Compas - lipički mjesečnik
MATIJA ŠIMUNOVIĆ, NAJBOLJI SPORTAŠ LIPIKA U 2017. GODINI

Zbog ozlijede upitan nastavak karijere, ali ću sigurno ostati u nogometu

05.09.2018. 09:11 | 1709 pregleda | Intervju

Matija Šimunović, 29-godišnji nogometaš NK „Lipik 1925.“ nedavno je proglašen najboljim sportašem Lipika u 2017. godini. Obzirom na prikazane igre u dresu lipičkog županijskog prvoligaša ova nagrada je otišla u prave ruke, a s Matijom smo porazgovarali o trenutnoj fazi njegovog oporavka od teške ozlijede i operacije koljena, o sportskim životnim planovima, kao i o životu u Lipiku.

Piše:
Sezame.pr

U uvodnom dijelu intervjua nekoliko osnovnih informacija o Matiji Šimunoviću?

Rođen sam u Pakracu, a živio sam i odrastao u Novskoj gdje sam u „Libertasu“ počeo igrati nogomet sa 7 godina i u kojem sam prošao sve mlađe nogometne kategorije. Jedno kratko vrijeme, ako se dobro sjećam 2011. godine, sam kratko igrao u Lipiku da bi se opet vratio u „Libertas“. Završio sam policijsku akademiju i radim u Ministarstvu unutarnjih poslova u Hrvatskoj Kostajnici posljednjih 9 godina.

U rujnu će biti godina i pol kako sam preselio u Lipik. U NK „Lipik 1925.“ sam došao početkom 2017. godine, u zimskom prijelaznom roku. Odigrao sam cijelu godinu, ali sam dugo vukao ozljedu lijevog koljena, stanje se pogoršalo negdje u prosincu 2017. i operirao sam koljeno u travnju ove godine u Zagrebu.

O kakvoj se ozlijedi radi?

Upitna daljnja nogometna karijera?

To se kod mene dugo vuklo, izvadio sam meniskus iz tog koljena prije više od deset godina i stalno sam imao poteškoća, osjećao sam ga, ali se to „vuklo“ godinama. Zbog toga se hrskavica potrošila do kraja i sada sam išao na operaciju mikrofrakture, odnosno nadomještanje hrskavice. Uglavnom jako složena i komplicirana operacija koljena. Liječnici su mi rekli da stanje u kojem sam trenutno nije preporučljivo za daljnje ozbiljnije bavljenje nogometom tako da je moja daljnja nogometna karijera pod velikim znakom pitanja. Ja sport volim i obožavam, ali moram misliti o svom zdravlju, o poslu, o tome da moram moći normalno funkcionirati u svakodnevnom životu pa ćemo vidjeti što će biti s daljnjim igranjem.

Što se tiče oporavka ja imam ogromnu volju da se vratim nogometu, ali neku stvarnu sliku ću dobiti kada se skroz oporavim i pripremim, tek onda ću vidjeti na čemu sam.

U kojoj je fazi oporavak?

Trenutno sam u fazi terapija koje prolazim u Toplicama Lipik i u idealnim okolnostima oporavak od ovakve ozlijede je minimalno 6 mjeseci. Kod mene to neće biti baš tako jer ja još nisam ni u fazi laganog trčanja pa mi preostaju samo terapije, vježbe, plivanje i vožnja bicikla. 

Oporavljate se u Toplicama Lipik. Koliko ste zadovoljni uslugom?

Usluga je fantastična. Svi, počevši od liječnika pa preko stručnog osoblja i ljudi koji su ondje zaposleni trude se da pacijent dobije maksimalno kvalitetnu, profesionalnu i ljubaznu uslugu. Ja se osobno osjećam odlično i oporavak, obzirom na težinu ozlijede, ide dobro.

Opće je poznata nogometna „veza“ Lipika i Šimunovića?

Istina, stariji brat Dario je u nogometnom smislu u Lipiku ostavio ogroman trag igrajući za onu zlatnu generaciju koja je 2009. godine u kup utakmici protiv Hajduka poražena 5:3 iako je na poluvremenu imala vodstvo 3:1. Tada je moj brat Dario postigao dva eurogola o kojima se u nogometnim krugovima priča i danas, i to ne samo u Lipiku, Pakracu, Novskoj nego i puno, puno šire. Kada u tim razgovorima spomenem da je Dario moj stariji brat, mnogi mi ni ne vjeruju.

Gdje je Dario danas i igra li nogomet?

Dario danas živi i radi u Zagrebu, a i danas igra nogomet i to aktivno, za „Tekstilac“ Ravnice.

Tko je bio bolji nogometaš, Matija ili Dario?

Brat Dario je uvijek bio bolji nogometaš od mene

Dario, bez imalo dvojbe, to uvijek kažem i to ću uvijek ponavljati. Buraz samo zbog spleta nesretnih okolnosti i zdravstvenih problema (anemija) koje je imao nije napravio neku ozbiljniju, profesionalnu nogometnu karijeru, ali i danas ga svi izuzetno poštuju svugdje gdje je igrao, od Velike, Lipik, Novske, Kutine, Siska…

Matija je svestran sportaš, nije samo nogometaš, a koliko znam velika ljubav mu je i tenis?

To je istina, tenis obožavam igrati, to je idealan sport za opustiti se. Sada zbog svih ovih problema s koljenom jedva čekam da se pripremim toliko da mogu krenuti ponovno barem s tenisom u početku i jedva čekam da zaigram.

Koje bi zapažene sportske uspjehe izdvojili u svojoj dosadašnjoj karijeri?

Prije deset godina, dakle 2008. godine sam proglašen najboljim sportašem Novske, dakle s nekih 19 godina i to mi je jedna vrlo vrijedna i draga nagrada. Ta nagrada je plod činjenice da sam vrlo rano počeo igrati u seniorskoj ekipi „Libertasa“, a pod trenerskom palicom Đuke Petrinca sam već sa 16 godina bio kapetan. Također redovno sam prolazio sve županijske i regionalne selekcije u mlađim uzrasnim kategorijama.

Zabio „Lokomotivi“ u 1/16 finala kupa

U igračkom smislu najsvjetliji trenutak moje nogometne karijere je bila utakmica 1/16 finala nogometnog kupa 2012. godine kada smo u Zagrebu rezultatom 3:2 poraženi od prvoligaša „Lokomotive“ za koju su tada igrali Antolić, Šitum, Maleš. U toj utakmici sam bio i strijelac gola za 2:1 u 40. minuti.

Za nekoga tko još nije napunio 30 i tko toliko voli sport i nogomet, najava o mogućnosti prisilnog prekida karijere sigurno je prilično stresna? Što ukoliko ne budete mogli nastaviti aktivno igrati nogomet?

Na to se pripremam već od prosinca prošle godine kada mi je na magnetskoj rezonanci rečeno da je stanje jako loše. Čuo sam i mišljenja i drugih liječnika i kada sam vidio da su sva mišljenja praktički ista, trebalo mi je malo da mi ta informacija „sjedne“.

Ukoliko se te prognoze pokažu istinitima, neće biti lako, ali prihvatiti ću to i sigurno ću u sportu ostati barem rekreativno. Moram naglasiti da je za mene sport uvijek bio prilika za zabavu, za zdrav život, putovanje, upoznavanje novih ljudi druženje i nikada sport nisam promatrao iz perspektive nekoga tko očekuje da će od sporta živjeti.

Također zanima me i trenerski posao, želja mi je posvetiti se radu s mladima, vjerujem da imam dovoljno znanja i pedagoških vještina i vjerujem da ću, kada za to dođe vrijeme, završiti trenersku školu i ostati u nogometu, ako ne kao igrač, onda kao trener.

U Lipik vas nije doveo samo nogomet?

Tako je, u Lipik me je prije svega dovela ljubav jer iz Lipika je moja dugogodišnja djevojka Ivana. Naša je veza došla u fazu da smo trebali odlučiti hoće li ona u Novsku ili ću ja u Lipik. Odlučili smo se da ja preselim u Lipik i nisam pogriješio. Zadovoljan sam i ovdje namjeravam ostati.

Kako vam se sviđa u Lipiku i kako se ovdje osjećate?

Osjećam se kao Lipičanin

Ljudi su me odlično prihvatili i zato se osjećam kao da ovdje živim dugi niz godina, a ne praktički tek godinu i pol. Slobodno i bez pretjerivanja mogu reći da se osjećam Lipičaninom.

I Lipik kao grad mi jako odgovara, lijep je i miran, a ima vrlo bogat društveni život, jako je puno događanja i sadržaja i s te strane mi ovdje ništa ne fali. Zato se u budućnosti vidim u Lipiku i ovdje želim osnovati obitelj i, naravno u okviru svojih mogućnosti, i pridonijeti razvoju grada i društva u kojem živim.

Pakrac i Lipik su godina poznati po svom sportskom rivalstvu. Iako ste „lipički zet“, možemo reći da ste neutralni i da možete realnije procijeniti je li u nekoj budućnosti moguće, i je li potrebno, spajanje tih klubova?

Kada gledamo objektivne okolnosti i Lipik i Pakrac su dosta male sredine u kojima fali djece za nekakvu ozbiljniju selekciju pa bi to spajanje u jedan klub imalo smisla. Ipak, došavši ovdje uvidio sam da uz taj nedvojbeni sportski rivalitet, ima i dosta nategnutih međuljudskih odnosa tako da mislim da je ta fuzija u praksi ipak nemoguća. Ali Lipik i Pakrac u tom smislu nisu iznimke, puno je takvih primjera rivaliteta susjednih gradova i mjesta, a iako ne toliko izraženo kao ovo, i kod nas postoji veliko rivalstvo „Libertasa“ i „Sloge Maris“ iz Jazavice. Takvo rivalstvo, ako je sportski motivirano, imao svoje uporište i čak je i zdravo za razvoj klubova.

Kao najbolji sportaš Lipika u 2017. godini što bi na kraju poručili našim čitateljima, posebno mladima?

Nogomet će vam pomoći da postanete bolji ljudi

Nogomet je sport koji je meni strašno puno dao i tu ne mislim u materijalnom i financijskom smislu. Nego mi je dao poznanstva, da mi je priliku da rastem i živim zdravo što je utjecao na moj ukupni razvoj, na moje samopouzdanje, pronalazak sebe i svog mjesta u društvu. Zato bih preporučio svakom djetetu i mladom čovjeku da se bavi sportom i nogometom, a NK „Lipik 1925.“ danas ima puno mladih kategorija s kojima se radi dobro i kvalitetno. Kroz nogomet ćete se izgraditi ne samo sportski, nego i kao bolji ljudi. Naravno, budite i realni u svojim ambicijama, ne „letite“ iznad svojih mogućnosti da ne bi doživjeli veliko razočaranje.