjigu, vratiti nakon 30 godina Marka Cooka, bivšeg pukovnika britanske vojske koji je u vremenu poslije Domovinskog rata odigrao ključnu ulogu u obnovi Doma. Cook je napisao Predgovor i s njime imamo kratki intervju. Uz njega, predgovore su napisali i aktualni ministar Marin Piletić, gradonačelnik Lipika Vinko Kasana i Jadranka Šimunović Katunar, predsjednica Upravnog vijeća Centra za pružanje usluga u zajednici Lipik, kako se sad zove ova Ustanova. Kao autori smo ponosni i na recenzije koje su napisale bivša ministrica Vesna Bedeković i Smiljana Zrilić.

Dizajni i grafičku pripremu je radio Ivan Černi iz FOTOimago, a lekturu i korekturu Ana Čičković.

Svatko od njih je dao svoj obol u izradi ove Monografije.

Koliko knjiga ste do sada objavili i koja su vaša najznačajnija djela?

BENKOVIĆ: Ovo mi je treća knjiga čiji sam suautor, a kao najzahtjevniju i najstudiozniju ocijenio bih knjigu Kako se branio Lipik. U pripremi su mi još tri knjige koje bi trebale izaći sljedeće godine. Poslije ove monografije u završetku je monografija o Domovinskom ratu u Pakracu. Istovremeno završavam i spomenutu monografiju o lipičkim  vilama koju također planiram završiti sljedeće godine. U Zbornicima Povijesnog društva Pakrac – Lipik čiji sam urednik objavio sam podosta članaka o povijesti Lipika. U zadnjem broju Zbornika bi istakao članak Fiale i mlinovi o mlinarstvu u Lipiku i okolici što smatram vrijednim doprinosom u izučavanju prošlosti moga grada.

BARAĆ: Uz vlastitu zbirku pjesama LjubaV objavio sam i brošuru povodom 200 godina Udruženja obrtnika Pakraca i Lipika te još nekoliko manjih brošura i slikovnica. U planu je pisanje monografije Dobrovca, mog rodnog mjesta, za što smo Stjepan i ja već počeli raditi istraživanje. Ako uspijemo zatvoriti financijsku konstrukciju vjerujem da će i ta knjiga uskoro biti napisana. 

Zaključno, mislim da smo ovom monografijom definitivno pokazali svoj kapacitet i dokazali da smo u stanju praktički iz ničega napisati i napraviti ovako sveobuhvatnu knjigu. Zato vjerujem da će to biti prepoznato i da će nakon ove objave uslijediti upiti za pisanje novih knjiga.


LIRA ispod članka
https://www.rsuripsumoharjo.com/slot-gacor/https://enfermeriadermatologica.org/slot-deposit-dana/gacor88https://enfermeriadermatologica.org/slot-deposit-pulsa/